Neka. Sačekaću!

trudnicaureduPIŠE: mama Marija

U podužem redu u hodniku zdravstvene ustanove, stoji žena u odmakloj trudnoći i čeka red. Ispred nje su mladi i stari, pored nje na klupama sjede uglavnom žene. Ne primjećujem da iko ima namjeru da se pomjeri, da je propusti, pa ni da pita da li može izdržati. Neki su našli društvo i već, neprimjereno se smijući, ćaskaju o ko zna čemu, bez osjećaja nelagode. Drugima je, bar bi se reklo, malo neprijatno, ali tog osjećaja se oslobađaju gledajući u ekran svog mobilnog telefona. Treći povremeno pogledaju, pa skrenu pogled, pa pogledaju, kao da žele reći da znaju da bi trebalo propustiti trudnicu, ali kad se već niko drugi ne sjeća, nema potrebe ni oni to da čine. Jasno, da niko tu nije došao zbog zabave i vjerovatno bi svi voljeli biti na nekom drugom mjestu u tom trenutku. Ali! Propustiti ženu, kako bi nju i bebu zaštitili od izloženosti virusima, kojih tu nesporno ima na pretek, i time sačekati tri minuta duže, ne vidim da može naškoditi. Ja joj ne mogu pomoći jer sam iza nje, ali sam joj prišla i pitala je zašto ne prođe naprijed, niko nema pravo da je vrati. Ona se samo zahvalno nasmijala, slegnula ramenima i rekla: »Neka. Sačekaću«. O, kako sam je razumjela u tom trenutku!

Ja sam bila ona prije dvije godine u istom ovom hodniku. Samo što je red bio duži. Ili se meni tako čini, jer sam se u pojedinim trenucima pitala da li ću moći izdržati dok dođe red na mene. Ispred mene je bilo mlađih djevojaka, čula sam čak jednu kako govori da je došla samo da prekontroliše krvnu sliku, jer ima običaj to da radi s vremena na vrijeme. I nikom nije palo na pamet da me ponudi da sjednem, a kamoli da me pusti prije sebe. Ni meni nije palo na pamet da napravim te odlučujuće korake i iskoristim svoje pravo prvenstva. Tokom prve trudnoće, jednom sam se usudila to da uradim, i od tada mi se čini lakše čekati, jer nijesam tip koji će bez stresa podnijeti pogrde upućene iza leđa, naročito u tom periodu kada hormoni vladaju i kada jedan pogled može dovesti do višesatnog plača. Onda su mi rekli da su medicinski radnici bili dužni da me propuste. Ne treba krivicu svaljivati na njih, a prati je sa svojih ruku. Oni bi to sigurno učinili da su bili u prilici da vide strukturu reda. Oni su obavljali svoj posao, a valjda bi trebalo da je na savjesti onih koji stoje u redu da propuste trudnice i starije. Valjda?!

Sjetila sam se i drugih brojnih situacija, kada niko nije pridavao značaj tome što sam u drugom stanju, iako su svi bili u zavidnoj snazi, ali i žurbi za svojim obavezama, koja im nije dozvoljavala da pokažu bar malo razumijevanja. Sumirajući sve utiske došla sam do zaprepašćujućeg zaključka. Zaključka koji se odnosi isključivo na mene i moje iskustvo, da se ne razumijemo pogrešno. Naime, najmanje razumijevanja za trudnicu, tj.konkretno mene pokazivale su žene. Upravo one koje bi trebalo najbolje da razumiju taj osjetljivi period. Ako je bilo situacija u kojima je iskazano razumijevanje prema meni-trudnici, to je bilo od strane muškaraca ili djevojaka. Vođena logikom, pomislila bih da žena koja je prošla period trudnoće trebalo bi da ima najviše razumijevanja za onu koja se trenutno nalazi u tom stanju. Međutim, ja nijesam naišla na potvrdu opravdanosti takvog načina razmišljanja. Tješim se da je to samo sticaj okolnosti i da je to samo moje iskustvo, koje se ne može generalizovati.

Na kraju, da pojasnim, nikada svoju trudnoću nijesam doživljavala kao stanje nesposobnosti. Naprotiv! Nekada sam bila i spremnija za bilo kakvu aktivnost, nego mimo trudnoće. Ali, sve što sam napisala odnosi se na opšte nerazumijevanje. Gdje se izgubila empatija? Pitala sam se dok nijesam vidjela onu trudnicu sa početka priče da prelazi prag tih toliko udaljenih vrata. Skoro da je stigao red na nju, kada je jedan stariji gospodin propusti ispred sebe. To su maniri, valjalo bi se ugledati.

Procedure i Izazovi Samohranog…

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Sve receno potpisujem…Nedavno sam bila u tzv “limenci” da vadim dokumenta i cekajuci da otvore vrata i pocnu sa radom ne samo da nisam usla kada je bio moj red vec su me nasi divni sugradjani i sugradjanke i gurali dok me jedna zena nije uzela za ruku i povikala da sam trudnica pa me je milicajac uveo unutra i rekao ovima pozadi da sacekaju… Djeca iz osnovne i srednje skole ne ustaju starijima u gradskom prevozu, ne propustaju se ni stari ljudi ni trudnice kada cekaju u redovima…to je nasa realnost… Svi nekud zurimo a ovakvim ponasanjem nigdje necemo ni stici.

  2. Ovo je ziva zalosna istina.
    Izgubio se osecaj postovanja.Kao sto u tekstu kaze,zene bi makar trebale da razumeju to najbolje,ali u mom slucaju je bas zena(doktorica)osula paljbu jednom prilikom na mene,kada sam uz izvinjenje usla preko reda,rekavsi:”Vidim mozete da stojite pa mogli ste i da sacekate svoj red”.
    Naravno istu sam doticnu promenila odmah😀

  3. Tako sam ja jedan dan zalutala u Deltu i… iscekala cijeli red na posti ( bila su cak dva ) i svi su skretali poglede ili se bezobrazno smjeskali, pokazivajuci mi kako sam slatka trudnica sa simpaticnim djetetom u redu 😟. Mada bi trebalo da radnik pozove trudnice, starije osobe, tesko pokretne… kad vec nema zrno kulture i empatije. A onda, razmisljajuci bas o tome, prilazim zaposljenoj u Telenoru i objasnjavam da sam trudna ( iako mi je stomak do zuba pa je ocigledno) i da zbog toga molim da mi uzme papir preko reda pa da tako vec umorna odgegam sto prije kuci. Samo cu reci da me je gospodjica ljubazno zamolila da sacekam red i opet…

  4. Ja nemam problema da propustim niti trudnice, niti starije ljude. Ali ne onako kako mi se par puta desilo (ovo je samo jedan primer) – dobila sam taj dan, stajala na kasi da platim nesto, znojim se, bolovi, jedva da mogu da stojim. Tek ce kasirka “Ajde dodji bre”, ja ono gledam, zena meni ispred nosa udje u red (posto sam bas ja bila na redu), ja ono dok skontam sta se desava ove dve vec caskaju na kasi, jedna stomak do zuba a drugu bas zabole za sve. Pa reko zene, meni nije problem da propustim, ali pitajte me prvo jebo te, ili ukazite na to da je trudnica u pitanju. Drugo, nemojte da caskate na jbnoj kasi, kuci lepo pa na kafu. Nije mi do zivota a vas boli dupe.
    Znaci, opet ponavljam, meni nije problem. Ali kad si djubre, onda jeste i to veliki.

  5. Imam dvije trudnoce iza seBE NIKAD ALI BAS NIKAD NISAM DOZIVELA DA ME BILO GDE PUSTE DA PRODJEM PREKO REDA ILI MAKAR DA SJEDNEM. TO JE SAMO NASA KULTURA. SVUGDE U CIVILIZOVANOM SVIJETU SU TRUDNICE NAJVECA SVETINJA SAMO KOD NAS SE MOZE CUT IZJAVA: A DA STO JE AKO JE TRUDNA NIJE BOLESNA I NI MENI NIKO NIJE USTAJA I JA SAM SE MUCILA. PIHHH ETO KAKAV SMO MI NAROD

  6. Postoji zakon o pravima pacijenta gdje je kazano da hitni sl.najteze dijagnoze i trudnice imaju prednost.Posto sam donedavno bila u toj situaciji obzirom da sam imala visokorizicnu trudnocu,uvjek sam se pozivala na tu tacku zakona najprije iz brige prema bebici.
    Ne sjeca se niko nikome(skoro),stoga treba sami o sebi da brinemo.Dosta smo i neinformisani i inertni…

  7. I meni se desilo nedavno sa djecom sam cekala red poduzi,jer nisam trenutno imala kome djecu da ostavim i kada je obezbedjenje reklo da predjem ispred,komentari su bili uzasni,desavalo i kad sam trudna bila,od tad i ja po toj logici radim,samo zene i djeca,drugima se ne pomjeram,pa nek posle kazu slobodno nepristojna,nisam nepristojna dragi moji vec radim onako kako bi i vi meni,cast izuzecima.

  8. U petom mjesecu blizanacke trudnoce cekala sam kod hematologa u KBC od 8 – 13:00. Sledeci put sam prilikom predavanja uputa odmah pitala sestru imam li ja neku prednost, s obzirom na trudnocu, i usla sam prva. Zalosno ali moramo se izboriti same izgleda.

