Ne čitam kao što je napisano…disleksija!

PIŠE: Neda Bektešević, mr defektologije, Eduko-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju

disleksijaDisleksija je poremećaj u učenju čitanja i pored postojanja normalne inteligencije, dobrog vida i sluha, sistematske obuke, adekvatne motivacije i ostalih povoljnih edukativnih psiholoških i socijalnih uslova. (Golubović).

Bitna obilježja
Disleksija je određena teškoćama u sljedećim područjima:

Čitanje
Teškoće u čitanju odnose se na brzinu i preciznost čitanja i na stepen razumijevanja pročitanog. Djeca s disleksijom dugo sriču, zadržavaju naviku tihog izgovora riječi pri čitanju, ne čitaju tečno. Slušajući ih kad čitaju naglas, stiče se utisak da ne uočavaju tačke kao znakove razgraničenja rečenica. Ritam i način čitanja uglavnom su određeni povremenim zastojima zbog nepreciznog iščitavanja riječi, ali i odsutnošću pauze, silazne ili uzlazne intonacije kada se čitaju izjavne i upitne rečenice, što sve zajedno daje utisak ne tečnog, lošeg čitanja. U čitanju postoje različite zamjene, skraćivanja ili dodavanja slova, djelova riječi i celih ijreči kojih u tekstu zapravo nema. Tako se zamjenjuju grafički slična slova kao “d” i “b” pa riječ “bio” postaje “dio”. Kratke riječi poput predloga “do” i “od”, bilo da su samostalne riječi ili složenice, postaju gotovo nesavladive i “put do kuće” najčešće će biti “put od kuće”. Ako neko nešto “odnosi”, to će se pročitati kao da “donosi”, a umjesto da ptica “brzo doleti”, ona “brzo odleti”. Zamjenjuju se i riječi slične osnove; tako “presavijanje” može postati “presađivanje”… Neke riječi dobijaju nepostojeće djelove: “vesela uspavanka” čita se kao “veselavala uspavanka”, a neke se potpuno skraćuju, pa “odmahivala” prelazi u “odmah”, a reč “poređani” skraćuje se u reč “pored”. Neprecizno pročitane riječi i sporost u čitanju narušavaju razumijevanje pročitanog teksta.

Fonološka obrada riječi
Dijete teško postaje svesno glasova u riječi, pa ne može izdvojiti početni ili završni glas, ili teško uočava ritam i rimu reči, što sve jesu važne predčitalačke vještine.Teškoće fonološke obrade mogu se i ne moraju odražavati u govoru.

Pisanje
Smetnje pri pisanju svrstane su u dvije grupe. U prvoj su teškoće u oblikovanju, pravilnosti i organizovanosti slova i rukopisa. U drugoj su smetnje u samostalnom sastavljanju teksta (sastavljanju priče, opisa događaja, odgovora na pitanja, pisanja dužeg teksta u lektiri ili referatu).

Vizuelna percepcija
U polju vizuelnog postoje teškoće koje sama djeca često opisuju kao: okretanje slova, pretapanje redova teksta, gubljenje djelova rečenice, završetaka riječi, dezorijentaciju u smjerovima lijevo – desno, gore – dolje.

Pamćenje
Kratkoročno pamćenje jedno je od tri faze pamćenja i u čitanju ima vrlo važnu ulogu. Ono obuhvata sposobnost zadržavanja neke trenutne radnje ili misli u svijesti tokom dvadeset sekundi. Disleksija, iz nekog razloga, pogađa upravo tu fazu kratkoročnog pamćenja, i tako onemogućuje suptilnu usklađenost pretvaranja slova u glasove i stvaranje slogova koji se nižu jedan za drugim i oblikuju jasne riječi koje se izgovaraju u čitanju na glas ili se “misle” ako se čita u sebi.

Teškoće u organizaciji informacija
Da bi se smanjila dezorganizovanost u prikupljanju i obradi informacija bitno je da se činjenice svrstavaju na posebno organizovan način, prema pojmovnoj hijerarhiji, uz crtanje na većim papirima, pločama ili kompjuterskim programima.

Neujednačenosti u sposobnostima
Ono što često prati djecu s disleksijom jeste tvrdnja njihovih roditelja i učitelja kako su to djeca koja imaju izražene sposobnosti u nekim područjima i slabosti u drugima, što je opet i naučno dokazano testiranjem većeg broja djece sa disleksijom različitim kognitivnim testovima i testovima za procjenu sposobnosti.

Sa disleksijom se često ispoljava i disgrafija (smetnje u pisanju) i diskalkulija (smetnje u računanju).

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply