Kako da djecu da ostave uređaje i budu fizički aktivna

djecanapolju

Vodeći stručnjaci za dječji razvoj ustanovili su da dječja igra na otvorenom polako izumire. Istraživanje, prljanje, trčanje u prirodi zamijenili su tableti, mobilni i televizija, a djeca time gube važne alate za učenje i kognitivni razvoj. Samo jedno od desetoro djece pripadnika iPad generacije dovoljno je fizički aktivno da bi se moglo reći da je zdravo. Živimo „krizu neaktivnosti“ u kojoj već dvogodišnje dijete sve više vremena provodi uz različite elektronske uređaje umjesto da se kreće uokolo i igra se tradicionalnih igara.

U nekim razvijenim zapadnim zemljama samo 9 % djece zadovoljava preporuku da dijete barem tri sata na dan bude fizički aktivno. Ogromna većina predškolske djece ne provodi čak ni sat na dan u kretanju, što je djelimično izraz toga da djeca u tome samo oponašaju svoje roditelje. Roditelji veoma često nude djeci takve sprave kako bi ih „umirili“, ali nisu svjesni da navike koje na taj način kod njih razvijaju mogu imati cjeloživotne štetne posljedice, od gojaznosti i različitih neuroloških poremećaja do sticanja štetnih navika i životnih stilova. Pored toga, promijenio se i generalna životna sredina, djecu se gotovo uvijek negdje prevoze automobilom, a rijetko kada igdje idu pješke, sve je manje zelenih površina, parkova, šumaraka…

Svi su ti podaci alarmantni i potrebne su hitne mjere kako bi se kod djece povećalo vrijeme kada su fizički aktivna. Na primjer, vrtiće treba graditi tako da omogućavaju igranje na vazduhu, u dvorištima, što je više moguće u dodiru s „prirodom“ i generalno podsticati igre u kojima su djeca fizički aktivna. Tehnološki razvoj drastično je promijenio živote kako odraslih tako i najmlađih, ali kako je tehnološke naprave nemoguće izbaciti iz naših života, trebamo da se potrudimo da ih koristimo na takav način koji ipak neće ugroziti zdravlje i razviti štetne životne navike koje bi ga mogle ugroziti.

Iako većina roditelja prepoznaje i uvažava problem i smatra da njihova djeca neće steći osnovne vještine za učenje, situacija se ipak ne mijenja. Evo nekoliko korisnih predloga:

Igranje u prirodi  – savremena djeca većinu vremena provode uz različite ekrane i monitore a sve više uz touch-screene, u tolikoj mjeri da kada krenu u školu često ne znaju da drže olovku u ruci i uopšteno imaju slabo razvijene osnovne motoričke vještine. Samo ih se 21 % igra napolju, u odnosu na 71 % u generaciji njihovih roditelja. Iskoristite svaku priliku kako biste podtaknuli djecu da izađu napolje i razviju bliskost s prirodom, bilo da je riječ o trčanju za leptirima ili skupljanju lišća za herbarijum, i s tim počnite što prije – odojčad su veoma znatiželjna kad je riječ o pipanju, dodirivanju i istraživanju prirode, zato im dopustite da dodiruju stvari pa i da se isprljaju, ako treba.

Nesputano lutanje – u posljednjih 30 godina radijus unutar kojeg se djeca kreću smanjen je za 90%. Djeca koja se približavaju tinejdžerskom dobu trebalo bi slobodno da šetaju i istražuju svoju okolinu.

Penjanje na stabla – ovo je izvrstan način da dijete direktno nauči da se nosi se s nivoima rizika. Roditelji i vaspitači često zabranjuju djeci penjanje na stabla bojeći se da će pasti, ali se pokazalo se da tri puta češće djeca završe u bolnici zbog pada s kreveta nego zbog pada sa stabla.

Gradnja jazbina i skrovišta – u igri s prijateljima ili roditeljima ovakvi poduhvati razvijaju mnoge sposobnosti – kako sarađivati, pronaći potrebne resurse, riješiti probleme – a takođe podstiču dječju maštu.

Usmjerite se na nešto – Neka vaša šetnja prirodom ne bude besciljna, uvijek nešto istražujte ili otkrivajte. Djeca vole pustolovine pa se igrajte da tragate za nekom biljkom, životinjom ili blagom.

Ne žurite se – skrećite s puta, zastajkujte, skačite po lokvicama, opažajte znakove godišnjih doba ili neka druga obilježja okoline.

Kampirajte – ako imate kućno dvorište, ili prijatelje s takvim dvorištem, kampirajte vani sa svojom djecom, a ako su odraslija, neka to rade sama.

Uživajte u malim stvarima – najveća zadovoljstva često su i najjednostavnija, otkrijte čari bacanja kamenčića po površini vode, pravljenja cvjetnih vjenčića ili duvanje maslačaka.

Postanite kolekcionari – djeca su po svojoj prirodi strastveni skupljači, ohrabrite ih da skupljaju bilo što – lišće, žireve, šišarke…

Iz knjige Dođi, igrajmo se vani, Sabine Lohf, Regina Bestle-Körfer, Annemarie Stoll
Izvor: Harfa.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply