Više ne znam da funkcionišem ako me neko svako malo ne zovne: mama. Kada sam se posije dvije godine porodiljskog odsustva za treće dijete vratila na posao, dočekala me je zaglušujuća tišina: čuli su se samo zvuci tastature, i niko me nije svaka dva minuta zvao mama! Potrajalo je dok sam se navikla. Mnogo sam naučila od roditeljstva. Zato, čim ugledam nasmijane glave svoje neustrašive trojke, znam da od tog momenta ću do odlaska u krevet čuti bar nekoliko stotina puta: MAMAAAAA.

Bolujete li od mamitisa? To je neodoljiva dječija potreba da vas pitaju, da vam kažu, da budu u centru vaše pažnje. Što je OK ako imate jedno dijete i mnoogo vremena. Ako radite, pa kuvate, pa idete u nabavku, pa dišete,  mamakanje zna da postane intezivno i hm, pa, naporno. Ima dana kada poželim (a često to, makar i u mašti uradim), da pobjegnem od stalnog zapitkivanja, pitanja, obraćanja, tužakanja, dozivanja. Puta tri.

Puta potreba da se otkine komad pažnje.

Ali, kada, kao ovih dana dođem u priliku da sam samo sa jednim djetetom, jer su druga dva kod tetke na raspustu, podsjetim se šta je mamakanje u stvari: njihova divna potreba da budemo tim, da im se posveti pažnja koju zaslužuju, da podijele sa mnom radoznalost i sva čudesa života, da ih utješim. Da ih saslušam.

I znam da je teško, biti i mama, i slušalac, i ljekar, i dadilja, i kuvarica, i igrač, i čistačica, i neko ko ljulja, nosi, priča, čita priče. Teško je, dosadi čovjeku, dođe mu iz kože da iskoči. Da ima svojih pet minuta. Makar pet. A da se ne otvore vrata toaleta, jer „baš nešto važno moraju da te pitaju“. Ali ima načina kako da se mamakanje ne bude noćna mora.

Evo nekih koji kod mene pale:

1. Koliko toliko vremena jedan na jedan sa svakim djetetom. Toga u našoj porodici najviše fali. Ima nas petoro, tata mnogo radi, nemamo bake i deke, pa je moje vrijeme sa djecom skoro uvijek zapravo vrijeme sa tri djeteta. Kada se oduzme vrijeme za odvoženje, dovoženje, jelo, kupanje, ostane tako malo da se svakom djetetu ukaže dužna pažnja. Ako nemate vremena svakog dana, pred spavanje je idealno vrijeme da svako dobije barem po 10 minuta odvojene, usmjerene pažnje.

2. Slušajte ih. Kad vas zovu, nemojte gledati nešto drugo, pisati, ćaskati sa drugima. Saslušajte ih, kao što slušate odrasle osobe kada vam se obrate. Cijenite njhovo mama,  oni će to osjetiti i vidjeti.

3. Podijelite mamakanje na pola. Osim mame tu je najčešće i tata, samo se djeca prirodno obraćaju onom roditelju sa kojim inače provode više vremena (u najvećem broju slučajeva to je mama). I tate mogu sasvim lijepo da odgovore na mamakanje, samo na to treba navići i tate i djecu.

4. Dogovorite se kada je vrijeme za njih i  5 minuta za vas. Objasnite djeci da vam je nekad potreban „tajm aut“, pet minuta da popijete kafu, pročitate stranicu knjige ili samo visite na netu. Kada to vrijeme prođe, posvetite im se i budite tu. Budite dosljedni, vidjećete da pali.

5. Ima dana kad jednostavno treba da odete u toalet, zaključate se i uživate u tišini. Shvatiće poslije nekog vremena

Izvor: Mamin svet