S obzirom da proces odrastanja i sazrijevanja uključuje stalnu promjenu, postoje gubici koji se događaju pri prelazu iz jedne razvojne faze u drugu. Odvajanje od vrtićkih prijatelja, kao i rastanak od omiljene vaspitačice iz vrtića, predstavlja jedan takav gubitak izazvan prirodnim procesom odrastanja.

Nije moguće postati „školarac“, a da prije toga dijete ne izgubi sigurnost vrtića i prijateljstva koja je izgradilo u tom okruženju. Iako je polazak u školu kod većine djece i roditelja propraćen osjećajem uzbuđenja i radosti, važno je razgovarati s djetetom i o promjenama koje će se dogoditi, što sve gubi odlaskom iz vrtića. Važno je pomoći djetetu da nađe način kako se oprostiti od prijatelja, posebno onih koje možda neće viđati u školi ili u komšiluku.

Priprema za školu

Spremnost za školu nije jedna izdvojena vještina, već kombinacija raznih vještina koje doprinose školskom uspjehu, a uključuju: dobro fizičko zdravlje, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezičke i komunikacione vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja i generalno poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Uvijek je važno podsjetiti se da se djeca različito razvijaju i da svako dijete ima svoje jače i slabije strane.

Priprema za školu i zahtjeve škole počinje vrlo rano. Roditelji mogu puno učiniti kako bi razvili neke socijalne vještine i emocionalnu zrelost kod djece. Mogu pokazati djeci da će, bez obzira na to što se dogodi, oni brinuti o njima i voljeti ih. Djeca koja dobijaju puno ljubavi i pažnje, zagrljaja, ohrabrenja, držanja na krilu, spontano napreduju, rastu i razvijaju se brže od emocionalno zanemarene djece. Takva djeca će biti puno sigurnija u sebe i imati dobru sliku o sebi. Djeca oponašaju ono što vide od roditelja. Djeca roditelja koji, na primjer, vode brigu o sebi, redovno se bave fizičkom aktivnošću, iskazuju poštovanje prema ljudima, saosjećaju s drugima, najvjerovatnije će usvojiti i težiti sličnim vrijednostima. Pokažite i vi entuzijazam prema učenju, stvaranju, školi…Pohvalite dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju. Razgovarajte s djetetom o školi već u vrtiću, izrazite uzbuđenje i radost zbog polaska u školu, pričajte o zanimljivim stvarima koje će naučiti u školi. Djeca vole ponavljati stvari, pa im pružite puno prilike za to i budite strpljivi. Ponavljanje uči djecu da je moguće nešto novo naučiti i uvježbati, čak i kad se činilo teškim u početku.

Kako djetetu olakšati prilagođavanje na polazak u školu

• Nakon što je dijete upisano u školu, dobro je prije početka škole prošetati s djetetom, pokazati mu školu iznutra, i izgled odjeljenja, prošetati oko škole i zadržati se na školskom igralištu. Često djeca pri upisu ostvare prvi kontakt sa školom, kako s prostorom tako i s učiteljicama koje rade u školi. Ukoliko dijete ide u vrtić, vjerovatno će prvi kontakt i posjetu školi imati i sa svojim prijateljima i vaspitačima.
• Razvijte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju – nemojte nikada plašiti dijete školom niti mu prijetiti njegovom učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti, postati pametnije, raditi zanimljive stvari. Ne gradite sliku idealnog učitelja već sliku realnog čovjeka koji pomaže djeci da nauče mnoge zanimljive stvari.
• Na vrijeme i u prijatnoj atmosferi nabavite potreban pribor i odjeću za školu. Uključite dijete u sve aktivnosti oko nabavke i pripreme školskog pribora i knjiga (zajedno napišite njegovo ime na knjige i sveske).
• U dogovoru s djetetom odredite prostor za rad i učenje. Vrlo je važno da dijete ima vrijeme i prostor za rad, učenje i pisanje svojih zadataka. Važna su jasna pravila u vezi sa učenjem i školskim obavezama, a podsticanje učenja na istom mjestu i u isto vrijeme olakšava razvijanje radnih navika kod djece. Takođe, poželjno je da radna površina i prostor tokom pisanja zadataka i učenja nemaju puno sadržaja i igračaka koje će odvlačiti djetetovu pažnju.
• Recite djetetu da imate povjerenja u njegove sposobnosti i ste uz njega ako mu treba pomoć. Razgovarajte na koje načine može zatražiti pomoć od vas, ko mu još može pomoći kada nešto ne razumije ili ima problema.
• Poželjno je privikavati dijete na sjedeći rad nudeći mu i uvodeći aktivnosti i sadržaje koji su mirniji i odvijaju se u sjedećem položaju.
• Navikavajte dijete na rad na papiru kroz crtanje, bojanke, čitanje priča i slične aktivnosti.
• Na vrijeme obavijestite dijete o svim promjenama koje slijede i razgovarajte o tome kako će se na njih prilagoditi –  npr. dio vremena će provoditi samo kod kuće, samo će se oblačiti i pripremati za školu, moraće samo kontrolisati izvršenje nekih higijenskih navika i sl.
• Uvježbajte s djetetom put do škole.
• Upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti za vrijeme vaše odsutnosti.
• Dogovorite pravila koja će pomoći djetetu da se osjeća sigurno kod kuće i na putu od kuće do škole.
• Naučite dijete adresu stanovanja, vaše brojeve telefona i gdje radite i druge važne informacije za koje procjenjujete da mogu pomoći djetetu da bude sigurno. Dajte mu mali adresar u kojem će te sve važne informacije napisati.
• Pažljivo planirajte godišnji odmor – ostavite si dane kako bi mogli prvih dana otpratiti dijete u školu i dočekati ga po povratku iz škole.
• Pobrinite se da učitelj/ica i stručna služba škole dobiju procjene razvoja vašeg djeteta iz vrtića kako bi imali što bolju spoznaju o njemu i važne informacije koje mogu pomoći boljem razumijevanju djetetovog ponašanja i eventualnih teškoća.

Pri polasku u školu većina djece ima iskustvo odvajanja od roditelja. Mnoga djeca prvi put to iskuse već u vrtiću, a neki su možda provodili dio vremena sa članovima šire porodice. Nova pravila, drugačiji način rada od onog u vrtiću, očekivanja i zahtjevi školske sredine predstavljaju stresnu situaciju i potrebno je određeno vrijeme kako bi se djeca privikla na novu sredinu. Moguće je da se separacijski strahovi, koji su razvojno očekivani, pojačati i postati izraženiji, što se u ponašanju djeteta može opaziti kroz teže odvajanje od roditelja, brizi za sigurnost roditelja, pozivanje roditelja da ostane u školi, ili odbijanje odlaske u školu.

Neke od ranije spomenutih stvari koje mogu olakšati djeci polazak u školu doprinijeće smanjenju početne anksioznosti i zabrinutosti djeteta. Neke škole omogućavajue roditeljima da prvih dana ostanu duže u školi i borave u razredu s djecom, što pomaže djeci da se osjećaju sigurnijima.

I ne zaboravite, dijete koje postaje učenik ne prestaje biti dijete!

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece Zagreba