Šta mami (ne) treba u prvim danima roditeljstva?

maminetreba

PIŠE: Aleksandra, CreACTIVE blog

Znači, porodili ste se. Da, dobili ste najdivniji poklon na svijetu i sa njim najljepšu ulogu na svijetu. Ali, nemojmo se lagati – u prvim danima (nedjeljama) nakon porođaja ta roditeljska uloga djeluje i kao najteža od svih. Jel tako? Sigurno se trudite da osjetite sve te leptiriće u stomaku i srca u očima, ali vam baš nešto i ne ide. Najdominantniji osjećaj je preplavljenost – strahovima, osjećanjem neadekvatnosti, manjkom samopouzdanja, krivicom, iziritiranošću. Možda vam je poljuljan i odnos sa partnerom (a u filmovima svi tako djeluju srećno i „happily ever after“ odmah nakon porođaja, uključujući i bebu koja smireno spava i ne zaplače ni na tren).

Šta mami ne treba u prvim danima?

Kao da sve prethodno navedeno već ne predstavlja puno izazova, vi svakodnevno morate da se borite i sa pritiskom i pametovanjima ljudi oko vas. Pisano je puno tekstova o svim tim smiješnim rečenicama koje vam serviraju, preko pouka i naredbi koje dobijate, kao i o savjetima koji vam trebaju, a koje nikako ne dobijate.

Međutim, svaka novopečena i zbunjena majka se nerijetko susrijeće i sa određenim rečenicama koje dobije onako usput od ljudi. To su neke rečenice (ili pitanja) koje vam ljudi bez razmišljanja upute – jel se to „tako mora“ ili jer ne znaju šta drugo da kažu. Rečenice koje su za njih ništa ili izrečene „radi reda“, a  vama su u tom trenutku sve. Vama i vašem samopouzdanju.

  1. Čuvena tri pitanja

Prvo te i stranac na ulici pita „Da li dojiš?“. Nedugo poslije stiže i pitanje „Jel spava?“. Nisi se još ni oporavila od formulisanja odgovora na neko od prethodno dva, kad ono evo ga „Jel jede?“. Ne, ne želim da dam sopstveno mlijeko svom djetetu. Ne, kome uopšte treba san. I konačno, ne dajem mu hranu. Što bih?

Svaka majka zna da su rijetke žene koje bi u prvim mjesecima u cugu mogle da potvrdno odgovore na sva tri pitanja. Većina njih se muči bar sa jednim od prethodno navedenih. I kad kažem „muči“ to bukvalno i mislim. Uspostavljanje dojenja, spavanja ili redovne ishrane su radnje koje znaju da potraju i mjesecima (da ne kažem godinama) i uz njih ide i isto tako dug proces prihvatanja neuspjeha u tom oblastima, uz intezivan rad na tome da taj neuspjeh majka ne poveže sa slikom sebe kao neuspjelog roditelja. Potrebno je puno vremena da se majka saživi sa zaključkom „Hej, kod svakog djeteta mora nešto da ne štima. To nema veze sa mnom kao roditeljem.“ i česta usputna pitanja o tim osjetljivim temama nikako joj u tome ne pomažu.

      2. „U moje vrijeme…“

Drugim rečima: „Sve što je novo, ne valja!“ Ili one rečenica tipa: „Vi mladi samo čitate i filozofirate. U naše vrijeme mi smo radili to i to i vidi vas – šta vam fali!?“ Dobro onda, ako se vjekovima ništa nije promijenilo u svijetu oko nas, u kulturi i načinu življenja, hajde onda opet svi da se skinemo goli, da uzmemo sjekire u ruke i da odemo da živimo u pećini. Kao što su naši preci Neandertalci živjeli. Jer po takvim shvatanjima ne postoji potreba da se nauči bilo šta novo u roditeljstvu. Po njihovom mišljenju svijet se očigledno ne mijenja i vrijednosti ostaju iste, pa hajde onda svi samo da se opustimo i radimo sve isključivo kako nam stariji i iskusniji kažu.

Slažem se da stariji posjeduju puno mudrosti od kojih možemo učiti, ali oni definitivno ne posjeduju beskonačnu i konačnu istinu o roditeljstvu!

        3. „Ja znam bolje…“

Nemojte se ovde zavarati – tu rečenicu nećete čuti direktno. Ne, ne. Ona je u stvari skrivena iza svih onih „Ne uzimaj bebu u ruke. Navići će se. Ostavi ga da plače.“ Ili „Ne, ne. Ti nemaš dovoljno mlijeka. Ne izgladnjuj bebu.“ Ili čuveno: „Beba plače=Gladna je!“ Naravno da je gladna. Hvala vam. Kada želi nešto drugo on neće plakati nego će mi samo reći, sa svih svojih nekoliko nedjelja.

        4. „Moje dijete…“

 Ovo su rečenice drugih majki. Kako one tek znaju da zagorčaju život, a prve bi trebale međusobno da se podržavaju. Znate one situacije kada zdušno pokušavate da se ispraznite iznoseći neki svoj problem (npr. „Mali mi se budi na svakih 1h. Baš mi je naporno. Neispavana sam.“) i kada svoje srce ogolite pred nekim, a onda vas sagovornica pljusne rečenicom poput: „Što moja beba dobro spava! Cijelu noć! Baš sam srećna“ Da, jesi. Možemo li sada opet da pričamo o mom problemu? Ili, možda ipak to više ne želim. Barem ne sa tobom.

        5. „Kada će drugo dijete?“

Pa ne znam još. Čekajte da provjerim sa suprugom kada ćemo sledeći put voditi ljubav, pa ću vas obavijestiti. Postoji li neka gora intruzija u vašu intimu od te? Naročito kada uslijedi ubrzo nakon porođaja, kada ste još uvijek prepuni rana, i fizičkih, ali i psihičkih.

Šta mami treba u prvim danima?

Cio prethodni dio teksta namjerno je pisan ironičnim tonom kako bi svi vi koji ste stigli do ovih redova, a imate u blizini neku novopečenu majku, životnije i ubjedljivije osjetili težinu i raznolikost emocija sa kojima se ona u prvim nedjeljama suočava. Ona je nesnađena i puna pitanja i strahova i trudite se da ih zajedno sa njom osvijestite tako što ćete je pitati kako je, šta joj treba, kako možete da joj pomognete. Trudite se da se suzdržite od suvišnih komentara i pitanja, jer ona za nju imaju mnogo veću težinu od one koju možete i da naslutite.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Odlican tekst. Kao novopecena mama prolazim kroz sve to, ali treba najvise osluskivati potrebe svoga djeteta, treba se zbliziti sa djetetom, a to tesko ide ako vam se non stop neko mijesa sa svojim kritikama i rusi vam samopouzdanje.

  2. Ja Sam bila sludjjena, pitala I dobijala razlicite odgovore od vise osoba Pa onda bila jos zbunjenija, I trajalo je to podugo, AL zato sa drugim djetetom Sam se ponasala kao da mi je deseto, to je ohrabrujuce za novopecene mame, iskustvo je cudo, a komentari prolaznika nek vas ne brinu, kad bakica na semaforu Konstattuje -da mu nije hladno, samo kazete-naravno da jeste, zabavno je

Leave a Reply