Voli svoje dijete kakvo god da je

Međunarodni Dan djeteta idealna je prilika da se prisjetimo pricipa vaspitavanja Januša Korčaka, poljskog pedijatra i pedagoga, koji je pisao dječije knjige i borio se za prava djece. Vjerovao je da djeca treba uvijek da budu saslušana i poštovana. Godine 1942. dobrovoljno je pratio svoje štićenike iz sirotišta u Varšavskom getu u nacistički logor Treblinka.

  1. Ne očekuj od djeteta da bude kao ti ili kao što bi ti htio da ono bude. Pomozi mu da ne postane kao ti, nego kao ono samo.
  2. Ne traži od djeteta nadoknadu za sve što si mu pružio. Dao si mu život, kako bi to moglo da se vrati? Ono će dati život nekom drugome, taj drugi će dati trećem – to je nepovratan zakon zahvalnosti.
  3. Ne iskaljuj ljutnju na djetetu, da ti u starosti ne bi bilo gorko parče hljeba. Jer što posiješ, to će i da nikne.
  4. Ne gledaj na njegove probleme kao da su zanemarivi. Život je svakome dat spram njegove snage i zato vjeruj da njemu nije lakše nego tebi, a možda mu je i teže pošto ono nema iskustva.
  5. Ne ponižavaj!
  6. Ne zaboravi da su najvažniji susreti jednog čovjeka – njegovi susreti sa djecom. Obraćaj više pažnje na njih – nikad ne znamo koga smo to sreli u djetetu.
  7. Ne muči sebe ako nešto ne možeš da učiniš za svoje dijete, samo se sjeti: za dijete nije učinjeno dovoljno ako nije učinjeno sve što se može učiniti.
  8. Dijete nije tiranin koji je zavladao tvojim životom, nije ni samo plod od krvi i tijela. Ono je dragocjeni pehar koji ti je život povjerio da ga čuvaš i da u njemu održavaš stvaralački plamen. To je oslobađajuća ljubav majke i oca koji ne gaje „naše“ dijete, nego dušu datu im na čuvanje.
  9. Znaj voljeti tuđe dijete. Nikad ne čini tuđem djetetu ono što ne bi volio da kogod čini tvome.
  10. Voli svoje dijete kakvo god da je – netalentovano, nesretno, i kad poraste. Raduj mu se u svakom obraćanju jer dijete je praznik dokle god je s tobom.

Korčak je prije svega insistirao na pravu djeteta da bude onakvo kakvo jeste, da se poštuje i dobija aktivno, pozitivno razumijevanje i toplotu. Time je postavio temelj za današnja prava djece, sadržana u Konvenciji UN o pravima djeteta.

Jedno od njegovih najznačajnijih pedagoških djela nosi naziv „Kako voljeti dijete”.

Korčak nikada nije osnovao sopstvenu porodicu. Ipak, 1912. preuzeo je rukovođenje jednog jevrejskog sirotišta u Varšavi, sagrađenog prema njegovim planovima. Ubrzo su dom popunili i pedagozi reformatori jer Korčakova inovativna pedagogija je još tada bila legendarna. Njegovi štićenici su bili radosniji i samosvjesniji od djece u drugim sirotištima. Korčak je „svoju djecu“ posmatrao kao kompletna bića. U prvi plan je stavljao dostojanstvo djeteta, zahtijevao je individualnost i odlučno odbijao udaranje kao kaznu i prinudu.

Trideset godina poslije njegove smrti – 1972, u nacističkom logoru Treblinka, Janušu Korčaku je posthumno dodijeljena nagrada za mir. Mnoge škole, sirotišta za djecu, ulice i trgovi u cijeloj Njemačkoj nose ime ljekara i pedagoga koji je napisao: „Kada se jedno dijete smije, smije se cio svijet“.

Leave a Reply