PIŠE: Girotondo

Dijete se lijepo ponaša u školi ili vrtiću, a ružno se ponaša nakon škole ili vrtića?

Ujutro u vrtić ili školu otpratite malog slatkiša, a dolazite po namrgođeno dijete koje jedva prepoznajete? Bojite se išta komentarisati, a kamoli pitati kako je bilo u vrtiću?

Zvuči poznato? Meni da :). Ponekad imam osjećaj da u vrtić dolazim po malog zmaja, ne smijem je ni pogledati, a da ne krene bljuvati vatru.

Zašto djeca postaju zmajevi nakon škole ili vrtića?

Dijete vježba kako biti učenik

Mali učenik treba puno sna i sad treba vremena da se privikne na rano dizanje i raniji polazak u krevet nakon ljetnjeg odmora. Dijete je ljetnje dane provodilo u skladu sa svojim ritmom, a sad je sve postalo užurbano i po rasporedu već od jutarnjeg spremanja pa do odlaska u krevet. Užina, odlazak u wc su u pauzama, a ako požele emotivan predah uz maženje s mamom ili omiljenom igračkom, moraće sačekati da stignu kući.

Dijete treba predah

Kao što odrasli trebaju odmoriti nakon posla kako bi se lakše prebacili u “kućni” način funkcionisaja, tako i djeci treba ta tranzicija. Što to može biti? Zavisi od djeteta: svakom djetetu će pomoći određena aktivnost poput lagane užine, odmora uz crtani, priču ili aktivnosti na igralištu. Nešto što će biti njihova rutina i što će im jasno dati do znanja da su vrtić ili škola gotovi za taj dan. Nemojte odmah pitati djecu kako im je bilo taj dan u školi ili vrtiću, iako vas zanima što je vaš mališan radio dok ste bili odvojeni. Nakon pauze rado će vam to i sami ispričati, a odgovori će biti i puno iscrpniji od onih koje dobijemo kad ih izbombardujemo pitanjima.

Dijete cijeli dan pazi na svoje ponašanje u vrtiću ili školi i iscrpi svoju samokontrolu.

U školi i vrtiću se od djece očekuje sasvim različito ponašanje od onog “kućnog”: doma može glasno viknuti i reći ono što je u tom trenutku razveselilo, a u školi treba da podigne ruku kad želi nešto reći, pričekati svoj red i tek onda reći svoju misao.  Uskladiti spontano (i normalno!) dječje ponašanje s puno novih pravila i očekivanja težak je posao za dijete. Dijete crpi zadnje atome svoje samokontrole i normalno je eksplodira tamo gdje se osjeća sigurno i voljeno: kod kuće.

Kako možemo pomoći?

Ovakvo ponašanje djece je vrlo često kad kreću u vrtić ili školu, i nakon praznika. Obično traje 2 sedmice do mjesec dana i samo nestane.

U vremenima kad im je teško, našim mališanima možemo pomoći tako da im obezbijedimo dovoljno sna i odmora, a najviše će pomoći dodatne pohvale za ponašanje u vrtiću/školi, pregršt strpljenja i ljubavi.