Poštujte svoje dijete, nijesmo mi roditelji uvijek u pravu

podrska2

PIŠE: Marijana Petrović, spec.med. psihologije

Disciplina nije jedini cilj vaspitanja djeteta, a ni vaš osnovni zadatak kao roditelja. Pomoći mališanu da odraste u osobu punu samopouzdanja, koja zna šta znači poštovati sebe i druge, najveća je vrijednost koju djetetu možete dati.

Pripremiti ga za život koji je pun izazova i prepreka, veoma složenih odnosa među ljudima i u društvu, važan je zadatak roditelja. Otpornost na frusracije i stresove je vještina koja se uči, a doprinosti emocionalnoj stabilnosti koja je neophodna radi uspostavljanja harmoničnih odnosa sa drugima i samim sobom.

Za svakog čovjeka, jedna od visoko poželjnih osobina je samopouzdanje. Nesiguran čovjek se teško snalazi u komunikaciji sa drugima, postiže niže rezultate u profesionalnom životu, a uz to ga prati i nedostatak samopouzdanja.

Samopouzdanje i samopoštovanje stiče se u ranom djetinjstvu, kada je roditeljska uloga od neprocjenljive važnosti. Iskazivanjem poštovanja prema djetetu, ne gubite autoritet, već poručujete djetetu: važan si mi, za mene si vrijedan. Poštovati svoje dijete ne znači dopuštati mu da radi sta hoće niti mu dati jednako pravo u porodici. To znači iskreno mu posvećivati pažnju, baviti se njim na pravi način, uvažavati njegovo mišljenje i zadovoljavati njegove razumne želje. Dijete može biti zadovoljno i bez mnogih stvari koje želi, ali ne može biti srećno bez vase ljubavi i poštovanja.

Roditelji su ti koji određuju pravila igre, ali za djetetovo samopoštovanje značajno je da se ono ne osjeća kao da nema prava. Ukoliko se ono hronično osjeća obespravljeno, narušava se dobar odnos roditelj-dijete, a mališan prerasta u bijesnu i ogorčenu osobu željnu osvete.

Svi smo mi ponekad i pobjednici i gubitnici. Ako djetetu dozvolite da vas pobijedi u vama manje važnim situacijama, ono će biti spremnije da popusti onda kada je zaista vama važno da budete pobjednik (odnosno da prihvati vašu zabranu ili ograničenje).

Slušajte dijete šta vam govori. Ne budite isključivi. Niste vi baš uvijek u pravu.

Nudite mogućnosti. Sasvim malom djetetu koje nešto traži ponudite dvije opcije, od kojih ni jedna ne mora biti nešto što ono traži. Tako će dobiti utisak da je ono samo nešto izabralo.

Nudite kompromis. To nije znak vaše slabosti, već time pokazujete da držite do svog mišljenja, ali uvažavati i njegovo, čime dolazite do zajedničkog rješenja.
Ne ismijavajte dijete i ne rugajte mu se. Time direktno urušavate njegovo samopoštovanje i podstičete ga na tvrdoglavost i prkos.
Pohvalite djetetov trud i primetite lijepo ponašanje. Ako želite da ponovi nešto pozitivno što je učinilo, ne zaboravite da mu uputite toplu riječ. Ali, ne pretjerujte. Ako su pohvale teatralne, djeluju neuvjerljivo i nisu efikasne (tipa:“Ti si najbolja djevojčica na svijetu“). Mnogo je bolje da pohvalite konkretno ponašnanje (npr. „Mnogo si mi pomogla što si postavila sto“), jer su takve pohvale uvjerljivije i lakše se pamte, tako da će dijete biti spremno da ponovi isti taj postupak ne bi li dobilo pohvalu.

Važno je i da upućenu pohvalu, ne kvarite dodatnom kritikom (npr. „Lijepo si uradio domaći, ali zašto ti je trebalo toliko vremena?“) koja poništava pohvalu. Time djetetu šaljete poruku da ne vjeruje pohvalama koje dobija od drugih.

Samopouzdanje djeteta možete ojačati time što ćete tražiti pomoć uz nekoliko starih trikova. Na primjer, u djetetu možete probuditi osjećanje da je jako time što ćete od njega zatražiti pomoć. Ovu taktiku upotrijebite samo ako ste sigurni da će moći da izvrši zadatak. Dijete će blistati od ponosa, jer vam je pokazalo koliko je sposobno. Ako zatreba, ponekad se možete praviti nevješti, kako biste djetetu dali priliku da se istakne. Na taj način pokazaćete mu da odrasli nisu nepogrješivi i da djeca nisu nužno slabija strana.

Izvor: Moj pedijatar

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply