Situacije kad mislimo da su djeca bezobrazna ali se u pozadini zapravo krije nešto drugo

U današnjem ubrzanom tempu života, tokom dana se dogodi niz situacija koje nemamo vremena analizirati, osluškivati, promisliti, probaviti i u skladu sa zaključcima reagovati. Tako se često dogodi da djeca imaju neke bubice, ispade i neželjena ponašanja koja na prvu izgledaju kao bezobrazna, neposlušna ili negativna. Ali u pozadini nije “bezobrazluk” već neka druga nezadovoljena potreba ili emocija djeteta. Donosimo deset situacija u kojima ne treba djetetovo ponašanje odmah okarakterisirati kao bezbrazno, jer u pitanju može biti nešto sasvim treće.

1. Dijete je impulsivno, odnosno bez samokontrole

Sigurno vam se dogodilo da djetetu govorite “nemoj to bacati”, ali još niste ni završili rečenicu, a neka je stvar već završila na podu? Istraživanja sugerišaju da se dijelovi mozga zaduženi za samokontrolu u ponašanju razvijaju sve do kraja adolescentskog uzrasta. Razvoj samokontrole je “dug, lagani proces”. Često roditelji od djece prerano očekuju da se ponašaju zrelo i odgovorno, ali u mnogim situacijama oni će se jednostavno ponašati impulsivno, jer samokontrola je vještina koju tek treba da svladaju.

2. Dijete je prestimulisano

Kad jutro provedemo s djetetom u parku, šopingu i na igranju kod prijateljice, nerijetko je tokom popodneva kmezavo, hiperaktivno ili pruža snažniji otpor u ponašanju. Prenatrpani rasporedi, pretjerana stimulacija (čulna, mentalna, fizička i/ili emocionalna) i umor koji dolazi nakon takvih iskustva, postali su svakodnevica za mnoge poroice. Stručnjaci upozoravaju da su djeca danas pod tzv. kumulativnom stresnom reakcijom zbog prevelike količine iskustva, aktivnosti, izbora i igračaka. Kao ni odrasli, ni djeca danas nemaju potrebno vrijeme odmora u kojem će odahnuti u tišini i odmoriti se od igre, informacija i akcije.

3. Dijete je nervozno zbog nezadovoljene fiziološke potrebe

Kad smo gladni često smo i nervozni. Kad smo umorni, uvijek smo i razdražljivi. Kod djece je isti slučaj, samo što će oni biti deset puta više nervozni ili ljuti ako su gladni, umorni, žedni, bolesni. U tim trenucima kada moraju zadovoljiti neku životnu potrebu, djeca ne mogu kao odrasli kontrolisano upravljati svojim emocijama i ponašanjem. Vrlo rano, dok su još bebe, roditelji mogu primijetiti kako nezadovoljena fiziološka potreba utiče na osjećaje i ponašanje njihovog djeteta.

4. Dijete je preplavljeno jakim emocijama

Ponekad će se činiti da je neki mališan bezobrazan, a zapravo će biti preplavljen nekom jakom emocijom – strahom, uzbuđenjem, iznenađenjem i slično. Suprotno od odraslih, djeca još ne znaju kako sakriti, potisnuti i pobjeći od teških i snažnih emocija, pa ih često izbacuju plačem, vikanjem i vriskom. Što učiniti u takvom trenutku? Stručnjaci kažu da ne treba zapravo reagovatii, već da je najbolje pustiti dijete da te emocije prođu kroz njega. Dijete nije poželjno kažnjavati niti pretjerano tješiti.

5. Dijete ima razvojnu potrebu za pojačanom aktivnošću

“Sjedi tu i budi miran”, “Prestani trčati oko stola”, “Nemoj mahati rukama porušićeš sve”, “Ne skači po kauču”… Ovakve izjave sigurno su vam svakodnevica. Ali djeca imaju pojačanu potrebu za kretanjem koja je razvojna i tjera ih da stalno trče, skaču, puze, zavlače se ispod namještaja, penju, njihaju se i budu non-stop u pokretu. Umjesto da tu energičnost shvatimo kao loše ponašanje, bolje bi bilo omogućiti djetetu da se izluduje na primjerenom mjestu – sportskom terenu, igralištu ili u prirodi.

6. Dijete ima razvojnu potrebu da bude samostalno

Već u vrtićkom uzrastu neka djeca iskazivaće potrebu da odlučuju za sebe (što će obući, jesti, s kime će se družiti, koje igračke žele i slično), vježbaće svoju nezavisnost (i živce svojih roditelja) i kao popratnu pojavu iskazivati otpor prema roditeljskim odlukama i pravilima. Većinu roditelja izluđivaće ti eksperimenti, ali s razvojnog gledišta ne radi se o lošem ponašanju već o potpuno normalnoj potrebi za nezavisnošću i samostalnošću.

7. Dijete ispoljava karakteristike svog temperamenta

Svaki čovjek na svijetu rodi se s nekim karakteristikama temperamenta koje utiču na njegovu percepciju i funkcionisanje u svijetu. Svi imamo neke vještine, vrline i snage, ali i mane, sitne nesavršenosti i slabosti kao drugu stranu medalje. Na primjer, dijete može biti samopouzdano u školi, ali se teško nositi s kritikom. Može biti oprezno i pažljivo, pa zbog toga odbijati nove aktivnosti. Može biti maštovito, kreativno, ali ujedno slabo organizovano. Zato je važno prepoznati kada je problematično ponašanje kod djeteta zapravo druga strana medalje njegovih vrlina i snaga.

8. Dijete vas zapravo izaziva na igru

Kad vas tjera da ga jurite po stanu kako bi oprao zubiće, ili jogurt razmazuje po licu, ili umjesto svojih cipela ujutro obuie tatine, vaše dijete pokazuje svoj smisao za humor, ali i neodoljivu potrebu za igrom. Ta potreba jača je od njega, urođena i ponekad dijete nije nestašno zato jer je bezobrazno, već zato što želi da se igra. Djeca obožavaju da budu luckasta, nestašna, da se smiju, krevelje, budu sretna. Igranje sa svim, svačim i uvijek, često se kosi s roditeljskim planovima i obavezama, pa dječja igra može izgledati kao neposlušnost. Rješenje je obezbijediti djetetu vrijeme za neograničenu i nestrukturisanu igru baš svaki dan, pa neće imati potrebe izazivati sve i svakog oko sebe da se s njime igra kad za to nije vrijeme.

9. Dijete samo kopira i reaguje na raspoloženje roditelja

Višestruka istraživanja o takozvanom prenosu emocija otkrila su kako je potrebna milisekunda da se neka emocija poput entuzijazma i užitka, ali i ljutnje, straha ili tuge, prenese s jedne na drugu osobu. Prenos se događa na nesvjesnom nivou, a posebno kod djece. Djeca će u sekundi upiti raspoloženje roditelja, osjetiti ga na energetskoj razini, a potom i oponašati. Ako je roditelj ljut, pa dijete postane ljuto, oboje su zapali u začarani krug. Roditelj je još više ljut jer misli da je dijete zločesto, a dijete je još više ljuto jer nije bezobrazno, ali roditelj to ne vidi.

10. Dijete je frustrirano zbog nedosljednosti roditelja u postavljanju granica

U kući imate strogo pravilo da se prije ručka ne jedu slatkiši, a onda u subotu odete ujutro u šoping centar i jedete sladolede i bombone zajedno s djecom, tik prije ručka. Postavljanje granica u vaspitanju je teško, a još teže ih se pridržavati. Istina je da djeca vole granice i trebaju im kako bi se snalazila u socijalizaciji. Ali ako su roditelji nedosljedni, pa pravila čas važe, a čas ne,  djeca će biti frustrirana ako nešto ne dobiju i reagovati plačem, vikanjem i cmizdrenjem. Djeca jednostavno moraju znati što mogu očekivati, a sve studije pokazuju da djeca koja imaju postavljene zdrave granice u odgoju i rutinu, pokazuju i poboljšanja u ponašanju.

Izvor: Klinfo

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply