Uopštena pravila obraćanja djeci sa govorno-jezičkim smetnjama

smetnjer

Postoje uopštena pravila obraćanja djeci sa komunikativnim i govornim smetnjama. Ova djeca slušaju, ali kao da nas ne čuju, pa se način obraćanja mora prilagoditi višestruko:

Šta i kako treba raditi?

Značajno pojednostaviti način obraćanja djetetu u vidu jednostavnih i jasnih naloga;

Trebalo bi uspostaviti direktan kontakt očima sa djetetom dok mu se obraćate;

Dodatno skrenuti pažnju djetetu uz pomoć usmjerenog govora pri obraćanju (možete imati mikrofon (igračku), kako biste još više podstakli duhete da se oglašava. Kada čuje svoj glas brže će steći tzv. slušnu povratnu spregu i doći će do bržeg dozrijevanja govornih centara u moždanoj kori.

Govoriti im veselim tonom, možete im i pevušiti; ostvariti emotivni odnos i ne zaboravite da je temelj svake dobre stimulacije dečija zainteresovanost.

Pevati im poznate pesme, i poslije izvjesnog broja ponavljanja pjesmice, na kraju preskočiti posljednju riječ ili frazu i sačekati da li će dijete predvidjeti kraj i izgovoriti traženu riječ ili frazu. Na primjer: kada igrate neku igru u kojoj koristite iste riječi, naglašavajte posljednju riječ, tako da dijete zna da je ona važna, na primjer : „eci peci pec”, ili “prirema, pozor, sad!” Ili “tri, četiri, sad!”. Posle nekog perioda, ponovite igru i onda izostavite poslednju riječ, kako bi dijete moglo da je dovrši izgovaranje;

Potrebno je da svaki nalog upućen djetetu bude propraćen vizuelnom podrškom: pokretom, pokazivanjem slike/predmeta. U početku koristite pokret gestove, da podržite to što govorite (pokažete rukom na određeni predmet koji imenujete u toku igre, odnosno sliku). Djeci sa jezičkom nezrelošću, potreban je vizuelni uz verbalni podstrek; ova djeca nemaju teškoće u čitanju jezika tijela, izraza lica i kontakt pogledom im je razvijen, pa im je vrlo prirodno da koristimo znаkoве kako bismo podržali razvoj govora i komunikaciju. To obilato koristiti u smislu integracije vizuelnih, auditivnih i kinestetičkih stimulusa.

Kada pokazujete neku od ponuđenih slika iz priručnika, ukoliko su u pitanju životinje, propratite načinom na koji se životinje oglašavaju: „mau!”, „av, av!”…, ili „brrrm, brrrm!” ukoliko pokazujete sliku automobila.

Iste slike prezentujte više puta i to potkrijepite istim načinom izgovaranja, kako bi se dijete naviklo na ovu rutinu, a zatim izostavite riječ i vidite da li će je dijete ponoviti uz prezentovanje date slike;

Kako bi se znanje prenijelo i na ostale životne situacije (generalizovalo) iskoristite svaku priliku da imenujete stvari koje dijete koristi, a ima veze sa prethodno prezentovanim slikama (imenica, glagola, prideva, predloga…). Čestim ponavljanjem riječi ili fraza „ugradićete” ih u dnevnu rutinu sve dok dijete ne počne da shvata ono što ponavlja i tome dâ značenje;

Ukoliko dijete koristi više pojedinačnih riječi, pokušajte da ih obogatite tako što ćete više koristiti pridieve: „velika lopta”, „žuta kocka”, „prljave ruke”. Takođe, možete postavljanjem pitanja: „šta radi bata, seka?”… Dodati glagole. Na taj način nastaju prve prave rečenice: „pije mlijeko”, „jede keks”…;

Izvor: Logopedski centar Higia logos

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply