Koja kašnjenja u razvoju su signal za posjetu dječijem psihijatru

Ukoliko dijete do 12 mjeseci ne odgovara na poziv, ne brblja i ne guguće, ako do 16 mjeseci nema nijednu riječ, a do navršene dvije godine nema smislene fraze od bar dvije riječi – sve su to kašnjenja u razvoju koja zahtijevaju neodložnu konsultaciju roditelja sa dječijim psihijatrom.

Dodatan oprez u tom smislu, prema riječima dječijeg i adolescentnog psihijatra dr Ivane Milonjić, zaposlene u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota u Kotoru, neophodan je upravo iz razloga što se prvi simptomi autizma najčešće pojavljuju ili budu primijećeni  tokom prve tri godine života.

“Poremećaj se može, iako teško, primijetiti još u dojenačkom periodu, u prvim mjesecima života – kod dojenčeta izostaje prvi osmijeh, previše je mirno ili plačljivo. Kašnjenje u razvoju govora su obično prvi alarm za roditelje da se sa djetetom zbiva nešto neuobičajeno iako izgleda zdravo. Simptomi su raznoliki i individualno su različiti, a mijenjaju se sa razvojem”, ističe Milonjić.

Djeca sa ovom razvojnim poremećajem, kako je pojasnila, ne prihvataju roditeljsko iskazivanje privrženosti, odbijaju da budu u naručju ili da se maze, savijaju se kada se uzmu u naručje kako bi onemogućila kontakt koji ostala djeca i roditelji vole. Neki od signala mogu biti i situacije da djeca sa poremećajem iz spektra autizma prva započinju kontakt sa osobom koja o njima brine samo ako su gladna . Rijetko prilaze drugim osobama i gledaju “mimo ili kroz” njih.  

Ne odlagati odlazak kod ljekara

Milonjić upozorava da je veoma važno sa tretmanima početi što ranije, čim se uoči problem, jer rana intervencija kada je riječ o razvojnim problemima daje najbolje rezultate.

“Kontinuirani tretmani su od ključnog značaja, rane intervencije omogućavaju da djeca sa poremećajem iz spektra autizma ovladaju vještinama koje se inače razvijaju tokom prve tri godine života. To su, prije svega, kognitivni razvoj, fizički razvoj, komunikacija, emocionalni razvoj… Zbog toga je značajno da se sa tretmanima krene što ranije, odnosno da se roditelji prije svega  obrate dječijem psihijatru na pregled čim primijete neko od gore pomenutih kašnjenja”, naglasila je Milonjić.

Osim poremećaja iz autističnog spektra, u ranom uzrastu su, prema njenim riječima, učestali i hiperkinetski poremećaj, poremećaji protivljenja i prkosa, separacione anksioznosti, poremećaji suparništva sa bratom ili sestrom, mucanje, tikovi, elektivni mutizam.

Rad po uzoru na dnevne bolnice za autizam

Zbog nedovoljnog broja stručnjaka koji bi mogli osigurati dovoljan broj tretmana za djecu sa razvojnim problemima, veliki broj roditelja prinuđen je da pomoć i dalje traži na klinikama u Beogradu. Iako liječenje pokriva Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore, to nijesu jedini izdaci, pa boravak i sve troškove života u drugoj državi snose same porodice. Osim toga, poseban problem za sve njih predstavlja i razdvojenost, jer najčešće jedan roditelj boravi sa djetetom u Beogradu, dok drugi ostaje u Crnoj Gori. Pored više najava da će uskoro biti makar djelimično riješeni problemi u radu Centra za autizam, najviše izraženi zbog nedostatka stručnog kadra, prvenstveno defektologa, stanje je donekle bolje kada je riječ o dječijoj psihijatriji. Od nedavno, Crna Gora ima troje specijalista dječije i adolescentne psihijatrije, a ovog ljeta otvorena je i ambulanta u Dobroti.     

Usluge Ambulante dječije i adolescentne psihijatrije, pri bolnici u Dobroti, mogu koristiti djeca i mladi iz cijele Crne Gore.

“Naša Ambulanta je koncipirana po uzoru na dnevne bolnice za autizam koje postoje u regionu. Dakle, osim dječijeg psihijatra I psihologa u rad sa djecom uključeni su i defektolozi raznih usmjerenja (somatoped, logoped, oligofrenolog, specijalni pedagog). Trajanje tretmana je u zavisnosti od uzrasta djeteta, od 50 minuta do sat vremena, i radi se individualno. Svakom djetetu se pristupa timski i individualno”, pojašnjava Milonjić.

Preglede djece i adolescenata moguće je zakazati pozivom na broj telefona 067 573 614, a prije dolaska neophodan je uput izabranog pedijatra Doma zdravlja.

Poremećaji razvoja govora

Zakašnjeli razvoj govora kod djece razlog je zbog kojeg se roditleji sve češće obraćaju za pomoć stručnim licima. Rana intervencija je i u tim slučajevima od presudne važnosti. Prema mišljenju dr Milonjić, postoji niz preporuka i niz razvojnih stepenika I kada je riječ o razvoju govora, koje roditelji ne bi smjeli da zanemare.

“Učenje govora za dijete predstavlja najviši stepen integracije njegove intelektualne i motorne funkcije. Od prvog plača bebe na rođenju – počinje razvoj govorne komunikacije. Kad kažemo govor onda mislimo na produkciju glasova, dok je termin jezik nešto drugo, to je razumijevanje govora“, objašnjava Milonjić.

Navodi da je najčešći poremećaji razvoja govora kod djece je takozvani fonološki poremećaj, odnosno poremećaj govorne artikulacije. To znači da je njegova upotreba glasova ispod nivoa koji očekujemo za njegov uzrast.

„Ono što normalno očekujemo na određenom uzrastu kad je izgovaranje glasova u pitanju  je da na primjer dijete od tri godine treba normalno da izgovara glasove M, N, NJ, P, H, T, K i D.  Na uzrastu od četiri godine F, J, Č, Š, Z, i normalno je da griješi u izgovaranju glasova, ali je bitno da ga nepoznate osobe lako razumiju. Takođe  je normalno da dijete od 6 – 7 godina, iako je naučilo sve glasove, ipak ima poteškoće sa izgovaranjem R i Lj, jer su to suglasnici koji se najkasnije savladaju“, kaže Milonjić.

Kod djece koja imaju artikulacione poteškoće prisutno je gutanje glasova, šuškanje, zamjena jednog glasa drugim… Upis u vrtić ili polazak u školu često, kako dodaje ona, utiču na poboljšanje, a indikovani su i logopedski tretmani.

Uticaji pandemije

Govoreći o dosadašnjem uticaju pandemije, dr Milonjić navodi da su studije koje su rađene u prethodne dvije godine nedvosmisleno pokazale da je pandemija izazvala stres, brigu, bespomoćnost, kao i problem u ponašanju kod djece.

“Studije su pokazale da će efekti pandemije imati prolongirani uticaj na blagostanje djece. Pokazale su da su fizička ograničenja, socijalno distanciranje, zatvaranje škola imali negativan uticaj na djecu. Tako su tokom zatvaranja škole, djeca više provodila vremena na telefonu, iz čega je proistekao problem sa porastom tjelesne težine, problem sa spavanjem i slično”, rekla je Milonjić.

Ankete koje su rađene u Evropi sa roditeljima djece koja imaju mentalne poteškoće, pokazale su, kako dodaje ona, da su roditelji bili više zabrinuti zbog pogoršanja problema koje njihova djeca već imaju, nego zbog same bolesti.

“Važno je da istraživači u budućnosti istraže koliko su bile efikasne strategije mentalnog zdravlja i u kojoj mjeri su bile adekvatno prilagođene potrebama djece”, rekla je Milonjić.

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply