Samohrani roditelji kao borci novog doba

Životne situacije i izazovi sa kojima se srijeću samohrani roditelji tema su knjige Rekvijem tajni, autorke Veselinke Božović, koja je kroz 21 kratku priču uspjela autentično da prenese iskustvo ljudi koje je život postavio u tu ulogu.

Kako ističe Božović u razgovoru sa Portal RTCG, cilj joj je bio da kroz literarnu formu osvijesti potrebu da se ovi roditelji razumiju i pomognu, ali ne želeći da ih predstavi kao žrtve, već kao borce novog doba, koji uprkos slabostima u sebi i problemima oko sebe, idu naprijed imajući na umu budućnost i sreću svog potomstva.

Kako objašnjava glavni motiv da svoju prvu knjigu Rekvijem tajni posveti problemima samohranih roditelja je da kroz istinita iskustva ljudi približi specifičnosti samohranog roditeljstva, sve učestalije razvode brakova i životne situacije koje u ulogu samohranog roditelja mogu postaviti kako žene tako i muškarce.

“Primijetila sam da izazove pred kojima se nalaze ovi ljudi treba prezentovati društvu i osvijestiti prisutnost globalnog problema koji uključuje veliki broj razorenih porodica koje moraju balansirati između moralne, materijalne i ljudske podrške, kako bi svom potomstvu obezbijedili što kvalitetniji život, bez obzira na nedostatak podrške jednog roditelja. Smatram da se radi o veoma hrabrim ljudima koje je život ili sudbina neočekivano izmjestio iz zone komfora i postavio ih u položaj boraca koji su izuzetno hrabri”, kaže Božović.

Kroz dvadeset jednu priču predstavila je izazove samohranog roditeljstva, od nepostojanja materijalne potpore od bivšeg bračnog partnera, preko nerazumijevanja, ponižavanja, nasilja, emocionalnih komplikovanih odnosa sa djecom, do osude društva, pa i porodice, za novonastale prilike.

“Pokazujem kako je potrebno biti hrabar da se razbije stigma koja prati definiciju disfunkcionalne porodice. Namjerno sam odabrala formu kratke priče, jer nijesam htjela da dublje razmatram uzroke bračnih brodoloma, nego da pokažem svevremeno značenje borbe – kako junaci priča dignu glavu i hrabro krenu naprijed. Zatim da pokažem ružnoću mentaliteta koji će olako nazvati ženu “raspuštenicom“, samohranog oca posmatrati sa rezervom, jer u većini slučajeva žene su te koje se brinu o djeci. Da ukažem i na pad nataliteta i ubijanje želje za većim brojem djece, jer je novo doba donijelo postulate da materijalno ima prevagu nad moralnim i porodičnim vrijednostima”, ističe Božović.

Naglašava da bilo da se radi o razvodu ili smrti jednog od partnera, samohrani roditelj, koji situaciju prihvata zrelo i odgovorno može imati pozitivne ishode kroz život samo ako ne klone duhom i bude dovoljno jak da na svojim leđima iznese sve prepreke koje mu se nađu na putu.

“Za mene su samohrani roditelji borci jednog novog doba koje zahtijeva da emocionalna inteligencija bude na prvom mjestu i pokaže koliko toga možemo postići ukoliko pristupimo pozitivno pitanju jednoroditeljskih porodica”, ističe Božović.

Uobičajeno je mišljenje da su djeca najveće žrtve razvoda, ali žrtve su i roditelji, iako autorka, kroz priče u Rekvijemu tajni ne želi da posmatra ni jedne ni druge kao žrtve.

“Ne bih ni jedno od toga nazvala žrtvom. Žrtva si onoliko koliko dozvoliš da to budeš, a u suprotnom si neko ko je odvažan da razmišlja drugačije, ne toleriše loše pozicije samo da bi za okolinu bio uredan. Stigma žrtve najviše prati djecu. Upravo sam ovom knjigom željela da pokažem da je oporavak djece iz nezavidnih situacija duži proces koji nije problem ukoliko se posmatraju kao borci koji bi mogli pričati životne priče iz više uglova. U jednoj od priča navodim da su njihove emocije uzburkane, tako da se mogu povući u sebe ili se javno donekle drugačije ponašati, ali ako je tu adekvatan i prijateljski odgovor okruženja oni mogu postati uspješni mladi ljudi. Što se tiče roditelja, dužni su da se bore za svoje potomstvo, prvenstveno shvatajući da od đeteta ne smiju praviti partnera kojeg nemaju i da je neophodno biti pozitivan dok đeci pokazuješ put ka boljem sjutra”, poručuje autorka.

U jednoj od priča “Pogrešni izbori”, govori i o ocu koji se našao u nazavidnoj poziciji da sam podiže dijete, što nije uobičajeno, ali se, ipak, dešava. I njegove patnje su istovjetne, kao i majki, pa je autorka i na ovaj način izbjegla jednostrani pristup i uvriježeno mišljenje da se samo žene mogu naći u situaciji samohranog roditelja.

Na pitanje koliko je crnogorsko društvo spremno da pomogne samohranim roditeljima, Božović navodi da je sistem postavljen tako da bi se o tome moglo šire rasparavljati.

“O neophodnosti veće brige o samohranim porodicama govore podaci MONSTAT-a o broju sklopljenih i razvedenih brakova u Crnoj Gori, gdje je na primjer 2021. godine od 3.196 brakova pravosnažno razvedeno 768. Takođe, potrebno je ohrabriti žrtve porodičnog nasilja da skupe hrabrosti i javno progovore o pomoći koja im je potrebna da se suoče sa strahom od egzistencije i prekinu začarani krug ćutanja o ovoj izrazito važnoj društvenoj temi, kako u Crnoj Gori, tako i u svijetu. Postoji veliki broj foruma na kojima samohrani roditelji iznose svoja iskustva. Ona nijesu sva obojena negativno, nego upravo govore o neophodnoj borbi samohranih roditelja. Veoma je važno istaći da postoje i udruženja za podršku ovim roditeljima, te da bi se kroz razmjenu iskustava ljudi osnažili da pomažu jedni drugima. Kroz svoje priče pokazujem borbu junaka kroz različite životne situacije koje uspijevaju prebroditi zahvaljujući razumu i osjećanjima koje nose u sebi za svoje najbliže”, kaže Božović.

Objašnjava da je osnovni problem u materijalnom.

“Roditelj kojem je dijete povjereno na staranje svjestan je svih potreba djece, dok druga strana smatra da davanjem alimentacije zadovoljava sve ono što je potrebno za život. Nerijetko okrivljujući bivšeg partnera da novac troši na svoje potrebe, uz konstataciju da bolje rasporedi dosuđenu sumu novca. Tu bih opet istakla da je presudna emocionalna inteligencija koja bi trebalo da nadvlada sve sujete i trvenja i da se zbog djece postižu dogovori koji bi im omogućili kvalitetnu materijalnu podršku. Međutim, ukoliko dogovor nije moguć zbog sebičnosti jednog od roditelja, onda ni tu ne treba izgubiti kompas i jadikovati nad sudbinom. U jednoj od priča sam pokazala da je balans kod takvih razmirica jednostavniji ukoliko se radi o zdravom potomstvu, ali šta, na primjer da radi majka čije tek rođeno dijete pokazuje znake autizma, kao u priči Autizam i egoizama, gdje otac okreće leđa i ostavlja ih egoistično bježeći iz teške situacije koja neophodno zahtijeva čvrstu podršku institucija i osnovne ćelije društva – porodice. Pokazujem kako hrabra majka postiže rezultate vjerujući u talenat svog đeteta uz nesebičnu podršku institucija”, navodi Božović.

Iskrenost je najbitnija, ima mnogo dobrih ljudi spremnih da pomognu

U jednoj od priča samohrana majka vrlo emotivno i iskreno upućuje pismo nastavnici objašnjavajući zašto njeno dijete se ne ponaša u granicama očekivanog. Pošto je i sama prosvjetni radnik, kako kaže, najbolje zna koliko je iskreni odnos između roditelja i nastavnika bitan za dobrobit đeteta.

“Naravno da je to jedini i ispravan put. Oko nas je toliko dobrih ljudi koji su spremni da pomognu. Dokle god ćutimo o suštini samog problema, bilo da je porodica sa dva ili sa jednim roditeljem, posljedice se ne mogu otkloniti. Kroz praksu sam uviđela da stvari postaju mnogo bolje ako se javno kažu i da se onda pojavi više ljudi spremnih da pomognu, počev od razrednih starješina i pedagoških službi do institucija nadležnih za otklanjanje težih problema, kao npr. nasilje u porodici. Jako je važno biti uporan i ići korak po korak u vaspitanju đece, ali tako da društvo bude spona koja će imati razumijevanja. Potrebno je da u današnje vrijeme pokažemo izazove sa kojima se mladi susreću i da je školovanje način prevazilaženja kriza, te da je osnovna smjernica ne odustajati od obrazovanja”, kategorična je Božović.

Autorka objašnjava i da nije slučajno odabrala naslov knjige, te da on nosi simboliku.

“Rekvijem je riječ latinskog porijekla i znači odavanje počasti za preminule. U svom djelu ja na poseban način želim sahraniti društvene predrasude. Samohrani roditelji trebaju da se ohrabre, iznesu na svjetlo dana sve probleme sa kojima se susreću i odlučila sam da podarim glas onima kojima je potrebno da ne budu preplašeni. Da se ne osjećaju kao stranci u svojoj koži, zato što su dovoljno istrajni da potegnu za dvoje. Dakle, junaci ‘Rekvijema tajni’ pokazuju kako se ostaje čistog obraza pred svojim potomstvom”, poručuje Božović.

Autorka Veselinka Božović živi u Podgorici i radi u Srednjoj građevinsko-geodetskoj školi “Ing. Marko Radević”, kao profesor Crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti.

Izvor: Portal RTCG

Bebo2

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply