Upala spoljašnjeg ušnog kanala ili ”plivačko uho”

uho

Ljeto je i brojna djece dolaze pedijatru sa bolom u uhu zbog plivanja u ne baš čistoj vodi bazena ili u otvorenim vodama poput jezera ili zaliva.

Da li je upala uha koja nastaje od ulaska prljave vode u uho ista kao i ona koju djeca dobiju kad su kijavičava?
Plivačko uho je infekcija koja se razlikuje od infekcije srednjeg uha koja je karakteristična za jesenje zimski period kada su česte infekcije disajnih puteva. Plivačko uho je upala kože koja oblaže spoljašnji ušni kanal i najčešće se javlja kod starije djece i tinejdžera. Infekcija srednjeg uha (otitis media) se događa iza bubne opne (bubna opna je membrane kojoj se završava spoljašnji ušni kanal) i su najčešća je kod odojčadi i mlađe djece.

Da li upala spoljašnjeg ušnog kanala, ili kako se još naziva ‘’plivačko uho’’ dobijaju samo plivači?
Plivačko uho (ili otitis eksterna, upala spoljašnjeg ušnog kanala) je doblo svoje ime zbog toga što je obično uzrokovana ulaskom vode u spoljašnji ušni kanal u kome postoje dobri uslovi za razvoj bakterija. Bakterije izazivaju infekciju kože. Voda u uho dospijeva iz brojnih izvora,  jezera, bazena, kada, pa čak potiče i od znoja, tako da ‘’plivačko uho’’ nemaju jedino plivači.

Kako dolazi do toga da voda u uhu napravi upalu?
Bilo šta što dovodi do oštećenja kože stvara uslove za unos infekcije. Na primjer, povreda kolena može dovesti do infekcije kože na koljenu. Treba izbjegavati stavljanje bilo čega u uho uključujući i čvrste predmete za čišćenje ušne masnoće jer se može ogrebati koža spoljašnjeg ušnog kanala. Veća količina ušne masti može da ‘’zarobi’’ vodu u uhu i na taj način doprinese razvoju infekcije. Zbog toga je čišćenje ušne masti bezbjednim načinom mjera koja može da pomogne da do infekcije ne dođe.

Kako da posumnjamo na infekciju spoljašnjeg ušnog kanala?
Upala spoljašnjeg ušnog kanala može da izazove jake bolove. Počinje kao blaga iritacija ili svrab, ali bol se pogoršava ako se bolest ne liječi. Bol je jača ako se povuče ušna školjka, ili prilikom udarca u prednji dio uha. Stavljanje slušalica (za slušanje muzike) izaziva veliku neprijatnost, a uz to, one povećavaju rizik za ovu bolest. Ponekad se drenira bistra tečnost ili gnoj iz uha. U težim slučajevima javlja se crvenilo koje se širi na kožu oko uha i ušnu školjku, pacijent može imati groznicu i otečene limfne čvorove (žlijezde) na vratu. Može se javiti vrtoglavica ili zujanje u uhu.

Da li se može nešto učiniti da do ovoga ne dođe?
Prevencija ove bolesti je moguća.

  • Ako dijete ima prekomjerno stvaranje ušne masti, razgovarajte sa svojim ljekarom o tome koliko često je treba čistiti. Imajte na umu da je ušna mast korisna i da je ne treba ‘’bjesomučno’’ čistiti.
  • Nikada ne stavljajte čvrste predmete u spoljašnji ušni kanal.
  • Osušite uši kanale kada voda uđu u njih.
  • Izbacite vodu iz uha: nagnite glavu na stranu na kojoj je uho u kome je voda i držite peškir na ivici spoljašnjeg ušnog kanala.
  • Koristite fen na režimu za hlađenje nekoliko centimetara daljeko od uha da bi ste ga osušili.
  • Ako dijete ima često infekciju spoljašnjeg ušnog kanala, ili se kupa u neprečišćenoj vodi (kao što je jezero), koristite kapi za uši u slobodnoj prodaji za čišćenje spoljašnjeg ušnog kanala (na primjer, acidi borici 3%). Stavite 3-4 kapi djetetu u svako uho nakon plivanja. Borna kiselina ima antibakterijska svojstava. U kućnoj radinosti se mogu napraviti kapi koje se sastoje od alkohola i alkoholnog sirćeta u razmjeri 1:1. Kisela sredina smanjuje mogućnost razmnožavanja bakterija, a alkohol isparava i olakšava sušenje uha. Nemojte koristiti nikakve kapi ako postoji  defect bubne opne (otvor na bubnoj opni), ako se iz uha drenira gnoj ili ako uho svrbi ili boli.
  • Ako dijete ima ozledu u uhu ili upalu spoljašnjeg ušnog kanala, izbjegavajte plivanje za 3-5 dana radi liječenja.
  • Izbjegavajte pjenušave kupke i druge iritirajuće tečnosti koja bi mogla dospjeti u uho.
  • Ako dijete ima postavljene aeracione cjevčice zbog ponavljanih infekcija srednjeg uha, razgovarajte sa svojim ljekarom o zaštiti uha tokom plivanja.
  • Savjetuje se da djeca nose u bazenima silikonske čepove za uši. Nakon vađenja, čepove očistiti alkoholom.

Kako se liječi infekcija spoljašnjeg ušnog kanala?

  • Ukoliko je prisutan bol, primijenite analgetik (paracetamol ili ibuprofen – Brufen). Grijanje uha primjenom toplih obloga je od koristi, ali nemojte nikada stavljati tople tečnosti u uho.
  • Najčešće, ova bolest ne zahtijeva hitno zbrinjavanje, ali ako se ne liječi, simptomi se tokom nekoliko dana pogoršavaju. Odvedite dijete ljekaru ako sumnjate da ima upalu spoljašnjeg ušnog kanala da bi se dijagnoza postavila na vrijeme i započelo liječenje.
  • Nekada je potrebno ukloniti sadržaj iz spoljašnjeg ušnog kanala uz primjenu principa antisepse i plasirati traku gaze, takozvanu štrajfnu koja je natopljena antibiotikom i kortikopreparatom. Nikada ne pokušavajte ovo kod kuće! To treba da uradi doktor.
  • Ukoliko se primjenjuju kapi, potrebno je da pacijent leži na boku i kapi se ukapaju u uho. Potrebno je da ostane da leži nekoliko minuta da bi se kapi razlile po koži spoljašnjeg ušnog kanala. Simptomi se obično povlače za 24 sata, a infekcija prolazi u roku od nedjelju dana.
  • Oralni antibiotici obično nisu neophodni, osim ako je infekcija prevazilazi ušni kanal.
  • Nema plivanja do izlječenja!

Djeca (i odrasli) sa dijabetesom ili drugim razlozima za loš imunitet su u većem riziku za bilo koju infekciju, pa i ovu.

Izvor: Pedijatar.rs

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply