Kompanija Dizni počela je da stavlja upozorenja o rasizmu ispod svojih klasičnih filmskih hitova, kao što su Dambo, Petar Pan i Knjiga o džungli. Stručnjaci smatraju da je to bolje rješenje nego zabrana njihovog prikazivanja. Zbog upozorenja na početku spornih klasika pruža se prilika roditeljima da sa djecom porazgovaraju o rasizmu i negativnim stereotipima.

Klasični filmovi koje su i dalje veoma popularni i među djecom i odraslima i dalje su na metu kritika. Često se čuju negodovanja u SAD-u i Evropi i sve je više onih koji zahtijevaju preispitivanje filmova iz prošlosti, odnosno da se te priče u budućnosti ispričaju drugačije.

Nova procjena?

Dizni je početkom ove godine na najavnoj špici cijelog niza filmova ubacio sljedeću formulaciju: “Ovaj program sadrži negativno predstavljanje i/ili nekorektan odnos prema ljudima i kulturama. Ti stereotipi su bili pogrešni tada, kao što su pogrešni i danas.”

U filmove koji su tako označeni spadaju Petar Pan, Dambo, Mačke iz visokog društva i Knjiga o džungli.

U filmu Dambo vrane pričaju afro-američkim naglaskom i “hrane” stereotip o crncu koji pleše i pjeva. U Petru Panu se domorodački narodi odreda nazivaju crvenokošcima. U Mačkama iz visokog društva jedna mačka jede štapićima i govori azijskim naglaskom.

Stručnjak za kulturna pitanja i književnost na Institutu za obrazovanje i društvenu inovaciju u Bonu, Eva Furst smatra da to što je napisano u najavi ima smisla.

“Takva društvena ocjena se može pozdraviti, to je puno bolje nego da se filmovi jednostavno više ne prikazuju. Ovako se pruža prilika da se s djecom popriča i o rasizmu i o negativnim stereotipima”, smatra Furst.

Kako će izgledati filmovi budućnosti?

Međutim, kompanija Dizni je krajem januara na svojoj platformi na internetu zaključala te filmove za profile one djece koja su mlađa od 12 godina. Furst je veoma kritična prema toj odluci.

“Teško je shvatiti da nema povjerenja u djecu da su oni u stanju da shvate kako su neke stvari pogrešne. Smatram da nije dobro da se sve više filmova zaključava, bolje bi bilo da se prepoznaju problematične stvari i da se razgovara o tome kako je to djelo bilo u duhu tog vremena i da je već i tada to bilo pogrešno”, ističe Furst.

Na koji način se onda to bolje radi? To je pitanje koje kulturni radnici u SAD-u i Evropi postavljaju već nekoliko godina, ne samo kada je riječ o proizvodima kompanije Dizni, već i na primjerima iz pozorišta. Povela se diskusija i među piscima i nezavisnim filmskim producentima i režiserima.

Pokahontas kao primjer

Furst vodi radionice Svijest o rasizmu na evropskim univerzitetima i smatra da je ukazivanje na problematične aspekte filma u najavnoj špici prvi pravi korak. Posebno jer to, kako kaže, pomaže roditeljima da shvate da postoje stvari u filmu koje moraju objasniti djeci. Ona kaže da sada moraju uslijediti naredni koraci.

“Kompanija Dizni bi tako mogla da  aktuelizuje veći broj teških pitanja koja se pojavljuju u filmovima. Ne bi trebalo da se bave samo kostimima i scenarijima, već i moralnim pitanjima koja proizilaze iz neke serije ili filma”, dodaje Furst.

Ona navodi i pozitivan primjer Diznijevog filma iz 1995. Pokahontas.

“To je doduše bila nezgrapna obrada jedne istorijske figure, ali kao Diznijev film to funkcioniše dobro, jer djeci jasno predstavlja kolonizaciju kao nešto negativno”, navodi Furst.

Priče oblikuju našu sliku svijeta

Prema navodima kompanije, najnoviji Diznijev film Raja i posljednji zmaj je drugačiji. Eva Furst ga još nije pogledala, ali je već u prethodnom filmu Vajana iz 2016. koji je napravila ista ekipa vidjela određen napredak.

“Glumice i glumci su prikladno izabrani. U priči upravo jedna junakinja, a ne muškarac, traži i pronalazi svoj identitet. Ako se tako nastavi, to je dobar put. Dizni posjeduje izuzetno mnogo medijskih franšiza. To znači da imaju ekstremno veliku moć, jer priče koje konzumiramo prožimaju način na koji vidimo svijet. Važno je da se širi svijest o toj odgovornosti,” smatra Furst.

Pokahontas i Vajana postaju, umjesto Knjige o džungli i Petra Pana, novi drugačiji klasici dječijeg filma. Prema riječima Eve Furst, to znači da je društvo sazrelo.

“Kada u odraslom dobu neki dječji film drugačije procijenite, to prije svega znači da ste zaista odrasli”, ističe Furst.

Pepe Le Tvor postao nasilnik

Uporedo sa kritikama na račun Diznijevih klasika, u javnosti se osporava i lik Pepe Le Tvora iz crtanog filma kompanije Warner Bros.

 Prikazan još 1945. godine kao crno-bijeli tvor koji je ujedno i Francuz, Pepe je u neprestanoj potrazi za ljubavlju. Iako je za mnoge ljude i dalje draga asocijacija na djetinjstvo, Pepe je, u današnjem svjetlu, predstavljen kao nasilnik. Zbog njegovog agresivnog osvajanje mačke Penelope, kako smatraju kritičari, ovaj crtani film ne smije pripadati 21. vijeku.

Pepe Le Tvor je i ranije bio optužen za širenje stereotipa o Francuzima.

Izvor: Index.hr/ Jutarnji list