Tri ubistva male djece u maloj Crnoj Gori za manje od pola godine – podatak je koji sve treba ozbiljno da zabrine, ali pto je još važnije natjera na promjene koje će dovesti do kvalitetnije podrške kompletnog društva, a posebno institucija sistema u određenim kriznim životnim periodima roditelja.
Mnoge u Crnoj Gori zgrozila je vijest prije dva dana da je jedna žena bacila svoje dijete od samo četiri mjeseca u rijeku, a slično se desilo prije par mjeseci kada je majka zadavila šestomjesečno dijete. Iz nevladinih organizacija poručuju da je najčešći razlog takvih tragedija postporođajna depresija, koja nije toliko rijetka koliko se misli. Najčešća i najblaža je postporođajna tuga, a najteža, postnatalna psihoza.
“Ona se dosta često dešava u slučajevima žena koje uopšte nisu imale nikakve mentalne probleme prije toga, nju karakterišu kao i ostale vrste psihoza halucinacije, zatim deluzije, odnosno pogrešna percepcija svijeta. Može biti izazvana nizom faktora, to su genetski, hormonski i psihološki. Zbog toga je važno da u periodu nakon porođaja svaka žena da ima podržavajuću sredinu”, ističe psihološkinja Ana Jaredić iz Centra za ženska prava.
Ona pojašnjava da je posebno važan odnos majke sa partnerom, to jest ocem djeteta. Ako tu postoje konflikti ili čak nasilje, kao što tvrdi majka iz Plava koja je ubila svoju bebu, utoliko gore po majku. Jaredić ističe da nasilje u porodici ne bi trebalo zanemariti kao jedan od faktora koji ostavlja ogromne posljedice po mentalno zdravlje.
“Sami taj način života u kojem ste vi svakodnevno pod strahom i stresom za sopstveni život, to mora ostaviti posljedice po mentalno zdravlje, čak i najstabilnije osobe, u tom smislu posljedice su brojne, o kojima se malo kod nas priča, a one mogu da se kreću od onih najblažih kao što su osjećaj straha, nesigurnosti, sve do težih oblika, kao što su depresija, anksioznost, destruktivnost, po sebe i po druge, suicidalnost”, kaže Jaredić.
Iz NVO sektora ukazuju da institucije moraju biti tu kada zatreba.
“Važno je da im se posveti briga u tom postporođajnom periodu i mislim da je taj period ključan, da institucije koje se bave brigom o majci i djetetu primjete, reaguju i pruže podršku. Dok se vodi briga o bebi, da se provjeri kako se ta majka osjeća”, napominje Jaredić.
Izvor: Vijesti
Anonymous
trebalo bi uvesti makar u prvih godinu dana poslije porođaja obaveznu posjetu psihologu isto kao i ginekologu što se ide… makar rutinske kontrole radi