Roditeljski leksikon: Prepoznati potrebe građana prije uvođenja novih eUsluga

Za uvođenje elektronskih servisa, namijenjenih prvenstveno roditeljima i djeci, Crnoj Gori bi mogli poslužiti dobri primjeri iz drugih zemalja, prilagođeni našim uslovima i potrebama, smatra Aleksandra Bošković, izvršna direktorka softverske kompanije Bild, jedne od članica ICT Cortexa, koji okuplja renomirane predstavnike ICT zajednice u Crnoj Gori.

Iako je pandemija COVID-19 ubrzala proces digitalizacije, dovela nas je, navodi Bošković, i do brojnih zamki jer nije bilo dovoljno vremena za planiranje i komunikaciju sa budućim korisnicima.

Gostujući u prvom podkastu Roditeljski leksikon, posvećenom uvođenju e-servisa koji bi bili od značaja za roditelje, Bošković, inače majka jednog dječaka, rekla je da se po pitanju digitalizacije u Crnoj Gori već dešavaju sjajne stvari. Ipak, smatra da se cijelom procesu mora pristupiti sistemski, uz pažljivo prepoznavanje problema i praćenje potreba korisnika.

Bošković kaže da je pandemija značajno ubrzala i priču i potrebu da se digitalizuju servisi. Jednostavno, u trenutku kada je skoro cijeli svijet stao, nije bilo previše vremena ni prostora za čekanje i previše planiranja.  

„COVID nam je pokazao da postoji ogromna potreba da se digitalizuju servisi, da bi se izbjegle gužve i da bi se prvenstveno sačuvalo zdravlje ljudi. Sjajna je stvar i da je krenuo aktivan rad na nizu strategija – digitalizacije, reforme javne uprave… Imam osjećaj da postoji snažna volja da se u procese digitalizacije i izradu tih startegija uključi veliki broj aktera kojih se taj proces tiče. Ljudi iz Ministarstva su vrlo otvoreni da ih čuju, jer IT sam po sebi se čini kao nepoznanica. Zato mislim da je jako važno da se saslušaju stručnjaci za te oblasti. Čekamo da se iz te volje pređe u neku akciju koja je koordinisana i sistematizovana, gdje znamo šta hoćemo i šta su nam prioriteti“, istakla je Bošković.      

Smatra da su u dosadašnjem procesu, makar u nekom ranijem periodu uvođenja digitalnih servisa, neki koraci preskočeni.

„Imali smo portal e-uprava koji je trebalo da bude centar za svakog građanina i građanku Crne Gore, gdje će koristiti digitalne servise. Onda smo vidjeli da taj proces nije zaživio, da tamo postoje servisi koji se zapravo ne koriste, nemaju nikakvu funkciju i ljudi ne znaju za njih. Rekla bih da je tu prije svega preskočen onaj marketinški momenat za koji ljudi vjerovatno i ne shvataju koliko je važan dok ne vide da se nešto u što je uloženo jako puno vremena i truda mora ispromovisati. To se desilo i sa portalom eZdravljem. Zato smo od početka pandemije imali skok u korišćenju te aplikacije, iako i ona ima nedostataka“, rekla je Bošković.

Kako je objasnila, nedostataka ima zato što i u procesu stvaranja svakog softvera postoje koraci koji su moraju odraditi.

„Prije svega morate da vidite koji problem rješavate, a potom i koje poslovne ili administartivne procese pokrivate i šta želite da digitalizujete. Nije važno samo da napravite servis za sebe, nego da softver bude finale, alat koji će ljudi da koriste. Prije toga neophodan je razgovor sa korisnicima sistema i sa jedne i sa druge strane“, navodi Bošković, ističući da je u svim tim procesima potrebno mapirati procese, testirati prototip sa fokus grupama i tek onda se kreće u izradu softvera koji se kasnije unapređuje.

Kao primjer navodi mogućnost online upisa u vrtiće, što je sjajan korak da se roditeljima olakša procedura i da se izbjegnu gužve.

“Međutim, kad smo došli do momenta potpisivanja ugovora morali smo ipak da odemo do vrtića. Znači opet smo napravili neki poluservis, a sve to može da bude online”, kaže Bošković.

Da bi to zaživjelo na pravi način suštinski je važna komunikacija baza podataka.

„Trenutna je situacija da te baze, koje su zapravo tabele, sa svim informacijama koje jednu osobu čine državljaninom Crne Gore, ne komuniciraju.  Vjerovatno je razlog za to što baze nijesu podešene na isti način. Naša prednost je broj stanovnika, obimnost baza od oko 650 hiljada. Fakat je da nam predstoji jako puno posla, ali prije nego što se krene u nadogradnju ili rušenje kompletnog sistema, ne bukvalno, prije svega se moraju mapirati procesi“, rekla je Bošković, dodajući da je veoma važno i vidjeti sa kakvom infrastrukturom raspolažemo.

Prema njenom mišljenju, za proces digitalizacije od neprocjenjive su vrijednosti iskustva drugih zemalja.

„Dobra strana IT-a je da kada ne znate kako da riješite problem, vi odete, googlate i vidite kako je to neko drugi uradio. Moje kolege su orjantisane ka tome da konstantno traže rješenja. Ista stvar je i sa digitalnim servisima za građane i građanke, možemo koristiti iskustva država iz regiona ili kako je to uradila Estonija koja je primjer broj jedan e-države. Treba uzeti u obzir naravno i ono što nije dobro i prilagoditi našoj situaciji“, rekla je Bošković.

Objašnjava da IT ne može da radi na bazi incidenta i da pokrije sve anomalije u sistemu, ali ako je nešto obaveza i rutina, i ako je nešto repetitivno, onda vi to možete da automatizujete i digitalizujete. 

„Ako ja kao trudnica moram po zakonu da započnem trudničko 28 dana prije termina, znači da moram i da uzmem doznake za bolovanje. Moram da ih donosim do 15. u mjesecu donesem poslodavcu, a to radim i tokom cijelog odsustva nakon rođenja djeteta. IT omogućava da se takve repetitivne stvari automatizuju“, pojašnjava Bošković.

Baze podataka su, dodaje ona, vrlo fleksibilne i rade onako kako vi to predvidite. Ako neke stvari ipak ne predvidite onda one u nekom trenutku neće raditi. Zato je, prema riječima Bošković, važno ispitati šta će nas dugoročno dovesti do boljih rezultata.

COVID je sve ubzao, ali pokazao sve naše probleme, prvenstveno, kako navodi, apsurd propisa koji postoje odavno.

“Vaše dijete ide u vrtić redovno i već narednog dana kada počinje nova školska godina potrebna mu je potvrda da je spreman za boravak u kolektivu. To je ok ako treba da ga pregleda pedijatar, ali sam se uvjerila da pregleda nije bilo, samo je sestra upisala podatke i rekla da dođemo narednog dana po potvrdu”, Bošković navodi jedan od primjera.

Osvrćući se na funkcionisanje MEIS sistema u obrazovanju, ali i platforme za online učenje, Bošković ocjenjuje da je u rekordnom roku napravljen dobar posao.

“U regularnim okolnostima za tu platformu bi sigurno trebalo mnogo više vremena da se odradi kvalitetnije. Prošlo je skoro dvije godine i sad je pravi momenat da se pitaju i roditelji, đaci i naravno nastavnici šta im je bio problem u radu. To je taj momenat testiranja”, pojašnjava Bošković.

Podkast Roditeljski leksikon, u kojem ćemo se i narednih mjeseci baviti elektronskim uslugama za porodice u Crnoj Gori, dio je projekta Roditelji na dnevnom redu, koji udruženje Roditelji realizuje kroz ICEDA inicijativu – Povećanje građanskog angažmana na polju digitalne agende.

Projekat „Povećanje učešća građana na polju Digitalne agende – ICEDA“ sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), CRTA – Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija). Ovaj video napravljen je uz finansijsku podršku Evropske unije. Stavovi izraženi u ovom videu isključiva su odgovornost NVO Roditelji i ne odražavaju nužno stavove donatora.

SOS linija baner

SOS linija baner

Leave a Reply