Djeci sa težim smetnjama nedostupne stomatološke usluge

PIŠE: Gordana Popović

dijete kod zubaraDjeca sa smetnjama u razvoju, naročito ona sa težim, u Crnoj Gori teško ostvaruju pravo na stomatološku zaštitu, pa su njihovi roditelji često prinuđeni da ih zbog intervencija kao što je vađenje zuba vode u Beograd, što iziskuje ogromne troškove.

Zakon o zdravstvenom osiguranju propisuje da djeca imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, a članom 17 tog akta precizirano je da se posebno vodi računa o  kategorijama osiguranika u koje spadaju djeca sa smetnjama u razvoju, naročito ona koja boluju od cerebralne paralize, progresivnih nervno-mišičnih i sličnih oboljenja.

Predsjednik Prvog udruženja roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama, Savo Knežević, kazao je portalu Roditelji da se pod zdravstvenom zaštitom na koju djeca sa smetnjama u razvoju imaju pravo, podrazumijeva i stomatološka, i to u državnim poliklinikama i privatnim ordinacijama koje su sklopile ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje.

„U praksi se pokazalo da je ovo pravo nemoguće ostvariti, jer stomatolozi na kulturan način odbijaju da rade sa djecom sa smetnjama u razvoju, pravdajući se da nemaju uslova ako postoji potreba za totalnom anestezijom, ili da nijesu edukovani, pogotovo za rad sa djecom sa kombinovanim, odnosno mentalnim i fizičkim smetnjama ili djecom sa nevoljnim pokretima“, naveo je Knežević.

Prema njegovim riječima, u Poliklinici za bolesti zuba pri Kliničkom centru Crne Gore, samo jedan doktor prihvata da izvadi zub djetetu sa smetnjama pod lokalnom anestezijom, a ako postoji potreba za totalnom – tvrde da za to nemaju mogućnosti.

„Sve ovo važi i za popravku, tako da našoj djeci propadaju zubi jer nema ko da ih održava. To, u suštini, znači da će djeci sa smetnjama u razvoju biti pružena stomatološka usluga zavisno od stava ili raspoloženja stomatologa. Mada, vrlo je moguće da većina njih nema tehničkih mogučnosti za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju“, smatra Knežević.

On je pojasnio da je u Dječjoj bolnici u Podgorici za djecu sa smetnjama u razvoju omogućeno vađenje do četiri zuba u totalnoj anesteziji, dok je popravka većeg broja zuba u totalnoj anesteziji nemoguća. Ako dijete ima teže razvojne smetnje, moguće je dobiti uput za popravku i vađenje zuba u Beogradu, s tim što roditelji sami snose troškove, koje im Fond zdravstva refundira tek po završenoj intervenciji.

„Troškovi su oko hiljadu EUR, u zavisnosti od intervencije. Pitanje je koji roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju ima toliko novca. Koliko je meni poznato, u našem udruženju koje broji 110 članova, niko nema“, kazao je Knežević.

Roditelji, kako je naveo, zbog svega toga često odustaju od ostvarivanja prava na stomatološku zaštitu svoje djece dok ne budu krajnje prinuđeni da na takav način ostvare to pravo, pa se dešava da je uglavnom kasno, jer su tada zubi te djece u katastrofalnom stanju.

Knežević je podsjetio da, po Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju, djeca moraju imati izabranog stomatologa.

„Prema našim saznanjima, nema niko specijalizovan, odnosno edukovan za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju, nego roditelji nasumično biraju i djecu vode kod stomatologa koji pokažu spremnost da radi njima, i to uglavnom sa onom sa lakšim smetnjama“, kazao je on.

Kada je u pitanju Dječja poliklinika, problem sa kojim su roditelji suočeni je i taj što se ambulanta nalazi na spratu.

„S obzirom na to da ne postoji lift, sve zavisi od spremnosti i mogućnosti roditelja da djecu ponesu na sprat, kada se radi o teško pokretnoj ili nepokretnoj djeci, ili spremnosti i mogućnosti stomatologa da siđe u neku slobodnu ambulantu u prizemlju“, pojasnio je Knežević.

Prema njegovim riječima, stanje po pitanju zdravstvene zaštite djece i omladine sa smetnjama u razvoju ipak se značajno popravilo u odnosu na period od prije nekoliko godina.

„Više je edukovanog kadra, domovi zdravlja su u u posljednje vrijeme u dobroj mjeri prilagođeni za ulazak za djecu koja su u kolicima, ali je veliki problem spratnost tih ustanova, jer nema lifta. Taj problem je naročito izražen i u Dječijoj bolnici, gdje su ambulante neurologa, oftalmologa i pulmologa na spratu. Problem su i toaleti koji nijesu prilagođeni djeci sa smetnjama“, naveo je Knežević.

On je kazao da je jedan od većih problema zdravstvena zaštita djece sa smetnjama u razvoju koja žive van Podgorice, naročito na sjeveru, gdje ne postoje mnoge zdravstvene usluge i kadar koji je prilagođen za njih.

„Roditelji te djece prinuđeni su da zdravstvene usluge traže u Dječjoj klinici u Podgorici, gdje dodatno opterećuju sebe i djecu zbog putovanja, zakazivanja, čekanja na red po nekoliko sati, radi osnovne zdravstvene zaštite koju ne mogu ostvariti u svom mjestu boravka“, pojasnio je Knežević.

  • HiPP

    Procedure i Izazovi Samohranog…

    Leave a Reply