Tata tatama – Ne shvatajte sve previše lično

tataibeba

I mame i tate koji će to tek postati iščekuju svoju bebu s dosta straha. Majke zatrpavaju savjetima sa svih strane, ali tate nekako već i na tom polju postaju pomalo gurnuti u stranu. Najčešći savjeti koji se daju tatama nemaju pretjeranog smisla jer su generalni i uvijek na kraju završavaju s – ma vidjećeš – nije to ništa teško. Polako. Dan po dan.

Ali šta je s osjećanjima koje očevi proživljavaju? Ko će o tome govoriti? S osjećanjima koja ostaju potajno skrivena u glavama svih tata. Mame su više vezane za bebu. Beba zna svoju mamu još iz stomaka. Ako mama doji veza je još i jača. A sve su to osjećanja koji proživljava većina muškaraca koji dobiju dijete.

Zato je jedan otac sročio lijepo pismo svim budućim ili freškim tatama koje je naslovio sa Ne uzimajte to k srcu i objavio ga na portalu The Good Man Project.

Ponekad zaista ne znam kako da se postavim, što da uradim i kako da se osjećam. Puno puta sam htio uspavati svoju princezu, ali ona jednostavno nije prestajala da plače. Bio sam smiren, tješio je, utišavao i ljuljao ali ona je plakala sve dok se nekom čarolijom nije pojavila – mama. Plač je prestao i za minut princeza je zaspala. I tako mnogo puta u mnogim različitim situacijama.

Vjerujem da nisam jedini, i da su se mnogi mladi, ma čak i već iskusni očevi, našli u ovakvim situacijama kada ste jedino mogli slegnuti ramenima i pokušati se ne osjećati kao smetnja u sopstvenoj porodici. Jer tako se nažalost ponekad osjećate – kao da niste dorasli zadatku. Kao da vi nijeste jednako važni kao i majka, kao da ste suvišni i ako ste se možda ikada nekome pojadali o tome, jeste li na kraju dobili samo bezvezan odgovor u vidu – Ma biće bolje, vidjet ćeš? Ali, s vremenom sam shvatio zašto ljudi imaju običaj dati baš takav odgovor. Zato što je ovo prilično opsežna tema koja zahtjeva nešto duži odgovor, a kada za njega nekad nema vremena ostaje samo ta bezvezna rečenica – i nijedna više jer, zapravo, i ona kaže baš to što treba.

Biće bolje.

Vidjećeš.

Nemojte samo sve to uzimati k srcu.

Kada pokušavate zabaviti dijete da bi ono prestalo da plače, ali ništa što pokušavate ne djeluje. Ne uzimajte to k srcu.

Kada vaša beba plače jer se buni protiv spavanja, nemojte taj plač shvatati previše lično.

Kada vaše dijete počne plakati ako ga je mama vama dala – ne uzimajte to k srcu.

Sve su to trenuci na koje vi zapravo ne možete uticati i oni nisu odraz toga kakav ste vi čovjek ili kakav ste vi otac.

Morate znate da su bebine reakcije instinktivne. Kod njih nema razmišljanja i biranja pa zaplaču čim osjete neku nelagodu  – gladni su, pretoplo im, hladno im je, nešto im smeta, nešto žele. Ali, reći ćete, što je onda kada obavite sve što beba treba, napravite sve što je u vašoj moći, a beba u vašem naručje i dalje jako plače?

Ne uzbuđujte se. Rade to i mamama. Smirite se, promislite malo i samo se smirite. Jer dok vi tonete sa svojim osjećanjima, dok počinjete s nervozom, beba to osjeti i vjerovatno svojim plačem traži nekoga ko će biti malo sigurniji. A kada dođe trenutak u kojem ćete shvatiti da je važnije fokusirati se na bebu, a ne na sopstvenu nesigurnost, tada ćete vjerovatno vidjeti prve pomake.

I znate, niste sami niti je majka vaša konkurencija. Zajedno možete dokučiti kako podijeliti brigu oko bebe tako da se ona malo po malo navikne da je i tata jednako važan kao i mama, u nekim drugim stvarima – maženju, kupanju, presvlačenju, uspavljivanju. Nemojte prebrzo odustajati i odmah na početku plača nesretno predavati bebu majci. Ustrajte i trud će vam se isplatiti.

Ne shvaćajte to prelično ali bebi će možda trebati neko vrijeme da stekne tu čvrstu vezu s vama, vezu kakvu sa svojom majkom možda već ima, jer znate, oni su ipak bili puno više zajedno za vrijeme trudnoće.

Nijedna beba nije odbacila svog tatu, samo joj je možda trebao koji dan duže da stekne još veće povjerenje.

I zato ako vas iko poslije bude pitao, kako je vama bilo kada ste tek postali tata, jeste li odmah bili bebina sigurna luka, nemojte reći – jesam. Radije recite – nije ni meni na početku bilo lako, ali moje je zlato na kraju ipak shvatilo da nema boljeg tate za nju od mene samog.

Izvor: Index.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply