Drago treće dijete, s tobom je trebalo da bude sve lako

trecediete

PIŠE: Katie Bingham-Smith, Scarrymommy

Mislila sam da nakon dvoje djece sve znam i sve mogu. Treće dijete biće samo slatki šlag na torti. Koliko sam samo bila u krivu.

Od trenutka kada se na štapiću pokazala blijeda crtica, ohrabrivala sam samu sebe i govorila Mogu ja to. Ona koja zna, koja sve može, kojoj nije teško jednom rukom uspavati dijete ,a drugom promijeniti pelenu drugom djetetu. Pa zar ja nijesam ekspert za podizanje djece?! Ja sam ona koja je rođena da bude mama.

Nisam te planirala, to ne, ali nisam nikada ni pomislila da kada si već stigao, ne budem tu uz tebe. Ali, da je barem onako lako kako sam zamišljala da će s trećim biti. Nije. Daleko od toga. Jesi li samo ti kriv? Ma kakvi.

Od prvog dana mislila sam da mi je sve u malom prstu, da me ništa ne može iznenaditi. Skinula sam kilograme nakon dvije bebe, skinut ću ih opet bez problema, samo što nijesam predvidjela da ću imati dva malca koja ću ganjati da pojedu svoje obroke, a oboje će uvijek ostavljati poluprazne tanjire koje mi je žao da prospem, pa bi završavali upravo u mojim ustima. Kilogami su samo išli gore, a doktori se čudili zar s trećom trudnoćom jednostavno ne mogu biti malo pametnija?

Ti se ne sjećaš dana kada si se rodio. Naravno da ne. Ali ja se sjećam. Kako sam naivna bila kada sam pomislila da će porođaj s trećim djetetom biti lakši nego ikad. Mislila sam da su stvoji brat i sestra već razradili taj put i ti si doslovno samo mogao da ispadneš napolje. Dogodilo se naravno suprotno. Rađala sam te duže i teže nego prvo dvoje.

Ali jednom kada si konačno došao na svijet vjerovala sam – sad će sve biti lakše. Jedva sam čekala da dođemo kući i da uđemo u onu slatku rutinu spavanja, hranjenja i maženja. Ma sam veteranka, naravno da ću znati biti super mama koja sve završava u hodu – i djecu i bebu i sve. Ali ni to nije moglo biti onako sam zamišljala. Od kako si stigao kući prvo na što sam mogla zaboraviti je normalno spavanje. Grčevi su došio niotkuda – vrištao si satima, nisi nikako spavao, budi si brata i sestru, a kada si konačno malo zadrijemao oni su svojom bukom budili tebe. Umjesto idilične porodice odjednom smo postali manični ludaci koji plaču i viču od jutra do sjutra.

A dojenje? Pa čak ni to nije moglo biti normalno. Iako su moje dojke  bile krcate mlijekom ti si jednostavno odbijao da ih uzmeš kako treba pa su se stvorile ragade i bol je bila konstantna. Ali ja sam super mama koja nije odustajala i taman kad si konačno naučio kako pošteno povući te hektolitre mog mlijeka dogodila se grozna alergijska reakcija na kravlje mlijeko zbog koje sam se na šest mjeseci morala da se odreknem svega onog što najviše volim – sireva, sladoleda i jogurta. Stvarno nisi mogao izabrati bolji način da me šutneš onakvu umornu i nervoznu.

Kad si prohodao i krenuo u svoj svijet stvarno nikada nisi mogao da ne napraviš neku štetu. Odjednom sam imala dvogodišnjaka koji je jak kao Herkul i nestašan kao vrtić pun djece, a čak ni nije bilo dovoljno to što po cijele dane samo razbacuješ okolo već si i svoje odvikavanje od pelena morao začiniti na najgori mogući način.

Dobro znam da si svaki put posmatrao brata i sestru kako odlaze na toalet da obave nuždu pa mi zato nije jasno zašto ti nije palo na pamet da ih kopiraš, a ne da, kad god ja skrenem pogled ti vješto skineš svoju pelenu i obaviš to na sred poda. Pa mislila sam da mlađa djeca vole da kopiraju starije, mislila sam da će tobom sve biti najlakše, a ne ovako. I ustvari, ne znam od koga si pokupio sve te tvoje tantrume kad su tvoji brat i sestra s tim prestali prije nego što si ti uopšte bio svjestan te dječje potrebe. Zar si stvarno osjećao potrebu kao najmlađe član porodice uvijek biti najglasniji?

Ne znam. Je li stvarno bio problem u meni. Jesu li moja očekivanja u vezi sa tobom bila previsoka? Jesam li baš toliko pogriješila kada sam mislila da sam nakon dvoje djece sposobna žmureći, s jednom rukom u džepu, odgajati još jedno dijete. Hm, da, mislim da je u tome ustvari najveći problem. Ono kada taman pomislimo, e sada sve znamo, sada će biti lakše, vi djeca očigledno imate radare da baš onda sve bude suprotno. Da – da, tek sam s trećim djetetom shvatila da je sve u vezi sa djecom samo i isključivo – nepredvidivo. Isto tako nisam mogla predvidjeti onda dok si bio samo crtica na štapiću da ćeš nakon moje dvoje ljubljene djece baš ti biti onaj koji će mene najviše ljubiti, najviše tražiti i najviše nasmijavati. Toliko sam toga naučila od tebe, a opet toliko malo sam saznala da mi se sada čini da bi u slučaju četvrte trudnoće umjesto više, znala još manje nego što sada znam.

Ti si moj treći izazov, moj treći različiti karakter, moja treća najveća ljubav.

Zato ti opraštam i ragade i trudove i kaku razmazanu po podu. Znam ti si dijete, a ja mama koja zna puno, ali nikada neće znati sve.

Izvor: Index.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply