Kako postupati kada dijete ima dijareju?

dijareja

PIŠE: dr Tatjana Vukomanović, sped.pedijatrije

Nekada se znalo – ljeto je vrijeme kad su prolivi jedan od najčešćih problema kod djece, onda je jesen miran period, pa se onda zimi opet mogu očekivati problemi koje izaziva Rotavirus. Sve se promijenilo – nema više pravila. Prolivi su nerijetko praćeni i povraćanjem, pa to otežava cijelu “priču”.

Ko je kriv za prolive?

Najčešći uzročnici proliva se u organizam unose spolja – prljavim rukama, neadekvatnom hranom, ili u kontaktu sa već bolesnim djetetom.  Prvu grupu čine mikroorganizmi: bakterije, virusi, rjeđe crijevni paraziti i gljivice. Oni uzrokuju crijevne infekcije, koje su praćene pojavom proliva.

Druga grupa uzročnika su nepoželjne materije (toksini), koji u kontaktu sa djetetovim želucem i crijevima dovode do proliva (a često i mučnine i povraćanja – trovanja). Ovo je više “ljetnja priča” , i nećemo je obrađivati ovom prilikom

Koji su mikroorganizmi aktuelni?

Crijevni virusi – enterovirusi

Oni lako dospijevaju u crijeva, gdje se veoma brzo razmnožavaju, oštete (“obrišu”) sluzokožu i tako onemoguće normalno varenje hrane. Ima ih mnogo vrsta, nisu važna imena, ali je važno da se prenose prljavim rukama, ali i neopranim voćem i povrćem.

Crijevne bakterije

One uglavnom vole tople dane, ali “nemaju ništa protiv” jesenjeg vremena. Nalaze se u namirnicama u koje opet dospijevaju prljavim rukama nekoga ko je zaražen. Salmonela je “prototip” ovih infekcija, obično se javlja u kolektivima, ali nažalost ima i drugih bakterija koje mogu napraviti ozbiljan problem djeci (ali i roditeljima).

Šta se desi u crijevima pa nastane proliv?

Zdrava crijevna sluzokoža od neprocjenjivog značaja za normalno varenje. U njoj se nalaze mnogobrojne ćelije (enterociti) koji stvaraju supstance (enzime) koji razlažu šećere (ugljene hidrate), proteine i maste koji se unose hranom. Ovo “sjeckanje” velikih molekula je neophodno da bi se hranljive materije iz crijevne šupljine stigle u krv i stavile na raspolaganje organizmu.

Sve što ubija ćelije crijevne sluzokože (bilo da se radi o mikroorganizmima ili toksinima) onemogućuje normalno varenje. Zato nesvarena hrana ostaje u crijevima, “povlači” vodu iz zida crijeva pa nastaje proliv. On traje sve dok se crijevna sluznica ne regeneriše (obnovi) što se kod ogromne većine djece brzo dešava (za nekoliko dana), a do tada treba da pomognemo djetetu da se izbori sa veoma neprijatnim problemom.

Šta znači krv u prolivastoj stolici?

Ovo se rijetko javlja kod jesenjih proliva, ali primjese krvi u tečnim stolicama traže da se što prije uradi koprokultura – mikrobiološki pregled stolice! Obično se radi o bakterijama (Campylobacter, ređe Shigella) koje se relativno lako liječe kad se stigne do dijagnoze. Najčešče se radi o “mini epidemijama” po vrtićima.

Rjeđe virusi daju primjese krvi u stolici, ali se ona može videti i kod takozvanih “eksplozivnih” dijareja kad dođe do prolaznog oštećenja sluznice završnog dijela crijeva.

A sluzave stolice?

Sluz se može javiti kod oštećenja crijevne sluznice u sklopu proliva, ali nije razlog za paniku! Kad se dijete izbori sa infekcijom, sluz se brzo “povlači” iz stolice.

Kako se stiže do dijagnoze?

Pregled pedijatra je prvi korak!

Ljekar će kod skoro sve djece postaviti dijagnozu na osnovu podataka koje daju roditelji, uz pregled djeteta. Ponekad je potrebno da se obave dodatne laboratorijske analize.

Postoji pregled stolice, koji jasno pokazuje prisustvo virusa u stolici (adeno i rotavirusa), a koprokultura (mikrobiološki pregled stolice) može da pokaže eventualno prisustvo i drugih mikronapadača (bakterija i gljivice – kandide).

Da li mogu nastati komplikacije?

Nažalost mogu!

Iako komplikacije zavise od uzročnika, zajednička komplikacija svih proliva je gubitak tečnosti koji se stručno naziva dehidracija. Dijete ne gubi samo vodu, već i elektrolite (na primjer natrijum, kalijum…) koji se veoma bitni za normalno funkcionisanje dječjeg organizma. Zato je glavni zadatak terapije nadoknaditi izgubljenu tečnost.

Dehidrirano dijete je nemoćno, pospano, često naizmjenično nervozno i obamrlo, nema želju da jede i pije i djeluje veoma iscrpljeno. To je stanje koje valja izbjeći!

Kod bakterijskih crijevnih infekcija (kakva je Samonela) se, kod djece sa slabijim imunitetom može desiti širenje bakterije u krv, pa i po cijelom organizmu. Slična komplikacija se može desiti djeci koja su iscrpljena i neadekvatno liječena prvih dana bolesti. Srećom, ovo se rijetko dešava, ali traži bolničko liječenje.

Kako roditelji mogu da pomognu djetetu kada ima proliv?

Prvi korak je nadoknada tečnosti (rehidracija)!

To je najvažniji aspekt borbe protiv proliva. Gubitak tjelesne tečnosti i sastojaka koji se u njoj nalaze može značajno da ugrozi zdravlje djeteta, a nagli gubitak velike količine tjelesne vode može čak da ugrozi i život. To se, srećom, veoma rijetko dešava, a ako se na vrijeme počne adekvatna nadoknada tečnosti, opasnosti nema.

Najprirodniji način nadoknade izgubljene vode je na usta – oralna rehidracija, a prvo pitanje je šta dati djetetu da pije. Za takve situacije postoje preparati  koji imaju optimalan odnos šećera i minerala za oralnu rehidraciju, a rastvaraju se u vodi. Ohlađen biljni čaj (od nane, na primjer) sa malo šećera, ili negazirana mineralna voda – predstavljaju odlične alternative.

Glavni princip oralne rehidracije je često po malo. To znači da se manjem djetetu daje jedna do dvije kašičice tečnosti na pet do deset minuta. Veće dijete može da popije par gutljaja (ne više od 20-30 mililitara) tečnosti, ali takođe sa pauzama od desetak minuta. Ne treba izlaziti u susret djeci koja traže voćne sokove ili gazirane napitke.

Oralna rehidracija djeteta traži veliko strpljenje, upornost i preciznost, naročito kada je dijete malo. Ipak, treba znati da je jedina preostala mogućnost davanje tečnosti kroz venu – intravenska rehidracija, koja se sprovodi u zdravstvenim ustanovama.

Dijetalna ishrana

Drugi stub borbe protiv crijevnih infekcija je adekvatna dijetalna ishrana, koja se stručno zove antidijaroična ishrana. Podrazumijeva laganu, termički dobro obrađenu hranu (koja se  veoma lako vari). U nju spadaju bareni pirinač i kuvana šargarepa, sa malo barenog krompira, uz dodatak soli. Prvih dan-dva, dijeta mora da bude striktna. Sa postepenim smanjivanjem broja i količine prolivastih stolica, treba postepeno normalizovati ishranu. Kuvano bijelo pileće meso ili teletina u supi su najbolji način da se napravi iskorak ka redovnoj ishrani.

Treba izbjegavati hranu koja sadrži veću količinu ugljenih hidrata (slatkiši, hljeb, testenine) – jer šećer izvlači vodu iz crijevnog zida i tako razrjeđuje i onako rijetku stolicu. Ukoliko proliv dobiju bebe koje sisaju – NE TREBA prekidati sa dojenjem. Blagotvorno majčino mlijeko ne samo da ne smeta, već i ubrzava izlječenje. Kada se hrani dijete koje ima crevnu infekciju, mame i tate moraju da imaju u vidu da dijete ne treba tjerati da jede. Gubitak apetita je uobičajena posljedica gastrointestinalnih infekcija, pa upornost treba usmeriti ka pojenju djeteta.

Kada je neophodna pomoć ljekara?

–   Nemoguće je nadoknaditi tečnost “na usta”

Ako dijete i dalje ima uporne prolive, a naročito ako stalno povraća, neophodno je da ga pregleda pedijatar – koji će da procijeni da li je dijete za infuziju. Od nje ne treba strahovati, jer je praktično jedini “lijek” kada nema mogućnosti za oralnu rehidraciju. Odlaganje infuzije je opasno za dijete, a takođe znatno otežava pronalaženje venskog puta za infuziju.

–   Dijete ima krvave prolive

Kao što smo napomenuli, prisustvo krvi u stolici traži pregled i koprokulturu, da bi se utvrdio uzrok i započela prava terapija.

–   Dijete je veoma loše, bezvoljno i stalno leži, iako hoće da pije i ne povraća

Ovo su rijetke situacije kada sumnjamo na širenje infekcije iz crijeva putem krvi po cijelom ijelu. Tada je potreban pregled, a obično se uradi i krvna slika i CRP radi detaljnijeg uvida u stanje djeteta.

–   Bebe u prvim mjesecima života treba pregledati ukoliko imaju brojne vodene i smrdljive stolice

Da li treba dati antibiotike, za svaki slučaj?

NIKAKO ne treba davati antibiotike “na svoju ruku”!

Ogromna većina djece NE zahtijeva antibiotsku terapiju – kod virusa je ona besmislena i štetna, a čak i kod većine djece sa bakterijskim prolivima NEMA potrebe za antibioticima. Čak se pokazalo da kod nepotrebnog davanja antibiotika prolivi duže traju, a neke bakterije (Salmonela) se duže zadržavaju u crijevima posle prestanka proliva!

Ima djece kojima treba antibiotik, ali je ljekar taj koji određuje vrstu antibiotske terapije kao i njeno trajanje.

Uz antibiotik se tada daje i Probiotic Forte koji pored probiotskih bakterija sadrži probiotsku gljivicu (Saccharomyces boulardi). Ta gljivica je fenomenalno oružje u borbi protiv dijareja koje izazivaju antibiotici! Zato se Probitic Forte daje preventivno uz antibiotsku terapiju, a to je izuzetno važno kod antibiotske terapije kod djece koja već imaju dijareju.

Kakva je uloga probiotika u liječenju proliva kod djece?

Veoma važna!

U crijevima živi toliko mnogo bakterija, da je njihov ukupan broj deset puta veći od broja svih ćelija u organizmu! Ove bakterije se jednim imenom nazivaju crijevna flora (ili mikroflora), a imaju brojne korisne uloge: od pomaganja u varenju hrane, preko održavanja “reda” među mikroorganizmima u crijevima, a imaju važno mjesto u jačanju otpornosti djetetovog organizma prema infekcijama. Infekcije crijeva praćene prolivom remete “redi i mir” među ovim korisnim bakterijama, pa im treba podrška koju obezbjeđuju probiotici.

Probiotic je preparat  koji sadrže žive, nepatogene (koje NE izazivaju bolest) bakterije, koje kada se unesu u organizam, pozitivno utiču na zdravlje djeteta. Kod liječenja proliva imaju mnogo povoljnih efekata, a evo nekoliko važnih uloga:

–   Pomažu crijevnom imunom sistemu da “ojača” i pobijedi infekciju!

Koliko je važan imuni sistem crijeva govori podatak da dvije trećine svih imunih ćelija “živi i radi” baš u crijevima. Zato je ovaj dio djetetovog imuniteta važan za cio organizam, ali kod proliva je najvažnija borba protiv virusa i bakterija koji ga izazivaju.

–   Direktno djeluje na pojedine crijevne viruse i bakterije tako što im ne dozvoljava da se “zakače” za crijevnu sluzokožu, ali i ometaju njihovo razmnožavanje u crijevima

–   Razgrađuju pojedine toksine koji dovode do proliva

–   Pomažu regeneraciju ćelija crijevne sluznice i olakšavaju varenje i tako pomažu formiranje stolice normalne konzistencije.

Izvor: Moj pedijatar

Leave a Reply