Kako naučiti dijete da ne baca stvari oko sebe i na druge?

bacanjestvari

Vaše dijete koje se do juče ponašalo “normalno”, danas je iznenada počelo da baca stvari. Poigra se s nečim i umjesto da to odloži, jednostavno baci. Ne želi pojesti bananu, ali umjesto da je ignoriše, uzme i zavitla njom. Da, vjerovatno je i vaše dijete ušlo u fazu bacanja stvari, za njega novog, zabavnog načina raščišćavanja prostora. Roditelji su tim ponašanjem najčešće užasnuti, ne samo zbog nereda, prolivenih sokova koji su “zakačeni” bačenim predmetima, već i bezobraznog ponašanja koje se pojavilo niotkuda.

Ovo su neke od strategija koje možete upotrijebiti i naučiti dijete da ne baca stvari:

Razlučite je li to djetetov poziv u pomoć ili jednostavno način komunikacije

Morate imati na umu da vaši mališani još uče i da bilo koja vrsta ponašanja možda neki od načina na koji oni pokušavaju komunicirati. Kada otkrijete što vam vaše dijete u stvari želi reći, već ste postigli uspjeh. Neka djeca se na primjer osjećaju ignorisano kada im roditelji ne pridaju punu pažnju, pa ponekad znaju bacati stvari kako bi privukli njihovu pažnju.

Ne doživljavajte to ponašanje lično

Ako djetetovo ponašanje doživite lično, mogli biste reagovati jako emocionalno, što nikada nije dobro – jer bijes, vikanje ili nešto slično neće djetetu na kvalitetan način prenijeti poruku koju želite da primi. Takođe, zbog neprimjerene reakcije dijete bi moglo češće ponavljati bacanje stvari, jer je izmamilo vašu reakciju, pozitivnu ili negativnu, a i može biti vrlo radosno kada uvidi koliku moć ima nad vama.

Budite mirni i puni samopouzdanja

Na djetetovo histerično ponašanje najbolje je reagovati smireno, koliko god je moguće te se postaviti tako da djetetu budete i uzor i čvrst oslonac. Ako vas hvata bijes, udahnite duboko nekoliko puta jer to će vam sigurno pomoći da se smirite.

Razgovarajte i ponudite izbore

Razgovarate li s djetetom koje baca stvari, koristite jednostavan jezik koji je primjeren djetetu, njegovom uzrastu i budite sigurni da vas razumije. Tačno mu objasnite što smije, zašto ne smije raditi. Na primjer: “Kocke su za slaganje, ne mogu ti dopustiti da njima gađaš svoju sestru. Ako dijete pak baca hranu ili čašu s pićem, pobrinite se da shvati da ako nešto odleti sa stola, gotovo je s doručkom/ručkom/večerom. nikako ne popuštajte, iako je dijete možda ostalo gladno. Nahranićete ga poslije, a sada je bitno da usvoji lekciju.

Izvršite obećano

Baca li dijete kocke na nekoga, naglasite mu da ima izbor igrati se njima kako treba ili ćete ih skloniti. Ako gađa djecu pijeskom u pješčaniku, odvedite ga iz pješčanika. Neka nauči da se na takav način jednostavno ne može igrati.

Dozvolite djetetu da emotivno reaguje

Ako djetetu oduzmete igračku ili ga udaljite iz parka, ono može jako burno reagovati – vrištanjem, plačem. valjanjem po podu…u zavisnosti kako procijenite situaciju, možete svome mališanu uputiti neke utješne i smirujuće riječi ili možete biti tiho i pustiti ga da se “ispuca”. U svakom slučaju, dopustite mu da ispolji svoje emocije jer će se tako odmah i ohladiti.

Ponudite djetetu opcije

Ako samo nabrajate djeci što ne smiju raditi i sipate zabrane kao iz rukava, oni neće ništa naučiti. Umjesto da stalno ponavljate “ne smiješ bacati loptu po kući”, recite “možeš  se ići napolje igrati loptom”. Ili: “Kocke se ne smiju bacati”, zamijenite s: “Ako želiš nešto bacati možemo s malom mekanom lopticom gađati koš”. Takođe, možete djetetu ponuditi niz drugih aktivnosti koje može raditi umjesto bacanja.

Budite strpljivi

Većina ponašanja neće proći preko noći, pa zato budite strpljivi. Djeca vas najčešće testiraju i zato moraju vidjeti da mislite ozbiljno. Zato, naoružajte se strpljenjem i budite mirni koliko god možete. Doći će i bolji dani.

Izvor: Dječija posla; Beby center

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply