Strah od nepoznatih ljudi kod dvogodišnjakinje

dijetestrah

Pitanje od Milice:

Imam dijete od dvije godine. Od negdje 6-7 mjeseca joj se pojavio strah od nepoznatih ljudi (svi osim najbliže porodice). U početku nije bilo strašno. Kada je ne diraju ili je ignorišu ona prestane da plače i smiri se…ignoriše ljude oko sebe koje ne poznaje. Ali vremenom je postalo gore. Mi smo pokušali da je suočimo sa tim strahom kroz posjete, šetnje, odlaske u markete. Vremenom nas je to iscrpilo, a i negdje smo pročitali da tako stvaramo kontra-efekat. Poslije dvije godine i dalje plače neutješno, bude u golu vodu i ne može nikako da se smiri kad god nam neko dođe u posjetu ili nas sretne u šetnji i sl. A onda se zapitate da li radite nešto pogrešno i kako pomoći svom djetetu?

Odgovor od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Strah od stranca je normalna faza u razvoju svakog djeteta. Javlja se na uzrastu oko 8. mjeseca i prosječno se završava oko 18. mjeseca, mada nije neobično i da duže traje. Ovaj strah se javlja sa emocionalnim i kognitivnim razvojem djeteta, koje počinje da razlikuje svoje roditelje i članove porodice od nepoznatih ljudi. Iako se veliki broj stručnjaka slaže da je pojava ovog straha znak emocionalnog sazrijevanja djeteta, novija istraživanja sugerišu da ovakvo reagovanje značajno ukazuje na temperament, a ne na emocionalnu stabilnost djeteta. U svakom slučaju, kada traje suviše dugo sa tendencijom da se pojačava potrebno je konsultovati stručnjake. Zbog nedostatka informacija, situaciju koju ste opisali posmatraćemo kao lošu adaptaciju na izlaganje nepoznatom, te ću Vam u tom smislu sugerisati na reagovanje koje je u Vašoj kontroli.

Ono što je neobično je da je strah počeo da jenjava (kao što ste sami napisali, kada nepoznati nijesu uzurpirali njen prostor, kada joj se nijesu obraćali, ona je uspijevala da se smiri), a zatim se opet javio u obliku koji je intezivan i ima tendenciju da se pojačava. Takvo reagovanje nije uobičajeno za ovu razvojnu fazu, stoga, navodi na sumnju da se možda u tom periodu, koji je inače izazovan za dijete, desila neka vrsta uslovljavanja koja je pojačala strah.

Da li možete da se sjetite da je u tom periodu Vaša djevojčica pretpjela neki strah, bila izložena boravku u nepoznatoj sredini bez Vašeg prisustva ili sl. To može biti čak i rođendanska proslava, mjesto na kom ima puno druge djece i odraslih, nepoznatih ljudi. Reakcije Vaše djevojčice na nepoznate ljude su sada prilično intenzivne i djeluju kao da su uslovljene iskustvom (kao što je na primjer uslovljen dječiji strah od bijelih mantila, svaki put kada dijete vidi bijeli mantil, javi mu se osjećaj straha, koji je vezan za bol – počinje burno da reaguje, iako objektivno neće doživjeti nikakvu neprijatnost). Stoga je potrebno da stepen izlaganja nepoznatom svedete na minimum.

Vratite se na početak i ponovo počnite razuslovljavanje. Na primjer, ako počne da plače čim Vam neko u parku priđe, za početak ne ulazite u park, već sa značajno veće udaljenosti samo posmatrajte ljude i to ograničeni vremenski period. Tek kada je Vaša djevojčica u stanju da potpuno mirno sa Vama posmatra nepoznate ljude, napravite sledeći mali korak, na primjer, smanjite fizičku blizinu nepoznatima. Za početak bez direktnog kontakta. I tako redom, važno je da ti «koraci» budu mali, tj. da pokažu Vašoj djevojčici da nepoznato okruženje može biti sigurno okruženje.

Ono što je još važno, da sagledate da li postoji makar minimalno trajna situacija kada ona uspije da bude u prisustvu odraslih, nepoznatih osoba. Prosto realan život podrazumijeva da odete kod ljekara, da se vozite automobilom i sl. Da li i tada Vaša djevojčica intenzivno reaguje? Da li postoji i jedna osoba koja nije iz porodice, nekad je bila nepoznata a Vaša djevojčica je uspjela da uspostavi kontakt sa njom? Ako postoje čak i sasvim mali izuzeci od njenog uobičajenog načina reagovanja na nepoznatu osobu, detaljno analizirajte šta je to drugačije u tim situacijama, nagradite je za «adekvatno» reagovanje i ohrabrite da nastavi sa tim.

Ova situacija zahtijeva Vaše veliko strpljenje i smirenost u reagovanju i ispoljavanju ličnih emocija. Djevojčica sigurno dobro prepoznje Vaša osjećanja u konkretnoj situaciji, stoga se potrudite da joj, kada je uznemirena, komunicirate smirenost i sigurnost.

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply