Povišena temperatura kod novorođenčadi razlog za oprez

Iako je povišena temperatura kod djece pozitivan znak da se imuni sistem budi i organizam kreće u borbu, za roditelje novorođenčadi, do 28. dana života, ipak treba da bude alarm da se odmah obrate pedijatru.

Načelnik Pedijatrije Doma zdravlja Podgorica dr Momčilo Vukčević upozorava da treba biti oprezan, jer u prvih mjesec ili dva povišena temperatura može biti i znak nekih ozbiljnijih problema.

Gostujući na info danu Stiže nam beba, dr Vukčević je odgovorio na pitanja roditelja šta sve mogu da očekuju na prvim pregledima beba, kakve su aktuelne preporuke o ishrani i napredovanju, kao i koji su prvi razlozi za brigu kada je riječ o zdravlju najmlađih.

Roditelje najviše zabrinjava kako da prepoznaju simptome koji bi mogli dovesti do nekog zabrinjavajućeg stanja. Jedan od njih je temperatura. Da li je i koliko opasna?

Vukčević: Temperatura je pozitivan znak. To je znak da se budi imuni sistem kod djeteta. U prvih mjesec dana ili dva povišena temperatura može biti znak nekih neočekivanih događaja. To mogu biti neke ozbiljnije stvari i ne treba ništa prepuštati slučaju. Dijete treba uputiti u adekvatnu ustanovu ili kod nas, ukoliko smo mi u mogućnosti, da uradimo ispitivanja koja će nam odagnati sumnje. Temperaturu ćemo lako riješiti, ali na taj način ćemo reagovati adekvatno i isključiti neka ozbiljnija oboljenja. Da djeca ne dobijaju temperaturu to bi značilo da njihov imuni sistem ne odgovara adekvatno. Često roditeljima kažem da je to slično imunizaciji koju sprovodimo, priroda se postarala da pripremi organizam tako što će doći u dodir sa nekim prouzrokovačima virusnih infekcija da bi se stvorila odbrambena moć organizma.

Roditelji prvi put dovode bebu kod izabranog pedijatra kada navrši 15 dana. Šta ih očekuje prilikom te posjete?

Vukčević: Smatram da u zdravstvenom sistemu ne postoji ništa značajnije od preventivne pedijatrije – podizanja zdravog potomstva, staranja o njemu i usmjeravanja u pravom smjeru. Odmah po izlasku iz porodilišta angažovana je naša Patronažna služba koja ih obilazi i daje savjete u vezi njege i ishrane beba. Petnaestog dana je optimalno vrijeme da dođu kod nas, da pedijatar pregleda bebu, vidimo napredovanje, način ishrane i njege i da ih posavjetujemo. Tada izvagamo mjeru, izmjerimo dužinu i najčešće kažemo roditeljima da dođu opet za desetak dana da vidimo da li su sproveli sve ono što smo ih savjetovali. Bezbroj pitanja tu bude, a kao pedijatri smo uvijek srećni kada dođe zdravo dijete i kada vidimo zadovoljne roditelje. Nažalost, ponekad bude i situacija koje su stresne i za nas.

Postoje sredine, poput Podgorice, gdje u domovima zdravlja nema slobodnih izabranih pedijatara. Da li to utiče na zdravstvenu uslugu i nivo zdravstvene zaštite djeteta?

Vukčević: Mogu ostvariti sve usluge i ako nemaju izabranog pedijatra. To mogu uraditi i bez zdravstvene knjižice, naročito sada u ovim administrativnim uslovima u doba epidemije koronavirusa, kada je vrlo teško to uraditi na vrijeme. To nije prepreka, jer najvažnije je dijete, a ne formalnosti. Nakon što otvorimo zdravstveni karton, evidentiramo prvi pregled i savjetujemo da dijete najčešće dovedu opet za deset dana, u međuvremenu tražimo slobodno mjesto i obavijestimo roditelje. Djeca koja su prevazišla potrebe pedijatrije mogu preći kod izabranih ljeakara za odrasle, zamolimo ih da to učine kako bismo oslobodili mjesta za najmlađe.

Kada dođu na prvi sistematski pregled, šta je važno da roditelji ponesu sa sobom?

Vukčević: Roditelji dovode bebu u korpi, a podrazumijeva se da donesu rezervnu presvlaku, pelene i vlažne maramice, koje savjetujemo samo u tim slučajevima, kada se ide negdje na kraće. Takođe, roditelji moraju donijeti otpusnu listu i dokumentaciju iz bolnice, eventualno karton vakcinacije, jer bebe u porodilištu već primaju BSG vakcinu.

Nakon prvog sistematskog pregleda, kada je vrijeme za drugi?

Vukčević: Postoje dva sistematska pregleda u prvom mjesecu, poslije 15 dana i prije napunjenih mjesec dana života bebe. Zatim slijede pregledi svih neparnih mjeseci, u trećem, petom, sedmom, devetom i jedanaestom. U međuvremenu, ako ljekar procijeni, možemo napraviti i više kontrolnih preventivnih pregleda. Obično mi to i radimo, jer moramo kontrolisati napredovanje bebe, naročito u prvim mjesecima života.

Kada je riječ o napredovanju bebe, šta su vaše preporuke roditeljima? Na šta da obrate pažnju i šta da rade da bi bili sigurni da njihova beba napreduje kako treba?

Vukčević: Treba da postoji izuzetan partnerski odnos između izabranog pedijatra i roditelja, a mislim da oni to mogu dobiti u našoj ustanovi. Većinom su to sjajni pedijatri, koji pružaju roditeljima ogromnu podršku iako ih je trenutno malo. Nadam se da ćemo se sljedeće godine pojačati pošto i grad raste, pa i potrebe. U skladu sa tim partnerskim odnosom, pratimo napredovanje bebe u težini i visini. Postoje razne skale, ali postoje i odstupanja. Tu smo da pružimo pravi savjet, pratimo i da eventualno uključimo kolege iz KCCG da bismo zajednički postigli cilj – optimalno napredovanje, rast i razvoj djeteta.

Kada roditeljima savjetujete da počnu sa uvođenjem čvrste hrane i koje namirnice prvo uvoditi?

Vukčević: To se jako mijenjalo, dugo sam u zdravstvu – 32 godine se bavim ovim poslom. Svaki stav po tom pitanju ima neko opravdanje. Najnoviji je da se čvrsta hrana uvodi sa četiri mjeseca, a počinje se sa žitaricama bez glutena. Uvodi se pirinač i kukuruz, a u šestom mjesecu mogu i žitarice sa glutenom. Poslije toga se uvodi povrće – krompir, šargarepa, tikvice… Pristalica sam da izbor bude na sezonskom povrću i voću koje uspijeva u našim krajevima. Kasnije se uvodi voće – banana, breskva i jabuka. Meso se uvodi sa oko sedam mjeseci, preporučuju se ćuretina i jagnjetina, a ovdje će roditelji možda prije odlučiti za teletinu ili piletinu.

Kada treba prestati sa blendanjem hrane za bebu?

Vukčević: To je individualno. Kod neke djece već počinje nicanje zubića nekada sa šest, sedam ili osam mjeseci, a kod nekih nećemo imati zubiće ni sa godinu. Okvirno sa deset i po ili 11 mjeseci do godine treba polako razvijati refleks žvakanja.

Pedijatri primjećuju da je alergija kod djece više nego ikada. Jedna od vrsta alergijskih reakcija često je i ekcem. Zašto se tako često javlja i šta savjetujete roditeljima u tim situacijama?

Vukčević: Ekcema ima sve više, vjerovatno zahvaljujući konzervansima u hrani i zagađenju. Može se kretati od vrlo blage kliničke slike, gdje ne treba nikakva terapija, nego samo strpljenja. Nekada su kliničke slike vrlo teške. U svojoj dugogodišnjoj praksi imao sam djece koja su bila alergična na sve i svašta i borili smo se polako. Moja preporuka je bila da budemo strpljivi, da pratimo stanje i što manje koristimo agresivnu terapiju. Sama terapija i praćenje takvih problema je vrlo kompleksno, uključićemo i alergologa, nutricionistu, enterologa kod teških slučajeva. Kod lakših slučajeva pokušaćemo sa neutralnim mastima da zaštitimo dijete od nus efekata kortikosteroida.

Na koji način možemo kao roditelji da podstaknemo imunitet djece?

Vukčević: Roditelji nekad kažu da im je dijete često prehlađeno i ima temperaturu, pa mu je loš imunitet kad tako burno reaguje. Nasuprot tome, to znači da ima snažan imunitet, koji se budi i stvara. Svaki dodir sa nekim uzročnikom, naročito bezazlenih virusnih infekcija, budiće imunitet i stvarati predviđenu odbranu. Rijetko postoji loš imunitet kod djece. Imamo razne preparate koji se preporučuju, ali to možemo da regulišemo i normalnom ishranom. Svakako, dojenje je nazamjenjivo. Za majčino mlijeko se kaže da je pravo bijelo zlato. Ništa ga ne može zamijeniti, prvih šest mjeseci majčinim mlijekom se prenose antitijela. Postoje tri vrste imuniteta, urođeni, stečeni – onaj koji dijete stvara u dodiru sa infekcijama i postoji treća vrsta imunitet koji dobijamo majčinim mlijekom. Dijete koje sisa je mnogo više zaštićeno i mislim da to treba potencirati. Velika uloga pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je upravo da potenciraju da se dojenje održi.

SOS linija baner

SOS linija baner

Leave a Reply