Kako podmićivanje i nagrađivanje utiču na mališane?

Djetetu kupujete sladoled ako je bilo dobro, čokoladu ako je bilo mirno, dajete mu nešto novca ako je dobilo peticu u školi, ili mu skidate zvijezde s neba ako je pojelo sve iz tanjira. U savremenom roditeljstvu batine–grdnja metoda disciplinovanja odavno je prevaziđena.

Kažnjavanje je ostalo u prošlosti, danas se djeca nagrađuju. Zašto da koristimo prut kada postoji bolji način da vaspitamo mališane, uz pomoć šargarepe? Ipak, šta ako se ispostavi da šargarepa nije tako slatka?

Dok svaki oblik fizičkog kažnjavanja ili kritikovanja, posebno na javnom mjestu, treba izbjegavati, iako je vaš cilj samo da dijete vratite na pravi put, takođe nije preporučljivo da ga učite „vještini“ iznuđivanja i manipulacije.

Svaki put kada mališanu „samo“ nudite čokoladu u zamjenu da pojede povrće za ručak, vi mu zapravo usađujete „šta ja time dobijam“ stav. Tako ćete odgajiti dijete koje će uvijek očekivati nešto da dobije prije nego što ispuni ono što je obećalo, i koje će nastaviti da ne sarađuje ukoliko odbijete da ga prvo podmitite.

Kako davanje čokolade djeci za dobro ponašanje postaje podmićivanje? Zar se to ne zove „nagrađivanje“? U čemu je zapravo razlika između mita i nagrade?

Mito i nagrada

Zamislite da je vaše dijete u školi dobilo zadatak da ga uradi kod kuće, ali uopšte nije zainteresovano da počne. Kako biste ga podstakli da ga ipak završi, „podmićujete“ ga sa dva sata gledanja crtaća prije nego što obavi zadatak. Takvo rješenje u datom trenutku djeluje brzo i efikasno. Ipak, ako nastavite u tom smjeru, vremenom će se vaša navika pregovaranja i podmićivanja okrenuti protiv vas. S obzirom na to da mališanu dajete mito prije nego što je bilo šta uradio, on tada može da učini šta mu je volja, jer je već dobio ono što je želio.

Sa druge strane, ako mu dozvolite da dva sata gleda crtani nakon što je završio zadatak, onda je riječ o nagrađivanju.

Mito kao i nagrada znači da djetetu nudite nešto u zamjenu za dobro i poželjno ponašanje. Za razliku od nagrade, podmićivanje mališana nije unaprijed isplanirano i roditelji mu obično pribjegavaju kako bi prevazišli trenutnu krizu, nudeći im nešto što prije nijesu namjeravali da im daju. Iako se takav pristup čini djelotvornim u stresnim situacijama, njegove dugoročne posljedice prevazilaze sve benefite. Podmićivanje uči djecu da mogu da dobiju ono što žele ako „naprave scenu“, i umjesto da sarađuju oni uviđaju da dobijaju mnogo više ako urade upravo suprotno.

Nagrade roditelji određuju unaprijed, kako bi dijete znalo šta može da očekuje. Na taj način oni su ovoga puta u mnogo boljoj poziciji jer nisu prinuđeni da pregovaraju sa djetetom usred nezgodne situacije. Ako želite da se mališan lijepo ponaša, morate striktno da se pridržavate principa priznavanja truda koji je uložio samo onda kada je zadatak ili obaveza ispunjena, kako bi shvatio zašto je važno da bude disciplinovan i odgovoran. Tako ćete u isto vreme spriječiti da razvije nerealan osjećaj da mu nešto po pravu pripada, kao i da se pita „Šta ja tu dobijam?“ svaki put kada nešto mora da uradi, što je posledica pogrešne prakse podmićivanja.

Iako metoda nagrađivanja u prvi mah djeluje kao bolja opcija, čak i ona ima svoje nedostatke. Mališani u ranom uzrastu žive u sadašnjosti. Oni ne posjeduju kognitivne sposobnosti ili kontrolu impulsa koji su potrebni za razmišljanje unaprijed, i zato ne mogu ništa da obećaju, bez obzira na to koliko je primamljiva vaša nagrada. Osim toga, ukoliko ga konstantno nagrađujete za dobro ponašanje ili postignuća, jednom kada mu ne date nagradu mališan može da odustane i prestane da se trudi. Ukoliko je nagrada vezana za svaki uspjeh, počinjete da devalvirate trud djeteta zato što mu podsvjesno stavljate do znanja kako ste mislili da nije doraslo zadatku, što se zauzvrat negativno odražava na njegovo samopouzdanje.

Povremeno nagrađivanje kao najbolje rješenje

Psiholozi ističu da je pohvaliti djetetov uloženi trud najbolje rješenje pomoću kojeg možete da mu omogućite da osjeti satisfakciju zbog postignutog cilja. S vremena na vrijeme možete da ponudite malu nagradu (u vidu iznenađenja) kao logičnu posledicu njegove saradnje. Na ovaj način naučićete mališana da teži ka uspjehu, jer će biti istinski motivisan.

Konačno, ukoliko obratite pažnju na to kako vaši postupci utiču na ponašanje mališana, moći ćete da promijenite svoj pristup i postignete bolje rezultate. Sjetite se da kada pribjegavate mitu kako biste korigovali dječje ponašanje, cijena koju na kraju plaćate zapravo je mnogo veća nego što se to u početku čini. Umjesto toga, podstaknite mališana da zasluži razumne nagrade tako što će preuzeti odgovornost i potruditi se da popravi svoje ponašanje.

Izvor: Fondacija Novak Đoković

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply