Za jedanaestogodišnju djevojčicu Jovanu koja ima autizam, a uči u podgoričkoj OŠ „Radojica Perović“, inkluzija je donijela puno ljubavi, sreće, podršku, osjećaj sigurnosti, ali i napredak. Sve to zahvaljujući njenim drugarima iz odjeljenja IV 6 i njihovoj učiteljici Marini Grgurović.
Jovanini roditelji Goran i Mirjana Laković prisjećaju se perioda od prije četiri godine kada su bili pred velikom odlukom da li da njihova djevojčica, uprkos dijagnozi autizma, započne školovanje u redovnoj školi.
„Prije nešto manje od četiri godine smo se našli na raskršću da li da našu Jocu upišemo u redovnu školu ili u neku od specijalnih, namijenjenih obrazovanju djece da posebnim obrazovnim potrebama. Poslije mnogo konsultacija sa stručnjacima, prijateljima i porodicom i na kraju poslije mnogo, možda i previše, neprospavanih noći odlučili smo se za OŠ „Radojica Perović“. Nakon početnih sitnih poteškoća, koje valjda imaju svi roditelji, stvari su počele da idu u pravom smjeru. Sve to se dešavalo najviše zahvaljući jednoj divnoj posvećenoj učiteljici Marini Grgurović i njenim đacima“, prisjećaju se Jovanini roditelji.
Iako je to prva generacija učiteljice Grgurović, njen entuzijazam, toplina i prave poruke koje je od prvog dana prenosila djeci bile su jače od svega.
Za protekle četiri godine u toj učionici su se mogli osjetiti samo ljubav, poštovanje i humanost.
“Nije prošao nijedan Dan osoba sa autizmom da ga nijesu obilježili, uz mnogo pažnje prema Jovani, pa čak i uz skromne poklone. Tako je bilo i kad god je slavila rođendan, a da ne pominjem svakodnevnu pažnju, ljubav i razumijevanje koje pokazuju“, priča otac Goran.
Krug pažnje i prijateljstva djeca su širila i van učionice, pa su često tokom odmora upoznavali sa Jovanom djecu iz drugih odjeljenja, postavljajući je kao ravnopravnu.
„Druženja i podrška koju joj pružaju već odavno je izašla iz njihove učionice. Ta djeca dolaze i kod nas. Mogao bih o tome pričati još dugo, ali ne bih mogao da prenesem emociju. Upravo ta emocija daje nadu u neko bolje i nadasve humanije društvo. Sa druge strane, svjesni smo da je sve to samo bio splet srećnih okolnosti da smo dobili divnu učiteljicu, asistenta Olju, kao i djecu čiji su roditelji takođe doprinijeli svemu ovome. Smatram da u moru ružnih stvari koje nas okružuju ovakav primjer ne bi smio da ostane nezapažen”, ističe Laković.
Upravo Jovanina sreća bi, smatra njena porodica, trebalo da bude pokretač za neke druge prosvjetne radnike i roditelje, koji bi prenijeli sve to na djecu.
“Odeljenje IV-6 i njihova učiteljica Marina dokazuju da oko nas i dalje caruju čojstvo i junaštvo, a iznad svega humanost“, poručuju Lakovići.