PIŠE: Neda Đukić, mr defektologije, Eduko-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju
Brzopletost je poremećaj fluentnosti govora. Način govora obilježen haotičnošću, brzim prelazima s jedne misli na drugu, ubrzanim tempom govora sa otežanom razradom osnovne ideje, problemima sa koncentracijom na bitno što se manifestuje u govoru.
Karakteristike:
– konfuzan i neorganizovan govor;
– ograničena svjesnost svog govora;
– skraćivanje riječi;
– nepravilan izgovor glasova;
– zamjena glasova;
– loša artikulacija;
– nerazumljiv govor;
– loša pažnja i koncentracija.
Na upozorenje da uspori ili ako pazi dijete govori malo tečnije. Ako je školski uzrast ima teškoće u učenju i neuredan rukopis.
Kod brzopletih osoba poremećena je osnova govora – disanje, intonacija, glas, ritmičnost, naglasak, gramatika i izgovor glasova. Ova djeca obično imaju siromašniji rječnik, ne koriste riječi koje se rjeđe upotrebljavaju, izmišljaju nove riječi i starima daju pogrešan ili izmijenjen smisao. Zbog verbalnih obilježja i zastoja u govoru često se zamjeni sa mucanjem.
Nered u govoru posljedica je nereda u mislima koji se pored govora ogleda i u radu i ponašanju. Djeca brzo prelaze sa jedne misli na drugu, teško se koncentrišu na bitno i imaju lošu misaonu organizaciju i percepciju.
To su vrlo simpatična djeca, vedra i otvorena ali neuredna i nemirna. Ponašaju se prirodno. Jedu kad su gladni, spavaju kad im se spava, zaboravljaju da se operu, spori da se obuku… igra im brzo dosadi. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, zaboravljaju knjige i domaći. Govor je savladan površno pa se često polaskom u školu iskristalizuju i druge smetnje (čitanja i pisanja). Roditelji često ni ne primijete da je ovo poseban i kompleksan problem nego se obrate defektologu/logopedu zato što dugo u govoru primjećuju nepravilan izgovor pojedinih glasova.
S druge strane ni djeca nisu svjesna svog poremećaja, jako su otvorena i komunikativna.
Savjeti za roditelje:
– upozoravati dijete da prvo smisli šta želi da kaže, rečenicu izgovori u sebi pa tek onda naglas;
– između rečenica praviti pauze dovoljne da dijete ima vremena da formuliše novu misao;
– češće mijenjati aktivnost djeteta i davati mu nove, realne i prihvatljive zadatke;
– pjevanje kao i recitovanje doprinose usporavanju govora i izgradnji ritma i melodije što nedostaje ovoj djeci;
– raditi na tome da dijete postane svjesno svog govora jer su mnogi “brzopletaši” nesvjesni svog govora;
– pored opomena “uspori”, treba pokušati usporiti dijete metodom lupkanja po slogovima;
– s obzirom da je sposobnost pamćenja siromašnija, treba praktikovati pričanje i prepričavanje priča sa što više detalja.
Pored aktivnosti za razvoj govora koristiti materijale i vježbice za razvoj fine motorike, pažnje i koncentracije. Insistirati na preciznosti, urednosti i završavanju zadatka do kraja i u svakodnevnim aktivnostima.
„Osobe koje mucaju znaju što žele reći, ali su ometeni u svom pokušaju proizvodnje različitih riječi dok brzoplete osobe ne moraju nužno znati sve što žele reći ili kako žele reći – ali ipak kažu .“ (St.Louis i sur., 2010)
