Brzopletost – kako je prepoznati i pomoći djetetu?

brzopletostPIŠE: Neda Đukić, mr defektologije, Eduko-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju

Brzopletost je poremećaj fluentnosti govora. Način govora obilježen haotičnošću, brzim prelazima s jedne misli na drugu, ubrzanim tempom govora sa otežanom razradom osnovne ideje, problemima sa koncentracijom na bitno što se manifestuje u govoru.

Karakteristike:
– konfuzan i neorganizovan govor;
– ograničena svjesnost svog govora;
– skraćivanje riječi;
– nepravilan izgovor glasova;
– zamjena glasova;
– loša artikulacija;
– nerazumljiv govor;
– loša pažnja i koncentracija.

Na upozorenje da uspori ili ako pazi dijete govori malo tečnije. Ako je školski uzrast ima teškoće u učenju i neuredan rukopis.

Kod brzopletih osoba poremećena je osnova govora – disanje, intonacija, glas, ritmičnost, naglasak, gramatika i izgovor glasova. Ova djeca obično imaju siromašniji rječnik, ne koriste riječi koje se rjeđe upotrebljavaju, izmišljaju nove riječi i starima daju pogrešan ili izmijenjen smisao. Zbog verbalnih obilježja i zastoja u govoru često se zamjeni sa mucanjem.

Nered u govoru posljedica je nereda u mislima koji se pored govora ogleda i u radu i ponašanju. Djeca brzo prelaze sa jedne misli na drugu, teško se koncentrišu na bitno i imaju lošu misaonu organizaciju i percepciju.

To su vrlo simpatična djeca, vedra i otvorena ali neuredna i nemirna. Ponašaju se prirodno. Jedu kad su gladni, spavaju kad im se spava, zaboravljaju da se operu, spori da se obuku… igra im brzo dosadi. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, zaboravljaju knjige i domaći. Govor je savladan površno pa se često polaskom u školu iskristalizuju i druge smetnje (čitanja i pisanja). Roditelji često ni ne primijete da je ovo poseban i kompleksan problem nego se obrate defektologu/logopedu zato što dugo u govoru primjećuju nepravilan izgovor pojedinih glasova.

S druge strane ni djeca nisu svjesna svog poremećaja, jako su otvorena i komunikativna.

Savjeti za roditelje:

– upozoravati dijete da prvo smisli šta želi da kaže, rečenicu izgovori u sebi pa tek onda naglas;
– između rečenica praviti pauze dovoljne da dijete ima vremena da formuliše novu misao;
– češće mijenjati aktivnost djeteta i davati mu nove, realne i prihvatljive zadatke;
– pjevanje kao i recitovanje doprinose usporavanju govora i izgradnji ritma i melodije što nedostaje ovoj djeci;
– raditi na tome da dijete postane svjesno svog govora jer su mnogi “brzopletaši” nesvjesni svog govora;
– pored opomena “uspori”,  treba pokušati usporiti dijete metodom lupkanja po slogovima;
– s obzirom da je sposobnost pamćenja siromašnija, treba praktikovati pričanje i prepričavanje priča sa što više detalja.

Pored aktivnosti za razvoj govora koristiti materijale i vježbice za razvoj fine motorike, pažnje i koncentracije. Insistirati na preciznosti, urednosti i završavanju zadatka do kraja i u svakodnevnim aktivnostima.

„Osobe koje mucaju znaju što žele reći, ali su ometeni u svom pokušaju proizvodnje različitih riječi dok brzoplete osobe ne moraju nužno znati sve što žele reći ili kako žele reći – ali ipak kažu .“ (St.Louis i sur., 2010)

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply