Senzorna igra i istraživanje (pri čemu su aktivirana sva djetetova čula) važni su za djetetov razvoj, jer ona se na taj način uče senzornoj integraciji i kako stvari oko nas funkcionišu.
Senzorna integracija je proces tokom kojeg u dječji mozak dolaze senzorne, odnosno čulne informacije iz naših čula za kretanje, a to su vid, sluh, dodir, ukus, miris… putem moždanih nerava pa se zatim obrađuju tako da im damo smisao i onda na njih možemo odgovoriti nekom aktivnošću.
Sve do uzrasta od sedam godina, mozak je primarno aparat za senzornu obradu. To znači da on nešto osjeća i direktno iz čula dobija značenje. Malo dijete ne razmišlja puno o stvarima oko sebe – uglavnom je usmjereno da ih osjeti i da se kreće s obzirom na ta čula.
Njegovi prilagođeni odgovori su više mišićni ili motorički nego mentalni. Tako se prvih sedam godina života naziva periodom senzomotoričkog razvoja. Kako dijete postaje starije, mentalni i socijalni odgovori zamjenjuju neke od ovih senzomotoričkih aktivnosti. Međutim, mentalno i socijalno funkcionisanje mozga zasniva se na senzomotoričkoj obradi. Integracija čula koja se pojavljuje u pokretima, govoru i igri osnova je kompleksnijoj integraciji čula koja je potrebna za čitanje, pisanje i dobro vladanje.
Dakle, ako želite da podstaknete senzornu integraciju kod svoje djece, dajte im da iskušaju što više različitih oblika, tekstura, stvari različite čvrstine, boje, mirisa i zvuka. Ali nemojte napraviti jednu uobičajenu grešku.
Naime, osim što važna, senzorna integracija roditeljima se ponekad čini kao pravi spas jer očekuju da će djetetu napraviti pravi mali poligon igračaka koje će onda ono iskušavati, istraživati i ispipavati barem pola sata. Tih pola sata roditelji će imati za sebe, naravno držeći dijete pod budnim okom.
Najveća greška senzorne igre je upravo ta što djetetu ponudimo previše opcija, a mala djeca nisu poznata po pažnji, strpljivosti i koncentraciji. Baš naprotiv, fokus na neki predmet mogu zadržati relativno kratko, a to se vrijeme dodatno skraćuje uvodeći u djetetov vidokrug puno dodatnih mogućnosti za igru i isprobavanje.
Dakle, ako želite da vaše dijete isproba i detaljno prouči svaki senzorni materijal koji mu nudite, nudite mu predmet po predmet. Npr. neka se igra prvo s lopticama vate i isproba sve mogućnosti igre. Kada djetetu ponestane ideja, pokažite mu još par mogućnosti za igru. Zatim mu pružite svilenu maramu ili praznu bocu vode napunjenu šarenim kamenčićima. Potom neki grubo pleteni predmet, komad drveta, sunđerastu lopticu, pa čak i različite vrste hrane…imate stvarno širok izbor pred sobom.
Upamtite, svaki predmet biće ipak najbolje proučen i istražen kada samo on bude u djetetovim rukama i kada samo on bude u vidokrugu. Previše izbora remeti dječju koncentraciju i narušava kreativnost i istraživački duh. Dijete ne obraća pažnju na sitne detalje i mogućnosti svakog pojedinog predmeta već se usredsređuje na to da odjednom pregleda sve, nakon čega želi još, a stare stvari mu više ne mogu pobuditi interes.
Isto tako, u starijem uzrastu, slična stvar se događa s prevelikom količinom dječjih igračaka.
Izvor: Dječja posla
