
Nedopustiv je stav nastavnice istorije iz podgoričke OŠ “Milorad Musa Burzan” prema jednom učeniku šestog razreda, koja ga je, kako su priijavili roditelji, omalovažavala i ponižavala, obezvređujući njegovo znanje. To se navodi u mišljenju zamjenice Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković, koja je utvrdila da postupanje nastavnice nije skladu sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja, niti u najboljem interesu učenika.
Kako se navodi u izvještaju Ombudsmana, nastavnica se tako ophodila prema ovom đaku, a sve to je škola znala. Sa problemom koji se odnosio na omalovažavanje učenika i obezvređivanje njegovog znanja upoznat je razredni starješina, kao i uprava škole, u novembru 2021. godine.
„Zapaža se da su predstavnici škole, preduzimali mjere i radnje u cilju razrešenja problema sa kojima se suočio učenik, koji je po navodima roditelja imao i druge probleme koji su nastali zbog ophođenja nastavnice (strah od prozivke, problemi sa ishranom, anksioznost)”, ističe se u izvještaju Mijušković.
Problem se nastavio i u početkom II polugodišta školske 2021/2022 godine, kada je učenik ponovo doživio neprijatnosti.
„Međutim, već od sljedećeg dana, predmetna nastavnica je na bolovanju“, zapaža Mijušković.
Zaštitnik ističe da, zbog odustva nastavnice, nadležna inspekcija nije bila u mogućnosti da sa njom razgovara, kako bi se i ona izjasnila na okolnosti. Na drugoj strani, uprava škole je telefonskim putem razgovarala sa nastavnicom, kako bi joj se skrenula pažnja.
“Direktorica škole je obavila razgovor sa učenikom, a njegovi roditelji su naveli da je odjeljenski starješina razgovarao i sa ostalim učenicima odjeljenja u cilju preispitivanja postupanja nastavnice, gdje se ističe da su oni potvrdili da je nastavnica verbalno uznemirila učenika. U izjašnjenju škole se ne navodi da je sa učenikom obavljan rad od strane pedagoško-psihološke službe, radi prevazilaženja problema sa kojima se suočio”, primjećuje Mijušković.
Ovakav stav prosvjetnog radnika prema djetetu, po mišljenju Zaštitnika, je nedopustiv.
“Podsjećamo da škole nijesu samo obrazovne ustanove i ne smiju zanemarivati veoma važnu vaspitnu ulogu koju imaju. Naime, učionica je mjesto gdje se djeci prezentuju mjerila vrijednosti, propagira nenasilna komunikacija i savladavaju osnovne radne i životne vještine, kroz savladavanje obaveznog nastavnog programa”, ukazuje Mijušković.
Nacionalno zakonodavstvo, kao i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, obavezuju državu da zaštiti dijete od svih vidova zlostavljanja, kao i da se pri održavanju discipline u školama aktivnosti i mjere sprovode bez odlaganja uz poštovanje ljudskog/dječijeg dostojanstva.
„Kod činjenice da su se ovakve situacije i ranije dešavale, mišljenja smo da je neophodno intenzivno raditi kako sa učenicima tako i sa nastavnim kadrom u cilju edukacije o različitim oblicima nasilja i štetnosti posljedica koje nasilje ostavlja na pojedinca, posebno na dijete. U slučajevima kada se prava djeteta ipak povrijede neprofesionalnim postupanjem u obrazovnoj ustanovi, pedagoško psihološka služba mora sprovoditi programe sa djecom u cilju otklanjanja posljedica takvog postupanja”, ukazuje Mijušković.
Naglašava da je škola dužna da preduzme sve potrebne mjere i radnje kako bi učenici ostvarivali pravo na obrazovanje shodno propisima, kao i ciljevima obrazovanja.
“Tedencije u obrazovanju su da svi učenici dobiju kvalitetno obrazovanje, a uloga škole i njenog rukovodioca sa raspoloživim mehaniznom, je da ovo očekivanje sprovodi u djelo, odnosno da nastoji da se obezbijedi kvalitet nastave i učenja. Motivisan učenik treba da bude produkt dobrog odnosa škole i roditelja/staratelja. Istovremeno najbolji interes djeteta ostvaruje se u zajedničkom radu škole i porodice i nastavnika”, kazala je Mijušković.
Iako je nastavnica na koju se odnosila pritužbe privremeno spriječena za rad, Zaštitnik smatra da je, po njenom povratku na rad, a imajući u vidu da su se „i ranije dešavale situacije“ kako navodi škola u izjašnjenju, potrebno sprovesti odgovarajuće aktivnosti, te eventualno procjenu njene uspješnosti i kvaliteta nastave koju predaje.
„Takođe, uprava škole treba da podstiče i podržava stručno usavršavanje nastavnika”, savjetuje Mijušković.
Zaštitnik preporučuje školi “Milorad Musa Burzan“ da psihološko – pedagoška služba obezbijedi osnovne informacije i stručnu podršku i pomoć zaposlenim u školi u prepoznavanju nasilja (pa i verbalnog), i aktivnostima koje se u tim slučajevima preduzimaju.
Takođe, jedna od preporuka školi je da sprovede proces samoevaluacije sa akcentom utvrđivanja stanja u nastavnom predmetu Istorija i izvrši procjenu kvaliteta rada nastavnice po njenom povratku na rad i u skladu sa tim preduzme odgovarajuće mjere.
“Da se u narednom periodu prilikom rješavanja problema blagovremeno uključi stručna službe škole, u cilju pomoći učeniku/ci, olakšavanja komunikacije te poboljšanja odnosa na relaciji učenici –nastavnik”, preporuke su Mijušković.
Izvor: CDM