  9. Ja bas imam lijepo iskustvo gdje god da sam otisla sa stomakom do zuba….a i sad sa malim djetetom. Jednom prilikom odoh s kumom (koja je imala stomak do zuba) i njenom malom cerkom (tad je imala oko 20 mj) u CKB. Red kilometarski na svim salterima i ja (tad malo trudna) sjednem sa curicom na klupu pored reda. Niko da se okrene i kaze mojoj kumi da prodje. A sluzbenica, vidjevsi me da sjedim sa djevojcicom, upita cekam li red. Ja rekoh “ne ali ceka ona sa stomakom do zuba” i nasmijah se. Odmah je pozvala nju da pridje a ostali klijenti su se samo gledali.

  10. Prije neki dan podjem u MUP da izvadim jednu potvrdu i uzeh broj i vidim da ima 52 ispred mene. Pitam na informacije mogu li preko reda, kaze mi pridjite salteru i pitajte ako vas puste. Pridjem jednom salteru i gospodja mi vrlo neljubazno kaze da ne mogu preko reda, da ne pustaju vise nikoga, pa ni trudnice. Pridjem drugom salteru i pitam, kazem treba mi samo jedna potvrda i druga gospodja ljubaznija mi kaze ajde, ali da znate za ubuduce morate cekati red jer vise ne pustamo trudnice preko reda. Ista stvar u dom zdravlja prosle nedelje da izvadim krv i posto se ulai kod sestre da se ostavi uput ja je pitam mogu li odmah ona kaze ajde ajde sacekaj, nije tolika guzva. Naravno ne zelim da se svadjam ali nije nimalo prijatno cekati red sa previse ljudi pogotovo sad u sezoni virusa…ali kad zdravstveni radnik nece da vas pusti, ne znam ko bi trebalo onda…

  11. Nista strasno!Prosle nedelje sam bila u Fond Pio,i stajala preko 40 minuta u redu.Uglavnom stariji ljudi,koji su se svadjali ko je na redu,da bi dosla gospodja kojoj je gospodin koji radi u kancelariji rodjak,i preskace preko mene u 7.mjesecu trudnoce,i ulazi zato sto joj je majka navodno stara!Tek sad vidim koliko se ne postuju trudne zene ama bas u ni jednoj ustanovi,i mislim da je red zbog buducih trudnica da to mijenjaju!!

  12. 😀 Ja sam uredno cekala u redu da predam dokumentaciju za novu lk. I zavrsila, kaze meni sluzbenik bice gotovo vec sutra ( valjda se tako potrefilo ). EE ali ja sutra idem u porodiliste termin mi je pa cu doci kad izadjem. E onda ih je sve bilo sramota i ove u cekaonici i one za salterom 😀

  13. a jeste li culi ovaj_ Kazu da je istinit ide ovako> Za mesto u gradskom prevozu treba ti BusPlus i crnac sa stavom
    Beograd, tu skoro, scena iz javnog prevoza…Autobus broj 16, šest sati popodne, špic, svi se vraćaju kući, ludnica…

    Jedan od putnika koji udobno sede je crnac, neodređenih godina.
    Autobus staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, jedna baba i još nekoliko ljudi.

    Crnac, videvši trudnu ženu:
    – Izvolite, sedite, ljubazno joj, na solidnom srpskom, nudi mesto i ustaje.

    U tom trenutku autobus kreće, a ona baba, videvši u magnovenju slobodno mesto, jurnu na njega, odgurnu trudnu ženu i brzo uskoči u stolicu. I sedi tako ona, sva srećna što je „osvojila“ prazno mesto.

    Crnac joj ljubazno reče:
    – “Oprostite, ali ja sam ustupio mesto ovoj gospođi jer je trudna i izgledala je umorno. Mislim da se vama ništa loše neće dogoditi ako još malo budete stajali, a nju pustite da sedne.

    Na to baba odgovara:
    – Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovde, u ovoj civilizovanoj zemlji
    ustupa se mesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!

    Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primedba pa je lepo i izrazito “ljubazno” odgovorio staroj gospođi:
    – Ne znam iz kojeg ste sela vi gospođo, ali u mom se selu takve stare i zajedljive babe jedu za večeru!

    Kažu da je reakcija u autobusu bila neopisiva…

  14. Imam dve trudnoce za sobom. U prvoj sam kao i cekala da me neko propusti u redu. Ali, videvsi gde zivim u drugoj trudnoci, sama sam prelazila preko reda i direktno na salter, kasu, gde god.

Leave a Reply