Zakoni roditeljstva u kojima su očevi bolji

tatee

Da li je baš uvijek istina da uvijek “mama zna najbolje” ili ipak postoje neke situacije u kojima bi mame mogle nešto da nauče od tata?

Majkama nema premca po pitanju roditeljstva, a s time se slažu i očevi. Majke najbolje poznaju svoju djecu, znaju koju hranu djeca vole, kako djecu treba njegovati i odijevati, kako ih liječiti i slično. Kao najbolji poznavaoci svoje djece, majke vrlo često dijele savjete očevima koji im po pitanju roditeljstva, navodno, nisu ni do koljena.

Ali, da li je baš uvijek tako? Znaju li mame baš uvijek apsolutno najbolje za svoje dijete ili ipak postoje neke situacije u kojima očevi imaju prednost?

Ovo su neke situacije u kojima bi mame mogle da uče od tata!

Tate se s djecom zabavljaju
Dok mame istražuju koje su knjige ili TV emisije prikladne uzrstu njihovog djeteta, tate su po pitanju vaspitanja nešto fleksibilnije, opuštenije i biraju aktivnosti s djecom u kojima i oni sami uživaju, poput igranja loptom, trčanja, šuge, sastavljanja ili kreiranja nečega.

Tate se ne zamaraju modnim detaljima
Dok mame kod odijevanja djeteta vode računa o detaljima, tate se uglavnom bave funkcionalnom stranom odijevanja: je li dijetetu toplo i nosi li dijete adekvatnu obuću. A to što se boja čarapa baš ne slaže s bojom cipelica ili pantalonica i nije toliko bitno, zar ne?

Tate lakše postavljaju pravila i granice
Mame se prečesto boje da ne upadnu u kategoriju “strogih mama”, a tate nemaju problema s izgovaranjem magične riječi Ne. “Ako ne sprediš igračke, nema crtanih!”, to je rečenica koju većina tata izgovara bez zadrške. Ovo možda zvuči pomalo okrutno, ali tate uglavnom rade prave stvari postavljajući ispravne granice u odnosu roditelj – dijete.

Tate lakše zatraže pomoć
Mame često misle da moraju da budu “super mame” i da im ne treba ničiji savjet ili pomoć te da sve moraju i mogu same. Stvari su drukčije s tatama. Ukoliko nisu baš sigurni kako nešto da urade, oni će vrlo lako i bez kompleksa da zatraže savjet od drugih, ne obazirući se na to kako će ih drugi doživjeti.

Tate su manje sklone “panici”
Kada im dijete prvi puta padne i povrijedi se, mame instinktivno pokušavaju sve kako bi djetetu pomogle i sanirale povredu. Tate u takvim situacijama češće ostaju prisebni pa nasvjesno uče djecu da kod povreda i sličnih neugodnih situacija ne treba reagovati pretjerano histerično.

Tate nisu opterećene perfekcionizmom
Bez obzira na to o čemu se tačno radi – dojenju, uspavljivanju, kupanju ili hranjenju – mame su zabrinute rade li sve ispravno (ili najbolje). Tate su, s druge strane, spremnije da se suoče s izazovom bez puno kalkulisanja ne vodeći računa o perfekcionizmu.

Izvor: Zelena učionica

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply