Sve veći broj djece sa problemom u razvoju govora

PIŠE: Gordana Popović

Veliki broj dece u Crnoj Gori danas ima problem u razvoju govora, a oko 60 odsto mališana, uzrasta od četiri do sedam godina, nema razvijen govor.

Defektolog Neda Volkov kazala je za Portal Roditelji da su ti problemi sve učestaliji, i da je sve veći broj djece kojoj je potreban dodatni rad sa logopedom.

„U današnje vrijeme djeca sve manje imaju potrebu da komuniciraju sa drugima, a sve više koriste masovne medije (televiziju i internet) u svakodnevnim aktivnostima. Poted toga, postoje u drugi uzroci koji dovode do smetnji u glasu i govoru kod dece“, pojasnila je ona.

Volkov je kazala da su najčešći problemi u razvoju govora kod djece artikulacija glasova, dislalija (loš izgovor glasova), disfazija (nedovoljno razvijen govor) i mucanje (narušen tempo govora).

Prema njenim riječima, faktori rizika koji mogu da uzrokuju poremećaje u razvoju sluha,  govora i jezika kod djece povezani su sa trudnoćom, samim činom rođenja i prvim godinama života. Uzroci zastoja ili poremećaja u razvoju govora i jezika mogu biti neurološki, anatomski, genetski, kognitivni, motorni, psihogeni, emocionalni i faktori sredine.

„Posljednjih godina sredinski faktori, sami ili udruženi sa nekim od pomenutih, značajno doprinose nastanku patologije govora. Prije svega, negativan uticaj medija, neadekvatan govorni uzor, višejezičnost, roditeljski perfekcionizam ili nedovoljna komunikacija sa djetetom“, navela je Volkov. Kada su, kako je pojasnila, sposobnosti djeteta da razumije ili produkuje govor znatno ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni uzrast, radi se o kašnjenju govora koje može da bude različitog stepena.

Pojašnjavajući kako televizija utiče na razvoj govora kod najmlađih, Volkov je kazala da mala djeca najviše vole crtane filmove i TV reklame, i da tako, prema statističkim podacima, provode i do 28 sati nedjeljno.

„Dok djeca gledaju TV ne igraju se, ne razgovaraju, ne crtaju, ne trče, ne čitaju, ne pomažu! Djetetu je potrebna aktivna komunikacija sa ljudima, posebno roditeljima. Djeca, posebno ona mlađa, trebalo bi više vremena provoditi u igri, jer je i najbolji program lošiji od aktivne komunikacije i dječije igre.

Na pitanje koliko su roditelji u Crnoj Gori upućeni u to kada treba potražiti mišljenje, odnosno pomoć logopeda, Volkov je kazala da dosta njih, možda, predugo čeka da se situacija sama od sebe popravi.

„Tako da najčešće prije pete godine, u prosjeku, niko samostalno ne traži pomoć logopeda, izuzev u situacijama kad je problem očigledan, ili kad ih na logopeda usmjere stručne osobe koje prate dijete. Veoma je važno da roditelji prate svoje dijete, i što prije bar konsultuju stručno lice (pedijatra i logopeda), jer veliki uticaj na ispravljanje poteškoće ima rana intervencija“, smatra ona.

Mnogi roditelji, kako je navela, nijesu upućeni da za razvoj govora i jezika postoji takozvani „kritični“, odnosno optimalni period, a to je od rođenja do treće godine života.

„Period kada dijete napuni tri ili više godina, a nije progovorilo, teško se nadoknađuje, ako se na vrijeme ne obrati logopedu i započne logopedski tretman“, upozorila je Volkov.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply