Ne miješajmo se na prvu loptu

igralistePIŠE: mama Marija

Draga mama, sve smo mi iste u ljubavi prema svojoj djeci. Nijanse nas dijele, ne kao posljedica razlike u jačini emocija, nego kao rezultat drugačijeg pristupa.

Tebi ne moram objašnjavati onaj poseban, osjećaj, neuporediv sa bilo čim, kada se pojavi druga crtica. Tebi je poznata trema i nestrpljenje koje obuzima pred prvu i svaku narednu ultrazvučnu kontrolu. Proživjela si jedinstven osjećaj kada te istovremeno obuzimaju iščekivanje, strah i sreća u susret najvažnijem trenutku u tvom životu kada se plačem oglasi biće kojem si udahnula život. Tebi je znan umor koji ne bi mogla podnijeti pod drugačijim okolnostima, kada tijelo hoće da se preda, a duh ga podiže i hrabri, jer imaš razlog života vrijedan, zbog kojeg ne smiješ posustati. Ti si, kao i ja, noćima bila budna pretražujući internet stranice ne bi li našla čudotvorni lijek protiv grčeva i bolnog izbijanja zubića. Ti si plakala sa tvojim djetetom prvog dana u vrtiću, jer je tebi, više nego njemu, smetalo to odvajanje. Ti si ta koja na svakom mjestu sa ponosom ističe da ti je životni cilj da izvedeš svoje dijete na pravi put. I treba! Svima nama je to cilj. Ne želim da mislim da može biti drugačije. Biramo različite načine, imamo različite poglede, ali nam je cilj isti.

Udaljene smo nekoliko metara dok se naša djeca, iako se ne poznaju, igraju u parku. I to je jako lijepo, našli su zajedničku zanimaciju koja ih je povezala. Nastao je nesporazum među njima. Ni prvi ni posljednji, sada uče kako da se suočavaju sa konfliktnim situacijama. Ja sam odabrala da sačekam, da se ne miješam na prvu loptu, da pratim situaciju sa istinskom nadom da će djeca već za minut-dva prevazići ovaj bezazleni nesporazum i zaboraviti uzrok neslaganja nastavljajući igru kao da ništa nije bilo. Jer, to su djeca, nijesu spoznali potrebu za osvetoljubivošću i premalo dana je za njima da bi mogli biti zlopamtila. Mislila sam da i ti ideš istim rezonom, ne znam zašto, pogriješila sam. Vjerujem da je dobro da djeca sama pronađu način da se dogovore ko će prvi držati loptu. Ali, ti, mama, ustala si i umješala se u njihovu igru, u njihov pokušaj da sami izađu na kraj sa situacijom, da možda sami pronađu način da riješe konflikt što bi im, tako malima, bila važna lekcija u životu, jer sada se postavljaju temelji. Nastupila si svađalačkim tonom prema jednom djetetu. Loš primjer, draga mama, prvenstveno za tvoje dijete. Danas ova, sjutra neka druga, pa treća slična situacija, sve se čine nevažnim pojedinačno, a zajedno predstavljaju model ponašanja koje će tvoje dijete nesvjesno usvojiti. Kako da nauči da na miran način prevaziđe konflikt, ako mu to ne dozvoljavaš i učiš ga suprotno?! Kakve emocije će se kod njega javljati kao posljedica svega?! Kažeš da želiš da ga naučiš da se izbori za sebe kako ga u životu ne bi »gazili«. Razumijem te sasvim. Niko od nas ne želi ni da pomisli da bi njegovo dijete moglo biti žrtva maltretiranja. Prva ja bih reagovala da se to desi. Ali, zar treba od svog djeteta napraviti nasilnika da bismo to izbjegli?! Dok god su krajnosti jedine opcije o kojima razgovaramo nijesmo na dobrom putu. Sigurna sam da bi djeca uveliko igrala neku novu igru da nijesu prekinuta intervencijom nas odraslih, koji, zbog pogrešnog načina razmišljanja da će se događaji razvijati onako kako mi očekujemo, ne prihvatajući mogućnost da možda može biti drugačije, reagujemo neadekvatno.

Draga mama, ti si ostala na klupi namrštenog lica, jer izliv negativnih emocija ne prenosi se samo na onoga kome je upućen, već najvećim dijelom ostaje na svom izvoru. Nijesi bila raspoložena za igru sa svojim djetetom, ali si mu pokvarila onu koju je započeo sa svojim vršnjakom. Ostavila si ga da sam štapom čeprka po pijesku i da te svakih dva minuta pita kada ćete kući.

Ne krivim, ne osuđujem, jer nemam pravo. Imam i ja slične zaštitničke porive, i te kako, imam. Nekada se jedva uzdržim da ne pokušam olakšati svom djetetu neku situaciju, naročito u socijalnim kontaktima. Ali, učim da procjenjujem, da pratim i da se ne uključujem ako nije neophodno. Tu sam ako zatreba, ali ma koliko željela da se umiješam, uzdržim se, imajući na umu benefite i nedostatke mog arbitriranja u prvim koracima moje djece preko trnovitog puta društvenih kontakata.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply