SZO: Bebe ne smiju da sjede pred ekranom

Bebe i mališani ne smiju da budu ostavljeni da pasivno gledaju televizijske ili druge ekrane, nove su smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.

“Dijete ne bi smjelo da provodi vrijeme sjedeći pred ekranima, uključujući i kompjuterske igre, prije nego što napuni dvije godine”, kaže SZO.

Granica za djecu uzrasta između dvije i četiri godine je sat vremena dnevno, a što manje – to bolje.

Glavni cilj smjernica SZO je borba protiv dječje neaktivnosti, vodećeg rizičnog faktora po globalnu smrtnost i lošeg zdravlja uzrokovanog gojaznošću.

Ovo je prvi put da je SZO izdala preporuke u vezi sa fizičkom aktivnošću, prjeteranim sjedenjem i spavanjem za djecu ispod pet godina.

Pored upozorenja protiv pasivnog sjedenja pred ekranom, stručnjaci te organuzacije smatraju da bebe ne smiju da provode duže od sat vremena vezane u kolicima, auto sjedištu ili marami.

Ove smjernice biće sjutra predstavljene na Evropskom kongresu o gojaznosti u Glazgovu.

Savjeti

Za bebe:

  • Neka budu fizički aktivne nekoliko puta dnevno, uključujući 30 minuta „vremena provedenog na stomaku”;
  • Nema pasivnog sjedenja pred ekranom;
  • 14-17 sati sna dnevno, uključujući i drijemanje za novorođenčad – što se smanjuje na 12-16 sati za bebe uzrasta između četiri i 11 mjeseci;
  • Ne smiju da ostanu vezane (što će reći vezana u kolicima, sjedištu ili njihalici) više od sat vremena odjednom.

Za jednogodišnjake i dvogodišnjake:

  • Najmanje tri sata fizičkih aktivnosti dnevno;
  • Nema pasivnog sjedenja pred ekranima za jednogodišnjake i manje od sat vremena dnevno za dvogodišnjake;
  • 11-14 sati sna dnevno, uključujući i drijemanje;
  • Ne smije da bude vezano više od sat vremena odjednom ili sjedi na duže vremenske periode.

Za trogodišnjake i četvorogodišnjke:

  • Najmanje tri sata fizičkih aktivnosti dnevno, uključujući najmanje jednu umjerenog ili snažnog intenziteta;
  • Do sat vremena pasivnog sjedenja pred ekranom – manje je bolje;
  • 10-13 sati sna dnevno, što može da podrazumijeva drijemanje;
  • Ne smije da bude vezano više od sat vremena odjednom ili da sjedi na duže vremenske periode.

Savjeti SZO zasnovani su na dostupnim dokazima, ali i dalje nema konačnog istraživanja o štetnosti i mogućoj koristi vremena provedenog pred ekranima.

“Međutim, vrlo je malo vjerovatno da veoma mala djeca imaju bilo kakve koristi od pasivnog sjedenja pred ekranima”, objašnjava jedna od autorki smjernica doktorka Huana Vilumsen.

Uz to, predlaže da se sjedentarno vrijeme pretvori u kvalitetno vrijeme, npr. čitanje knjige što djetetu može pomoći da razvije jezičke vještine.

„Dijete koje dobije tablet da bi ćutalo dok sjedi u kolicima ne dobija isto kvalitetno sjedentarno vrijeme. Djeca moraju da dobiju priliku za aktivnu igru tokom čitavog dana, a mi bi trebalo da im smanjujemo vrijeme pasivnog sjedenja pred ekranima”, objašnjava ona.

Neki televizijski programi koji podstiču malu djecu da se kreću dok gledaju mogu da budu prihvatljivi, dodala je ona, naročito ako je roditelj ili staratelj prisutan da objasni i učestvuje.

Šta misle ostali stručnjaci?

Američki stručnjaci kažu da djeca ne bi smjela da koriste ekrane prije nego što napune 18 mjeseci. U Kanadi se ne preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopšte provode vreme pred ekranom. Britanske smjernice ne određuju takvu granicu.

Doktor Maks Dejvi, sa Kraljevskog koledža smatra da granice za vreme provedeno pred ekranima koje preporučuje SZO ne djeluju u proporciji sa njegovom potencijalnom štetnošću.

„Naše istraživanje je pokazalo da trenutno ne postoje dovoljno jaki dokazi koji bi opravdali ograničavanje vremena provedenog pred ekranima.”, navodi on.

Prema njegovim riječima, teško je videti kako domaćinstvo sa djecom različitih uzrasta može da zaštiti bebu od bilo kakve izloženosti ekranu, kao što se preporučuje.

„Cjelokupno gledano, ove smjernice SZO-a mogu da služe kao korisni reperi koji porodice usmjeravaju ka aktivnim i zdravim načinima života – ali bez prave podrške u praksi, težnja savršenstvu može da postane štetna po dobrobit.”, mišljenje je Dejvija.

Doktor Tim Smit, stručnjak za razvoj mozga na Univerzitetu u Londonu, ukazuje da se roditelji bombarduju oprečnim savjetima, što umije da bude zbunjujuće.

„Trenutno ne postoje jasni dokazi za konkretna vremenska ograničenja koja se preporučuju u ovim uzrastima.”, ponovio je i on.

Šta roditelji mogu da urade?

Pola Morton, nastavnica i majka dvoje male djece, kaže da je njen sin naučio mnogo gledajući emisije o dinosaurusima i da je mogao u svakom trenutku da izvuče razne „nasumične podatke o njima”.

„Nije da samo sjedi tamo potpuno isključen. Očigledno razmišlja i koristi mozak. Ne znam kako bih inače spremila večeru, kuvala i čistila da on nema šta da gleda.”, pita se ona.

Prema britanskom Kraljevskom koledžu pedijatrije i dječjeg zdravlja, roditelji mogu da se zapitaju:

  • Da li je vrijeme provedeno pred ekranima kontrolisano?
  • Da li upotreba ekrana ometa ono što porodica želi da radi?
  • Da li upotreba ekrana ometa san?
  • Može li da se kontroliše prehranjivanje tokom vremena provedenog pred ekranom?

Ako je porodica zadovoljna sopstvenim odgovorima na ova pitanja, onda je vrlo vjerovatno da se dobro nosi sa vremenom koje se provodi pred ekranima, poruka je stručnjaka tog Koledža.

Izvpr: BBC

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply