Kako završismo školu bez Vibera?!

roditelji rade domaci

PIŠE: Milica Čalija, Divna Mama

Da vam kažem nešto: ja sam genije. A vi što sada ovo čitate, i imate djecu, i ovde tražite zrno razuma u roditeljstvu, i vi ste genije! Zapravo, cijele generacije, moja, vaša, i one prije i malo poslije nas, to su sve genijalci! Svi mi koji smo završili osnovnu školu (da ne pominjem dalje školovanje), a naši roditelji nisu imali Viber, mi svi treba da se svrstamo u red ljudi posebnih životnih dostignuća. Ako nije to, ako nismo genijalci, onda se jamačno dogodila nekakva genetska mutacija kod naše djece, pa su postala mnogo nesposobnija nego što smo bili mi kao školarci, jer danas se ne može završiti škola ako učenikovi roditelji ne pitaju druge roditelje na Viber grupi šta je bilo za domaći, i još važnije, kako ga uraditi.

Mislite da pretjerujem? Onda svakako nemate dijete u školi. Ako ga imate, onda ste već član neke roditeljske Viber grupe u kojoj se svakodnevno razmjenjuju školski zadaci, rješenja, nedoumice, pesmice koje treba naučiti, pasulj, pirinač i kolaž papir koje treba donijeti sjutra za likovno i sl…

Potpuno je nevjerovatno, u eri u kojoj se čini da cvjeta doktrina Marije Montesori, makar sudeći po mnoštvu privatnih vrtića koji se diče da primjenjuju „Montesori metod“, da djeca nisu u stanju da znaju šta imaju za domaći i da ga urade. Za slučaj da ne znate, italijanska pedagoškinja Marija Montesori (Maria Montessori 1870-1952) smatra se tvorcem oblika čuvanja djece kakav je današnji vrtić, i najpoznatija je po svom zalaganju da djecu treba što ranije osposobiti da samostalno obavljaju zadatke, ličnu higijenu, kućne poslove, itd. Ukratko: vaspitni metod koji se primjenjuje u našim državnim vrtićima, samo nema italijansko ime! 😉 Jedan od omiljenih mi citata gospođe Montesori je upravo onaj o pomaganju: Nikada ne pomažite djetetu da izvrši zadatak za koji ono samo misli da može da ga uradi samo!

Kako se ova doktrina uklapa u naš Viber-domaći? Nikako, nažalost. Ovdje ne govorim da roditelj ne treba da se bavi djetetom, njegovom školom, da ne treba da se zanima za to šta je bilo u školi i šta ima za domaći. Naprotiv, jedna od najvažnijih uloga roditelja jeste da pomogne djetetu da izgradi odgovorne radne navike. Ali to se ne čini tako što pitate druge roditelje šta ima za domaći. To se radi tako što:

1. Razgovarate sa svojim djetetom. 

Mnogo puta sam isticala važnost razgovora sa djetetom, najviše u tekstovima u kojima pokušavam da objasnim zašto batine ne čine djecu boljom i vaspitanom, već naprotiv, kao što je ovaj. Obično mi se jave skeptični roditelji koji tvrde da su im djeca „premala za razgovor“. To je besmislica. Kulturu razgovora morate uvesti još od kad je dijete beba, i mnogo prije nego što je u stanju da vam razgovetno odgovori. Ako to uradite, onda će normalan nastavak razgovora, biti i razgovor o školi. Ako niste to učinili, nije kasno da promijenite navike i da počnete da razgovarate sa djetetom kada krene u školu. Pitajte šta je bilo u školi, prelistajte knjige zajedno, podstaknite ga da se sjeti šta je učiteljica rekla… ako postaje pravilo da ne uspijeva da se sjeti, moguće je da ne uspijeva da se koncentriše na času i prati ono što učitelj/ica govori. Porazgovarajte o tome sa učiteljicom.

2. Ukažite djetetu povjerenje

Zamislite da je obrnuto: vi dođete sa posla i kažete nešto, bilo šta, o svom danu na poslu. A dijete pozove vašu koleginicu da provjeri da li ste dobro zapamtili šta vam se desilo, ili da li ste dobro shvatili. Kako biste se osjećali? Šta biste pomislili? („Šta me provjeravaš, nisam debil, valjda znam šta sam čula…“, „Fino, drugi put ne moram ni da pamtim, imam ko će da mi provjeri….) Jer, šta je najgore što može da se dogodi? Da vaše dijete ne uradi domaći? Da ga uradi pogrešno? Pa šta? Kako mislite da nauči nešto ako mu niste dali priliku da doživi to iskustvo? I to nas dovodi do najvažnijeg…

3. Dozvolite dijetetu da pogriješi! 

Engleska riječ error – greška, podstiče od latinske reči errare što znači, između ostalog, lutati, tražiti. Upravo su pogreške put ka pronalaženju tačnog i istinitog, grešenje je način učenja. Ako vi uradite domaći, sigurno će biti besprekoran (uspjeli ste da savladate gradivo osnovne škole!), a da li će taj domaći imati svrhu, a to je da dijete nešto iz njega nauči? I, još važnije, kako će vaše dijete izvršavati zadatke kad vi više ne budete tu da pitate na Viber grupi šta i kako treba da se radi? Ili kad, nedajbože, ne budete umjeli da uradite zadatak? I najvažnije: kakav će odrastao čovjek i zaposleni biti neko ko je navikao da drugi misli i radi umjesto njega?

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Radim kao učiteljica i imala sam skoro jedno takvo iskustvo. Djeca su se oslonila na viber i grupu, nisu se uopšte trudili da pamte informacije koje su bitne, tipa izleti, obilasci….Na roditeljskom sastanku se dogovorim sa roditeljima da smanje malo upotrebu grupe za te stvari, jer djeca se stvarno ništa nisu trudili da zapamte a djeci da kažu da je učiteljica zabranila da se koristi viber. Sada je to već druga priča.

  2. Bravo za tekst, moje dete sledeće godine kreće u prvi razred, mene već hvata muka na zadatu temu. Ali se negde slažem sa tekstom i zaista mislim da je ispravno tako postupiti. Jer ne želim da mi dete bude danas sutra nesposobno za dalji život, posao itd….

  3. Nece biti ovih problema kad roditelji shvate da torbe zapravo nisu preteske, pjesmice nisu preduge, niti je previse obaveza.. djeca su tome dorasla!
    Treba razvijati njihove ogromne potencijale, a ne konstantno im slati poruku kako su skolski zahtjevi za njih nedostizni.

  4. Treba djecu osamostavljivati u svakom pogledu , samo mu snaziti licnos postepeno. Mi smo 4ti razred, pitaj kaze neku mamu sta smo radili , stvarno necu i ti si bila u skoli pa ces sjutra bolje obratiti paznju kad uciteljica bude govorila. A na to da joj radim ja domaci odgovor sledi onda bi to bio moj a ne Tvoj domaci rad. Preuzmes im ucenje a to je njihova jedina da kazem glavna obaveza , onda sjutra ocekuju sve ce mama.

  5. Ja sam profesorica i predajem već dugo u srednjoj školi, a kratko sam radila i u osnovnoj i izjasnit ću se kao osoba koja poučava i sudjeluje u odgoju tinejdžera, to je danas u ovom digitalnom dobu uobičajeno, jer i sam neposredni odgojno-obrazovni proces se u velikoj mjeri odvija putem digitalnih medija i pomagala, a i roditeljima je danas puno toga olakšano zbog programa i društvenih mreža, ako to netko ne želi, uredu, njegova vlastita stvar.

  6. Ni u nase vrijeme su se nosile torbe imao si osjecaj kao da nosis naramak drva nikome nista nije bilo a to nosenje torbe je presmijesno vazi sto bi mi moja jelena nosil torbi aha jos bi 2preko zuba dobio

  7. Kome se s idja nek se svidja viber…jer zamislite majke prezauzete jos treba da jure druge majke sta je za domaci i sta je bilo u skoli…moje dijete nije kod prve uciteljice znako sta je za domaci,nekad jeste…onda je sve bilo po novom…uzas. .onda sno promjenili skolu i uciteljicu i sama se cudim jer uvjek zapamti domaci i sve sta su ucili….sam sve prica sa 6 ipo godina…samo cu vam reci da djete ucite da vam govori sve…i da i poneke uciteljice koriste novi sistem i ne zanima ih da dijete zapamti sadrzaj i domaci zadatak.Ako i vama nesto ne odgovara uvjek mozete bolje…

Leave a Reply