Svako deseto dijete siromašno

U Crnoj Gori je u 2009. godini 14,5 hilljada djece živjelo ispod apsolutne linije siromaštva, što znači da svaki deseti maloljetni stanovnik nije imao na raspolaganju dovoljno sredstava za minimalno zadovoljenje osnovnih potreba.

U UNICEF-ovoj studiji o siromaštvu koja je danas predstavljena u Podgorici se navodi da indikatori siromaštva ukazuju da su među djecom posebno ugroženi najmlađi, do pet godina starosti, djeca samohranih roditelja i ona iz porodica sa više od troje djece.

Prva Studija o siromaštvu djece u Crnoj Gori pokazuje da deset odsto djece i 6,1 odsto odraslih živi u siromaštvu u Crnoj Gori sa mjesečnom potrošnjom manjom od 169,13 EUR

Da li će dijete biti pogođeno siromaštvom u mnogome zavisi od radnog statusa odraslih u domaćinstvu, a s tim u vezi i obrazovnim nivoom članova domaćinstva.  Siromaštvo je izuzetno rijetka pojava u domaćinstvima u kojima su najmanje dva odrasla člana u radnom odnosu, kao i među visoko obrazovanom populacijom. Stopa siromaštva je manja i u domaćinstvima u koima je dostignut srednji nivo obrazovanja.

Teritorijalno posmatrano, sjever Crne Gore je ubjedljivo najugroženiji region, gdje je stopa siromaštva među djecom čak četiri puta veća nego u centralnom regionu i dva puta u odnosu na jugu. Siromašna djeca su u većini slučajeva stanovnici ruralnih naselja. Na sjeveru Crne Gore stopa dječjeg siromaštva iznosi 19 odsto, u ruralnim područjima 23 odsto.

U studiji se navodi da siromašne porodice žive u sadašnjem trenutku, bez dugoročnih planova, jer im svakodnevna borba za puko preživljavanje to ne dozvoljava. Minimalna materijalna sredstva koja su im na raspolaganju najčešće potiču od socijalne pomoći i nadnič;arskih poslova, budući da stalnog zaposlenja u ugroženim grupama gotovo da nema. Koliko posla će biti u toku mjeseca i da li će ga uopšte biti ne može da se predvidi, tako da se na početku mjeseca ne može znati s koliko novca porodica raspolaže i da li će biti dovoljno za osnovne troškove.

Većina siromašnih domaćinstva su smještena u objektima loše gradnje, s malim brojem prostorija u odnosu na broj ukućana. Najlošiji uslovi su u domovima

Roma iz izbjegličkog kampa Konik i raseljenih i interno raseljenih lica iz naselja Vrela Ribnička, budući da ovi objekti često nemaju kupatilo ili čak imaju zemljani pod. Roditelji često borave van kuće u potrazi za poslom tako da su djeca prepuštena sama sebi.

Obrazovanje je ključni, a ujedno kritični segment u životu djece pogođene siromaštvom. Najveći problem predstavlja to što, iako deklarativno navode da je znanje važno i vrijedno, kod siromašne djece izostaje motivacija za učenjem i školovanjem. U najvećoj mjeri uzrok se može pronaći u materijalnoj deprivaciji i uslovima života.

Značajan dio djece učesnika UNICEF-ovih fokus grupa, posebno dječaka, već ima iza sebe radno iskustvo, bilo u vidu pomoći roditeljima na radu ili u vidu samostalnog zaposlenja na poslovima kao što su građevina, utovar, sakupljanje sekundarnih sirovina i ostale manuelne djelatnosti. Djeca tvrde da su sami pokazali inicijativu da se radno angažuju i da ne izostaju iz škole zbog posla, dok pojedini roditelji priznaju da su bili primorani da uključe djecu u  obezbjeđivanje sredstava kako bi porodica opstala.

Djeca socijalne odnose s vršnjacima grade u školi i u svojoj neposrednoj okolini. Najveću podršku, pored porodice, siromašna djeca pronalaze u vršnjacima iz naselja budući da su to uglavnom djeca sličnog porijekla i statusa. Djeca generalno ne priznaju da su doživjela neprijatne situacije s vršnjacima, ali to čine njihovi roditelji navodeći primjere ismijavanja i zadirkivanja zbog stare odjeće, torbe, obuće. Stiče se utisak da su djeca najviše izložena diskriminaciji u prvim razredima osnovne škole. Odnos s učiteljima i nastavnicima djeca uglavnom opisuju kao zadovoljavajući. Ipak, oni primjećuju da se nastavnici ne ophode prema svim učenicima isto, da postoje miljenici, a roditelji naglašavaju da su nastavnici svjesni materijalnog stanja svakog djeteta i da više pažnje pružaju imućnoj djeci.

Zdravstvo je jedini aspekt kojim su i roditelji i djeca najčešće zadovoljni s obzirom na to da su za djecu do 18 godina starosti zdravstvene usluge besplatne, ali i da su uglavnom zdravi. Problemi za siromašne porodice nastaju kada je dijete ozbiljno oboljelo i kada mu je potrebna hirurška intervencija ili stalna njega i pomoć. U tim slučajevima porodica sama snosni veliki dio troška, a druga djeca učestvuju u prikupljanju novca, vođenju računa o oboljelom djetetu i o domaćinstvu.

Pomoć ostalih institucija ugroženoj djeci najčešće izostaje, izuzev one zakonom propisane u vidu materijalnog obezbjeđenja porodice. Rijetki primjeri angažovanja civilnog sektora – kao što su radionice za djecu iz izbjegličkog naselja i radionica na romskom jeziku u izbjegličkom kampu Konik, gdje romska djeca uče da čitaju i pišu – nailaze na veoma dobar prijem kod djece i ocjenjuju se kao veoma dobre i za njih važne.

Očekivanja odraslih vezana za budućnost mahom su pesimistična. Svi se nadaju zaposlenju i većoj pomoći države, ali ne vjeruju da će se to uskoro ostvariti. Za razliku od svojih roditelja, djeca pokazuju riješenost da preuzmu brigu o svojoj porodici i oslanjajući se na mladost i snagu vjeruju u svoj rad i bolju budućnost.

Dok s jedne strane maštaju o životu prosječnog djetata u Crnoj Gori, koje ima kompjuter, ide na časove fudbala i školske ekskurzije, ova djeca počinju da rade, vode računa o domaćinstvu, u nekim slučajevima čak zasnivaju sopstvene porodice i u adolescentskim godinama već postaju odrasli ljudi.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. mare

    Svima koji imaju malo vremena preporučujem da pročitaju.
    Ne toliko zbog brojki, koliko zbog priča kojima je ilustrirano istraživanje. Nevjerojatni detalji, grozni.

  2. valentina

    Uopste nisam iznenadjena !Mislim da je taj broj I veci I da nije istina das u to uglavnom djeca nisko obrazovanih roditelja. Npr. ako su roditelji prosvJetni radnici , njihove plate iznose po 480 eura (ako imaju srece da imaju razredno starjesinstvo inace imaju po 430 eura).Ako imaju 2 djece od 1 I 3 god uzrasta njihovi troskovi izgledaju otprilike ovako
    1. 220e (stan)
    2. 80e(vrtic)
    3. 30 (pelene)
    4. 130e(struja)
    5. 15e(voda)
    6. 30e(telefon)
    7. 70e(hleb I mlijeko)
    8. 80e(gradski prevoz)
    UKUPNO 655E
    Ostaje im oko 275 eura da se prehrane kupe hemiju za domacinstvo povedu djecu u pozoriste plate internet kupe igracke itd…
    Ako je roditeljki par professor I doctor opste prakse oni imaju 100eura vise za koliko je veca plata doktora opste prakse kako li samo zive kombinacije medicinska sestra I medicinski tehnicar,prodavci u samoposlugama itd

Leave a Reply