Dijete vam se požalilo da ga drugari maltretiraju. Kako mu pomoći?

Mother and daughter talking on bed

Može biti tako teško kada ti dijete kaže da je neko bio zao prema njemu, povrijedio njegova osjećanja ili osramotio ga. Djeca ne govore uvijek baš sve detalje tako da vaši dobronamjerni odgovori mogu da udare u nevidljive okidače i učiniti da se dijete povuče u sebe još više. Dakle, šta zabrinut roditelj da uradi?

Šta treba izbegavati od komentara:

Ako dijete počne tako što će reći nešto nejasno, kao, “neka djeca su me maltretirala” pitajte ga da vam da više pojedinosti tako ćete imati bolje razumijevanje onoga što se dogodilo. Kada to shvatite, evo šta nikako ne treba da govorite:

“Oni su ljubomorni na tebe. Oni su nesigurni.”

Ovaj odgovor je neefikasan, jer ne postoji ništa što dijete može uraditi sa ovim informacijama. Čak i ako je to tačno, to ne zaustavlja drugu djecu. Ne biste ni željeli da vaše dijete kaže drugoj djeci da su ljubomorni na njega jer će se to smatrati objavom rata.

“Budi fin.”

Kada ti prilaze ljudi koji su zli prema tebi, tada ne izgledaš kao da si fin. Izgledaš kao da si slab i da te je lako izmanipulisati.

“Vjerovatno dolaze iz loše porodice. Trebalo bi da ti ih je žao.”

Iako je tužno da neka djeca imaju jako teške situacije u kući, to nije izgovor da napadaju drugu djecu. Osim toga, podsticanje sažaljenja ka nekom djetetu i izazivanje neke vrste superiornosti kod vašeg djeteta može samo dovesti do još više problema.

“Da li si siguran? Možda nisi dobro shvatio.”

Ovo znači da ne vjerujete svom djetetu ili mislite da je previše osjetljivo i pretjeruje.

“Samo ga ignoriši. Udalji se od njega.”

Do trenutka kada je došlo da priča sa vama, dijete je već vjerovatno pokušalo da ignoriše ili pobjegne od problema, ali to nije uspelo. Zato je i došlo kod vas.

Šta treba reći

Zapamtite, vaš odgovor treba da bude neka kombinacija sljedećih odgovora:

“Meni je jako žao što to čujem.”

“Hvala što si mi rekao.”

“Hajde da malo razmislimo, pa da vidimo šta da uradiš da bi to mogao da riješiš.”

Šta ako vaše dijete kaže: “Ja ću da ti kažem, ali moraš da obećaš da nećeš raditi ništa”? Ovo je nevjerovatno zbunjujuć trenutak. Želiš da ti kaže šta nije u redu, tako da je razumljivo da ćete to obećati, inače će vas dijete isključiti. Ali ne želite da obećate nešto što ćete morati da prekršite, jer će onda vaše dijete otići kod nekog drugog odraslog po savjet. Umjesto toga, ovo je ono što možete da kažete:

“Voljela bih da to obećam, ali ne mogu. Razlog za to je jer ćeš mi možda reći nešto što zajedno ne možemo da riješimo, ili ja ne znam šta treba da se uradi. Ali, ono što ja mogu da obećam je da ako je potrebno mišljenje druge osobe, reći ću ti to i mi ćemo odlučiti zajedno ko je najbolja osoba za naš problem”.

Ako uključite svoje dijete kao dio procesa, ono može da toleriše vaše odluke, čak i ako se stvarno ne slaže sa njima. Vi sami morate da shvatite da su problemi vašeg djeteta njegovi lični problemi i da će za sve što uradi morati da snosi posledice.

Izvor: Zelena učionica

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply