Prave pomoći od države za samohrane roditelje nema

B3K68P Father holding daughter at beach

Priča Podgoričanina koji je nakon 20 godina braka ostao sam sa dvoje djece, samo je jedan od primjera teškog života koji vodi oko 20 hiljada porodica u Crnoj Gori, gdje je jedan roditelj i otac i majka.

“Sudbina je htjela da nakon 20 godina dobrog braka ostanem sam sa djecom. Bez bračnog druga, sigurnog zaposlenja, alimentacije, sa dva tinejdžera u koje treba ulagati. Ali, kako i odakle”, priča Vikend novinama M.K. iz Podgorice.

Prema negovim riječima, na žene je i narod molećiv, ali kada vidi muškarca, niko mu ne vjeruje da se trudi i sam bori, ali uzalud.

“Sve što zaradim odmah se i potroši. Moji pomažu koliko mogu. I ženini… Ali, ni oni ne mogu mnogo. Gdje god pođem, na koja god vrata zakucam, svi me sa nevjericom gledaju. Ali, prave pomoći, naročito od države, niotkuda”, priča M.K. i dodaje da mu najteže pada to što djeci, koliko se god trudio, ne može zamijeniti majku.

Prema podacima MONSTAT-a sa posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori živi 167.177 porodica od čega čak 14 odsto, odnosno oko 20.000 sa djecom živi samo jedan roditelj.

“Iako bi samohrani roditelji trebalo da budu više zaštićeni i pomognuti od države, oni u crnogorskom zakonodavstvu”, kazala je Vikend novinama predsjednica Udruženja samohranih roditelja Crne Gore Snežana Prelević, nijesu prepoznati kao ugrožena kategorija stanovništva.

Problemi roditelja su različiti i svaka priča je specifična. Neplaćanje alimentacije, nerazumijevanje i nepovjerenje poslodavaca pri zapošljavanju samohranih roditelja, podstanarski status, materijalni problemi koji nastaju kada od jedne plate treba omogućiti djeci puno toga, kazala je Prelević.

Ona je dodala da čuju i puno primjedbi na rad Ministarstva za rad i socijalno staranje, koja se odnose na nerazumijevanje njihovih problema.

“Upravo to, po našem mišljenju pokazuje da u toj oblasti nije riječ ni o čemu drugome nego o tome da nemamo adekvatnu zakonsku regulativu”, kazala je Prelević.

Roditelj koji ostaje sa djetetom, ističe Prelević, suočava se sa većom odgovornošću od onog koji nije svakodnevno uz dijete, ukoliko naravno govorimo o razvedenim roditeljima, a ne o udovcima/cama.

NVO sektor, kaže, trudi da ukaže na probleme, a država je na potezu da pokaže zrelost i ponudi kvalitetnije zakone.

“Država ne pomaže samohranim roditeljima, u osnovi oni nisu prepoznati kao posebna kategorija kojoj je neophodna pomoć. U zakonima postoji samo nekoliko odredbi koji se nedovoljno osvrću na taj problem”, objasnila je ona.

Za početak, kaže, država mora da prepozna problem samohranog roditeljstva i da posegne za mehanizmima da dodatno zaštiti njih i njihovu djecu.

“Država treba da riješi problem naplate alimentacije, da spusti cijene predškolskog vaspitanja, ponudi besplatni udžbenike đacima… mnogo je toga što ugrožava funkcionalnost porodice koju čini samohrana majka ili otac i njihova djeca, a što bi moglo biti eliminisano”, ističe Prelević i dodaje da u Udruženju planiraju da naprave svrsishodniju analizu koja bi u potpunosti odgovorila na pitanja o strukturi, načinu života i profile samohranih porodica u Crnoj Gori.

Najviše samohranih porodica živi u Podgorici, dok ih je procentualno u odnosu na broj stanovnika najviše na Cetinju i u Budvi po 17 odsto, a najmanje u Ulcinju svega devet odsto. U Crnoj Gori ima 5.105 porodica u kojima je samo otac sa najmanje jednim djetetom, bez obzira na starost djeteta, dok je broj porodica u kojima je samo majka sa najmanje jednim djetetom, bez obzira na starost djeteta, 24.424.

“Zanimljiv je podatak da u Herceg Novom živi najveći broj samohranih očeva u odnosu na broj stanovnika, čak 32 odsto. Ipak, veći dio čine samohrane porodice u kojima majke ostaju sa djecom”, kazala je Prelević.

Izvor: CDM

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply