Ni presude ne obavezuju na isplatu alimentacija

Pravosnažne sudske presude zbog neplaćanja alimentacija, kojih je za devet mjeseci ove godine donijeto 46, nijesu garancija da će djeca iz jednoroditeljskih porodica dobiti ono što im zakonom pripada. U Crnoj Gori ne postoji alimentacioni fond, ali ni mehanizmi kontrole isplate izdržavanja, pa za samohrane roditelje tek nakon presuda počinje mukotrpan put prinudne naplate. Preduslov za to je angažovanje sudskog izvršitelja, za šta većina njih nema finansijske mogućnosti.

Porodični zakon Crne Gore propisuje da roditelji imaju jednaka prava i dužnosti prema djeci, ali praksa pokazuje da više od polovine bivših supružnika ne plaća alimentaciju. Osim što savjest mnogima ne nalaže da i na taj način, nakon razvoda, nastave brigu o potomstvu, mnogi pokušavaju svjesno da izbjegnu tu obavezu. Zakon propisuje da iznos alimentacije ne može biti manji od 15 odsto i ne veći od 50 odsto od visine redovnih prihoda tuženog. Iako su te sume uglavnom simbolične u odnosu na stvarne potrebe djece, u dogovoru sa poslodavcima, nerijetko se dešava da se prihodi roditelja prijavljuju u još manjem iznosu ili se prekida stalni radni odnos tokom trajanja sudskih postupaka… Zloupotreba je mnogo, a na put im u aktuelnim zakonskim okvirima ne mogu stati ni sudovi, a kamoli samohrani roditelji.

Otac desetogodišnjeg dječaka, koji već šest godina sam brine o njemu, smatra da pomoć države, kada je riječ o jednoroditeljima, ne postoji. Država bi, ističe on, trebalo da pronađe mehanizam da se, putem alimenticionog fonda ili na neki sličan način, uplaćuje minimalna naknada za alimentaciju.

“Nakon toga, država neka nađe način naplate od dužnika – majke. Smatram da treba da mi se obezbjedi i Zakonom zagarantovano pravo na besplatno školovanje u osnovnom obrazovanju, to jest da udžbenici budu besplatni za svu djecu. Jedan od problema, na koje nailazimo u svakodnevnom životu, vezan je i za zdravstvenu zaštitu djece. Trebalo bi da se obezbjedi da se bolovanje za roditelja otvara preko pedijatra.”, navodi on neke od problema.

Ukazuje i da kada je dijete bolesno, poslije pedijatra mora da ide kod svog izabranog ljekara da mu otvori bolovanje, a to kao samohrani otac opet mora da uradi sa bolesnim djetetom. Tako se iscrpljuju i bolesno dijete i on, a i sami ljekari jer se bespotrebno radi dupli posao.

Najveći izazovi samohranog roditeljstva su, kako ističe, loša ekonomska situacija i to što su djeca najčešće previše sama kod kuće, a jedan roditelj nema dovoljno vremena da im se u potpunosti posveti.

On ima dvoje djece iz dva braka. Alimentaciju za dijete iz prvog braka izmiruje redovno, a za dijete iz drugog braka šest godina ne dobija alimentaciju, uprkos dvije pravosnažne krivične presude po tom osnovu.

“Majka uopšte ne učestvuje u bilo kakvim obavezama prema djetetu, nema nikakav kontakt sa njim već šest godina, a isto toliko dugo ne daje alimentaciju. Prije dvije godine je lišena roditeljskog prava pravosnažnom sudskom presudom. Na osnovu dvije pravosudne presude drugi roditelj je proglašen krivim i pravosnažno osuđen, ali je nedostupan jer se nalazi u inostranstvu”, kaže ovaj samohrani otac.

Prema podacima, kojima raspolaže Sudski savjet Crne Gore, u periodu od 1. marta do 25. novembra ove godine donijeto je 49 pravosnažnih presuda koje se odnose na krivično djelo nedavanja izdržavanja. Od tog broja, oslobađajuća je bila samo jedna presuda, dvije su bile odbijajuće, dok je osuđeno 46 osoba. Od njih, čak 30 je dobilo uslovnu kaznu, a šest osoba je zbog neplaćanja alimentacije kažnjeno zatvorom. Kaznu kućnog pritvora dobila je jedna osoba, a jedna od kazni izrečenih u posljednjih devet mjeseci bila je novčana. Kazna rada u javnom interesu izrečena je odlukom suda za sedam roditelja koji nijesu plaćali alimentaciju.

Iz Sudskog savjeta su portalu Roditelji.me saopštili da je među 46 osoba koje su osuđene od marta bilo deset povratnika.

Upoređujući sa istim periodom prošle godine, broj predmeta za krivično djelo nedavanja izdržavanja je smanjen. Od marta do kraja novembra 2019. u radu je bilo 198 predmeta, a ove godine ih je 170.

Da se država ne bavi problemima jednoroditeljskih porodica smatra i samohrana majka iz Podgorice, koja već godinama bezuspješno pokušava da dobije alimentaciju. Jedina podrška na koju uvijek može da računa je ona koju pruža njena porodica.

“Od početka epidemije koronavirusa, premijer Duško Marković je više puta saopštio javnosti da će država pomoći najugroženijim kategorijama, a to su kako smatraju oni samo ljudi sa socijalnim primanjima i penzioneri  sa najnižom penzijom. Nigdje nije spomenuo jednoroditelje koji često nemaju ni primanja, a ni tu najnižu penziju”, ističe ova samohrana majka.

Država samohrane roditelje, kako primjećuje, ne prepoznaje kao najranjiviju grupu ljudi kojima je potrebna pomoć sa različitih aspekata. Mnogo je jednoroditelja koji ne primaju ni materijalno obezbjeđenje porodice, jer da bi ostvarili to pravo moraju da budu podstanari.

“Ne smijete, kao ja na primjer,  živjeti kod oca, jer ako on prima penziju 200 eura misle da sam obezbijeđena. Ako moja sestra radi, misle da tu platu mora da odvoji za mene i moje dijete. Država smatra da smo mi tako zbrinuti”, objašnjava ova majka.

Osim što nema stalno zaposlenje, nije korisnik MOP-a, ne prima ni alimentaciju, za šta ima dokaze kroz krivične postupke.

Smatra da bi država trebalo da obezbijedi finansijsku pomoć jednoroditeljima – uvođenjem dječijeg dodatka ili mjesečne nadoknade za nezaposlene samohrane roditelje. Poslodavci bi, prema njenom mišljenju, trebalo da imaju više razumijevanja za samohrane roditelje i da im se zakonom omogući skraćeno radno vrijeme.

“Nekada imam priliku da honorarno zaradim radeći od kuće, ali to nije dovoljno ni za osnovne potrebe djeteta. Sreća pa imam finansijsku pomoć od oca i sestara, a ranije sam se iz nekoliko puta obraćala državi za jednokratnu novčanu pomoć”, navodi ona.

Ne vidi bilo kakvu razliku sada i u životu prije korone, jer već godinama ne uspijeva da nađe posao. Kako smatra ona, u većini slučajeva zakon je na strani onih koji ne daju izdržavanje.

“Tužilaštvo mi je prije par mjeseci odbilo krivičnu prijavu za nedavanje izdržavanja, za šta otac djeteta već ima dvije presude – društveno korisni rad i tri mjeseca zatvora. Ipak, i dalje ne mogu da se naplatim i to što je sud odredio datum isplate, otac to nije ispoštovao. Država i sud ga više ne terete za te dugove, jer ja moram da pokrenem postupak kod izvršitelja, a da bih pokrenula postupak, moram da platim”, ispričala je ova samohrana majka, čiji je bivši partner u zatvoru već dvije godine.

Dok god je na izdržavanju kazne, kako tvrdi ova majka, on je oslobođen obaveze davanja izdržavanja. Apsurdno je, smatra, da otac u zatvoru ima sve uslove, ne razmišlja o izdacima za hranu i račune, radi, dobija platu, ali i novac od porodice, a o djetetovim potrebama, osim nje, niko ne vodi računa.

“Država nema volje da nađe način da se po onome šta po nasljedstvu pripada bivšem suprugu, pa poslije djetetu, naplati i prebije dug za zaostale alimentacije. Podnosim krivične prijave, ali to što ga sud obaveže da mora da plati  do određenog datuma, on ne ispoštuje i poslije dodatno ne snosi odgovornost za to. Bivši suprug već zna da mu ne mogu ništa, kao i da izvršitelja moram ja da platim”, kazala je ona, navodeći da bi trebalo da postoje i neki mehanizmi provjere da li su alimentacije isplaćene do navedenog roka u presudi, kao i da se snosi odgovornost ako se rok ne poštuje.  

U slučaju najniže alimetacije riječ o iznosu od svega 63 eura, pa je sramno, smatra ona, da roditelji ni to nijesu u stanju mjesečno da daju za svoju djecu. Sa druge strane, od oca djeteta zavisi da li će ona kao samohrana majka dobiti saglasnost za putne isprave djeteta ili odlazak na putovanje.

Problemi jednoroditeljskih porodica ukazuju i na nepoštovanje osnovnih principa Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih nacija.  Pored roditeljske odgovornosti, taj dokument govori i o odgovornosti društva da pomogne roditeljima u odgoju djece.

Neplaćanje alimentacije kao krivično djelo je, prema Istanbulskoj konvenciji, čija je potpisnica i Crna Gora, jedan je od težih oblika nasilja nad ženama i djecom. Kako se navodi u Porodičnom zakonu, roditelj koji je lišen roditeljskog prava ne oslobađa se dužnosti da izdržava svoju djecu. Takođe, alimentacija se ne može izbjeći ni u situaciji kada onaj ko je obavezan da je plaća ostane bez posla.

Jedan od razvedenih roditelja dužan je da alimentaciju uplaćuje do punoljetstva djeteta ali u slučaju da je punoljetno dijete na redovnom školovanju, roditelju se ta obaveza produžava najkasnije do 26. godine djeteta.

SOS linija baner

SOS linija baner

Leave a Reply