Savjeti psihologa kako smjestiti dijete u auto sjedište

shutterstock_109450127__1410869277_24.240.79.215

Vožnja u adekvatnom auto sjedištu je jedini bezbjedan način za prevoz djece kolima, a da li će djeca shvatiti značaj ovog pravila zavisi od roditelja i njihove dosljednosti.

Nikolina Milosavljević, dipl. psiholog, sertifikovani međunarodni trener za program za roditelje Dovoljno dobar roditelj, kouč i trener vještina za roditelje, u daljem tekstu daje savjete kako da bez muke smjestite dijete u auto sjedište.

Sjećam se, prije nego da sam se porodila sa prvim djetetom, da mi je jedan komšija pričao o tome kako njegova djeca ne umiju da se voze bez auto sjedišta. Takođe je pomenuo da je jednom prilikom bio prinuđen da ih vozi odvezane i bez sjedišta, i da su, jadna djeca, letjela lijevo-desno po zadnjem sjedištu auta.

Da, bila je to smiješna priča, ali sam hiljadu puta pomislila da je moj komšija nejverovanto pamjetan čovjek kada je svoju djecu od početka njihovog života učio nešto što su svi roditelji u obavezi da rade, ali u njegovo vrijeme nije toliko bilo zakonski striktno da se to poštuje. Oni su sada veliki, i njima ne treba sjedište da bi se vozili, dovoljan je samo pojas.

Kada sam se porodila, u par navrata sam razmišljala koje su to bile magične metode koje je moj komšija primjenjivao kako bi ih navikao da sjede u sjedištu. Moje dijete se hiljadu puta borilo, u pravom smislu te riječi, da izbjegne tu udobnu fotelju. Ispravi se kao daska. Guram ja, gura ona, ali ne ide. Ne ide na silu. To su momenti, kada roditelj (a pretpostavljam i vi) izgubi i strpljenje i kontrolu.

To su momenti kada svima nama dođe da se ponašamo kao neko ko zapravo nismo, zar ne? Tada se dešava momenat odluke: ili odustati i pustiti da dijete bude nevezano, ili ga udariti po guzi i kratkotrajno riješiti problem (zato što moramo da stignemo na vrijeme na posao).

Međutim, kao što sam pomenula, to je kratkotrajna korist, a dugoročna šteta. Nevezano dijete se navikava da ispunjava svoje ciljeve plakanjem i negodovanjem, roditeljski autoritet slabi, dok batina (koja NIJE iz raja izašla) može ostaviti duboke ožiljke na djetetovu psihu.

Pa dobro, koje su to efikasne metode, a da ja opet ne zakasnim na posao zbog toga, pitate se. Evo nekoliko.

Bebe i djeca do 5 godina

Ukoliko je dijete mlađe od 5 godina odlična metoda je skretanje pažnje. Na primjer: dijete plače i otima se, ne želi da sjedne u sjedište. Vi ponesite neku njegovu omiljenu igračku (na primjer medu) i glumite kao da meda govori: „Jao, Pavle, ala si danas nešto nervozan. Mora da ti se ne sijeda u tu dosadnu stolicu? A jesi li primijetio da se ja ne bunim kada me mama stavlja u sjedište?“ ili možete da pokažete na jato ptica, na neku kucu, macu, ili nešto što dijete voli ili mu je potpuno novo… Iskoristite trenutak nepažnje i vežite dijete.

Opet, ukoliko je dijete mlađe od 5 godina, i ukoliko vrlo burno negoduje, plače, jadikuje… dobra metoda je tzv.  selektivno ignorisanje. Ukoliko ste uspjeli već nekako da ga smjestite u autosjedište, a on/ona nastavlja burno da reaguje, pokušajte da uopšte ne obraćajte pažnju na njegovo/njeno plakanje sve dok to traje. Pokušajte i da ne gledate dijete, nego se mirno fokusirajte na vožnju. Onog trenutka kada se dijete smiri i uradi nešto lijepo, vi započnite konverzaciju sa njim, kao da se ona prethodna epizoda nije ni dogodila.

Djeca od 5 do 10 godina

Ukoliko je dijete starije od 4-5 godina (do 10 godina), pomaže objašnjavanje zašto je važno da bude vezano. Prije svega zato što na taj način mama i tata brinu o djetetu da je ono na sigurnom, a i „čika policajac“ voli kada vidi da je dijete vezano. Izbjegavajte da plašite dijete sa policajcima („čika policajac će da dođe i da te kazni“), i oni, ljudi, imaju dušu 🙂 Oni zapravo vole da vide malu djecu i uvijek će im se nasmijati kada vide da su vezani („Čika policajac će te pohvaliti kod svog šefa ili tvoje vaspitačice da si uvijek vezan u sjedištu i da umiješ lijepo da se ponašaš“).

Ukoliko djetetu starosti od 5 do 10 godina, objašnjenja ne pomažu (imate, jednostavno, takvu djecu da su im njihovi ciljevi najvažniji i žele da ih ostvare po svaku cijenu), možete da napravite dogovor sa njim da svaki put kada mirno i bez nepotrebnog odugovlačenja sjedne u sedište, dobije neki „žetončić“. To može biti i neki cvjetić nacrtan na nekom papiru koji može da stoji u autu. Kada dijete sakupi određen broj tih cvjetića, može da dobije neku nagradu koja je unaprijed dogovorena. Međutim, ukoliko ipak pokaže neadekvatno ponašanje, na taj papirić se nacrta (na primjer) crna tačka.

A ako ništa ne pomaže…?

Ukoliko ništa od ovog ne pomogne, onda je vrijeme da razmislite o tome da li je vaša komunikacija sa djetetom OK i šta treba da uradite da „proradi“. Ukoliko dijete pokazuje agresivnost i inat, uprkos svim vašim pokušajima, onda treba pokušati otkriti koja to emocionalna potreba kod djeteta nije zadovoljena, pa se ono tako ponaša. Naravno, za ispunjenje osnovnih emocionalnih potreba djeteta zadužen je i odgovoran roditelj i tako treba i da se ponaša.

Dragi roditelji, najvažnije je da ste vi kul i strpljivi, jer kad porastu, za njihovo vezivanje pojasa biće odgovorni oni sami i to pred zakonom. Nećete ih cijelog života držati vezane u sjedištu. Ne brinite previše, zato što ovaj težak period ima rok trajanja.

Be cool, veži dijete i srećan put.

Izvor: Koučing za roditelje

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply