Obučiće 25 stručnih saradnika za pomoć u kući za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju i odrasle OSI

Foto: PR Centar

U okviru seminara Prvog udruženja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju – Podgorica biće obučeno 25 stručnih saradnika koji će pružati uslugu pomoć u kući za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju i odrasla lica s invaliditetom.

Koordinatorka na projektu u Prvom udruženju roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju – Podgorica, Milica Šćepanović kazala je da je projekat Usluga za pomoć u kući za djecu i mlade sa smetanjama u razvoju podržan kroz Program EU i CG za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, koji kofinansiraju EU i Vlada Crne Gore.

„U okviru dvodnevnog seminara, koji je aktivnost projekta, biće održana obuka za saradnike za uslugu pomoć u kući za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju i odrasla lica s invaliditetom. U okviru obuke predviđeno je da se obuči 25 saradnika koji će ovu uslugu pružati djeci i mladima sa najtežim invaliditetom“, navela je Šćepanović.

Ona je kazala da su na seminaru prisutni ljudi različitih profila.

„Neki su već radili na sličnim programima koji su podržani u Crnoj Gori od Zavoda za zapošljavanje, a imamo i osoba koje su se javile i koje su zainteresovane. Uslov je bio da imaju završenu srednju školu, a imamo i učesnika koji su sa visokim obrazovanjem“, kazala je Šćepanović.

Većina osoba se, kako je kazala, za taj posao odluči srcem.

„Smatraju da je dovoljno imati volju za ovaj posao. To jeste osnova i naše ljudsko osjećanje da želite nekome da pružite pomoć i podršku. Osim toga, veoma je bitno da se znaju zakonski okviri, da asistenti znaju koja su im prava i obaveze. Dobro je znati šta ste sve dužni da uradite, kako da se ophodite, kako da se obraćate djeci sa smetnjama u razvoju ili licima s invaliditetom“, istakla je Šćepanović.

Ona je ukazala da problema sa kojima se suočavaju roditelji djece sa smetnjama u razviju ima puno.

„Prvenstveno, to je zdravstvena zaštita. U primarnoj nema toliko problema, koliko ima u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Često nam nedostaje ljekara, nekad nam fali razumijevanja. Diskriminacija je smanjena, ali još uvijek postoji“, rekla je Šćepanović.

Trener na seminaru Svetlana Dujović kazala je da je obuka za pružanje podrške pomoći u kući djeci sa smetnjama u razvoju i odraslim licima s invaliditetom akreditovana kod Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu, navodeći da je cilj da pruži podršku razvoju sistema socijalne i dječije zaštite u Crnoj Gori.

U okviru obuke će, kako je navela, biti obrađene teme kako da stručni saradnici pružaju podršku u kućnim uslovima djeci sa smetnjama u razvoju, njihovim roditeljima, kao i osobama s invaliditetom.

„Jako je važno da se nauče, u skladu sa pravilnikom o normativima i standardima za pružanje usluga podrške života u zajednici, na koji način će pružati tu uslugu, kako će podržati dostojanstvo djeteta sa smetnjama u razvoju, kako će nabaviti hranu, napraviti obroke, pomoći, nahraniti to dijete, pomoći da se kreće po stanu, na koji način će otići kod ljekara recepte da nabave, kako će kupiti nešto u prodavnici, ali sve sa sistemom da se poštuje pravo djeteta sa smetnjama u razvoju na njegov izbor“, navela je Dujović.

Ona je ocijenila da je važno da djeci sa smetnjama u razvoju bude pruženo pravo na izbor, ističući da oni imaju pravo da, kao i sva druga djeca, budu uključeni u život zajednicu.

„U sistemu socijalne i dječije zaštite su se kreirale mnoge promjene u poslednjih desetak godina, odnosno od usvajanja Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti 2013. godine. Jako puno se radi na razvoju usluga koje podržavaju život u zajednici. Tako da je pomoć u kući jedna od tih usluga“, rekla je Dujović.

Ona je pojasnila da će kroz seminar saradnici saznati sve što je neophodno kako bi mogli pružati pomoć djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim roditeljima.

„Ova usluga se ne pruža tako da se pruža na isti način svima. Jako je bitno da se procijene potrebe sve djece i svih porodica i da se na osnovu toga napravi individualni plan rada i da se u skladu sa njim funkcioniše u zajednici“, rekla je Dujović.

Radom saradnika u zajednici će, kako je kazala, rukovoditi stručni radnik.

„Roditelji će iskazivati zadovoljstvo na način što će svakodnevno potpisivati liste praćenja i reći da li su zadovoljni sa tim šta je saradnik uradio u njihovoj kući“, dodala je Dujović.

Ona smatra da je za roditelje koji imaju djecu sa smetnjama u razvoju kojima bi bila potrebna pomoć u kući jako važno da znaju da ta usluga postoji, da je definisana u sistemu socijalne i dječije zaštite.

„Trebalo bi da se obrate Centru za socijalni rad ili licenciranom pružaocu usluga i da zatraže tu uslugu. Prvo udruženje je treći licencirani pružalac usluga pomoći u kući u Crnoj Gori. Roditelji iz Podgorice mogu da se obrate njima, iz drugih gradova mogu da se obrate drugim licenciranim pružaocima usluga“, rekla je Dujović.

Ona je preporučila svima da koriste uslugu pomoći u kući i na taj način, kako je navela, „barem dio dana im neko od zaposlenih saradnika pomogne da se brinu o svom djetetu, a da njima ostaje ono što je jako bitno za jednog roditelja a to je pružanje ljubavi, pažnje, druženja, igranja sa svojim djetetom“.

Dr Sonja Vasić, trener na seminaru, kazala je da je na seminaru govorila o značaju pravilnog pristupa invalidnosti zbog toga što će, kako je pojasnila, saradnici imati značajnu ulogu u ljudskom razvoju korisnika.

„Tako da smo pričali o socijalnoj inkluziji, o iskoraku iz medicinskog modela, o socijalnom modelu, pravima osoba s invaliditetom. Takođe, kao ljekar pričaću o tome koja su najčešća hitna medicinska stanja koja mogu da komplikuju uslugu i šta trebaju u tim momentima saradnici da urade“, navela je Vasić.

Ona je istakla da su najčešća hitna stanja epileptični napadi, gušenje hranom, nesvjestica, padovi, povrede, alergijske reakcije.

„Preporuka je da roditelji osoba s invaliditetom uvijek imaju spreman jedan set za pružanje prve pomoći, da uvijek imaju pored sebe listu ljekova koje njihova djeca uzimaju redovno, brojeve telefona svojih ljekara i hitne pomoći, jer to su situacije kad se čovjek malo izgubi. Treba da znaju i osnove šta u kojoj situaciji treba da urade, a važno bi bilo i da prođu kroz dodatne obuke“, rekla je Vasić.

Stručna radnica u Prvom udruženju, Milka Ašanin, kazala je da je iskustvo asistenta sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama motivisalo da položi stručni ispit za licenciranog stručnog saradnika.

„U okviru programa Prvog udruženja ću biti kontrolor stručnih saradnika, pratiću njihov rad. Na seminaru ćemo se obučavati kako da rade individualne planove, a liste praćenja ću ja da radim. Očekujem sticanje novih znanja i iskustava“, rekla je Ašanin.

Izvor: PR Centar

Leave a Reply