Dijagnoza roditelj

dijagnozaPIŠE: Kata Granata, blog ICB Mother

Da li vas ponašanje vašeg djeteta izluđuje? Da li se zbog njega/njih osjećate kao osoba na ivici nervnog sloma? Vaš stidljivi odgovor, pogled preko ramena da niko ne gleda, je “da”.  Pa sjajno! Dobro došli u klub nas roditelja sa dijagnozom.

Iako vam većina roditeljskog staža protiče beneficirano sa sve djeca-su-svjetlo-naših-života momentima, morate priznate da ima i onih drugih videćeš-ti-kad-te-stignem i samo-da-prođe-ovaj-dan, perioda. I odmah da vam kažem da je to sasvim u redu i da niste sami. Ima nas puno koji opsesivno brinemo zbog njihovog zdravlja, ponašanja, razvoja, socijalizacije, pravilne ishrane i drugih važnih stvari zbog kojih nam nivo kortizola probija krov.

Anksioznost već osjećate u prvim jutarnjim časovima kad se domognete kancelarijskog kompa, a pri učitavanju najnovijih senzacionalističkih naslova poput:

Koliko je bezbjedno kupanje djece u moru?!  9 najvažnijih metoda da odbranite dijete od sebe samog ili 25 pokazatelja da ste najgori roditelj na svijetu ili dječak je čučao napušten u mračnoj uličici a kada su mu prišli bliže imali su šta da vide – nećete vjerovati svojim očima!!! (npr. tražio je gliste za pecanje).

Nevjerovatna količina sve opterećujućeg pro-roditeljskog štiva vas zapljuskuje sa malih ekrana piksel prijemnika. Vaše dijete kmeči, šizi, pravi scene. Vi ste probali sve metode znane savremenoj pedagogiji ali slabo šta uspijeva na tom petogodišnjem tinejdžeru ozbiljno riješenom da vas odvede do nekog psihića na kauč. Na istom tom sveznajućem internetu niko nekako da prizna da mu to smireno i njegujuće roditeljstvo izmiče kontroli i ne ide kao po loju i sve više liči na Spilbergov Rat svjetova. Da kad vam ljudi govore uživaj dok su mali jer vreme brzo prolazi, a oni rastu, vama samo dođe da im prosledite histerično dijete bar na par sati da se malo odmorite. Ne zato što ste osvetoljubivi i njima želite da se malo podsjete tih vremena, već više da biste izmeditirali i spriječili izliv krvi u mozak. Jer od mamaaaa-mamaaa, 2789-ti put tog dana plačinim glasom u duetu viču mamaaa, vama jedino preostaje da date blanko otkaz na roditeljsku dužnost.

Evo ja ću da priznam. Za sve one roditelje koji su svim srcem željeli svoju djecu, koji krišom plaču od sreće kao u onoj reklami – zašto mama plače kad sam sve dobro uradio, za sve one koji osjećaju leptiriće u stomaku i nevjericu da su ta ista djeca baš njihova, baš njima poslata. Da ja sam mama na ivici nervnog sloma, ponekad. Moja dijagnoza je neizlječivi zaljubitis i sve roditeljski pretjeritis sa lakšim oblikom povremenog šizitisa. To što priznajem da sam se pogubila u roditeljstvu, što često ne znam šta radim, što sam preplavljena ogromnom količinom nepotrebnih informacija koje me udaljavaju od suštine i drugim ličnim manjkavostima, me ne čine lošim već stvarnim roditeljem.

Roditeljstvo me često tjera da se osjećam kao luda osoba. Previše ljubavi, odgovornosti, neznanja i neusklađenih horoskopskih podznaka na jednom mjestu mi se ponekad čini previše. Zato predlažem otvaranje jednog kluba gdje će se sastajati ljudi sa ovom dijagnozom da na miru sa sebi sličnima raspredaju o svojim roditeljskim mukama bez srama i osude od onih vrlih u svemu stoprocentno uspješnih, višestruko nagrađivanih, Nobelom i Pulicerom ovjenčanih, vile/patuljci/jednorozi “dotaknutih”. Nama običnim “pacijentima” će biti dovoljno i jedno “ako napraviš grešku, oprosti sebi i nastavi dalje” ohrabrenjce, jer znate, žurimo kući gdje nas željno čekaju naši mali svemirci spremni za nova “ratovanja”.

Izvor: ICB Mother

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply