Postporođajna depresija – shvatamo li je olako?

Parents With Baby

Trudnoća i rođenje djeteta najčešće su najljepši trenuci u životu svake porodice, ali i životni ciklusi koji mogu donijeti promjene u mentalnom zdravlju roditelja i cjelokupne porodice i probleme poput postopođaje depresije, o kojoj se u našoj sredini još nedovoljno govori i posvećuje pažnja.

Povodom jednog od najvažnijih životnih događaja normalne reakcije uključuju emocionalni distres i opseg novih emocija koje se javljaju. Većina novih roditelja iskusi nešto što se naziva popularno “baby blues” – period povećane senzitivnosti nakon rođenja djeteta koje uključuje i vezuje se za povećani umor, anksioznost, neispavanost, promjene raspoloženja koje nestaju nakon kraćeg perioda.

Šta je važno znati kada su u pitanju poremećaji raspoloženja kod budućih i novopočenih roditelja? Konkretni uzroci mogu da budu različiti od osobe do osobe, ali često okidači mogu biti nešto od sljedećeg: hormonske promjene, prethodna istorija problema u oblasti mentalnog zdravlja, porodična istorija problema sa mentalnim zdravljem, ukoliko je postojalo ili postoji nasilje ili neka vrsta zloupotrebe, nedostatak mreže podrške kada su u pitanju ovi životni događaji i promjene. Ovo je važno, jer to ukazuje na povećanje opreza za pojavu poremećaja raspoloženja.

Na majke utiče pritisak koji osjećaju da je sva briga na njima i to dodaje teret na već postojeće promjene koje roditeljstvo samo po sebi nosi. Mješavina osjećanja koja se javlja često uključuje i osjećaj izolacije ili netrpeljivost prema partneru vezanu za nove odgovornosti koje se javljaju. Sa druge strane, stanje očeva je nekako više u sjenci, a socijalna očekivanja koja postoje od muškarca u novoj ulozi uključuju rješavanja dodatnih finansijskih opterećenja, usklađivanje obaveza na poslu sa novim obavezama koje roditeljstvo nosi, osjećaj da je partner u ovom periodu fokusiran na dijete i sl.

Karakteristično za depresiju je da često može osoba biti u stanju trpnje, a da okolina to ne primijeti, posebno kada su u pitanju majke, osjećaj krivice koji se javlja još više komplikuje stanje. Ponekad je za članove porodice i šire okoline teško da razumiju da se tako nešto može dešavati, što može navesti da se stanje krije, kako bi se izbjeglo nerazumijevanje, a ponekada i osuda. Čini se da je lako i potrebno da se neko samo „trgne“ i da je tu odlučuje samo slobodna volja osobe koja pati da „prestane“ da pati. Ukoliko postoje ovakva uvjerenja, to postaje jedna od zamki koja može da produži postojeće stanje tjeskobe.

Tipična osjećanja koja se vezuju za probleme sa raspoloženja su: hronično loše raspoloženje, osjećaji neuspjeha, beznadežnosti, bespomoćnosti, dugotrajniji osjećaji praznine, tuge, iscrpljenost, bezvrijednost, osjećaji krivice i stida, strah za bebu i od bebe i sl. Misli koje se javljaju su najčešće nedostatak koncentracije i loša memorija, strah od odbacivanja partnera, suicidalne misli, briga da će povrijediti bebu ili da će se bebi nešto desiti, nesposobnost da se razmišlja jasno i donose odluke … Promjene u ponašanju mogu da uključuju nedostatak interesa za svakodnevne aktivnosti, gubitak ili pretjerani apetit, iritabilnost, povlačenje, nedovoljna briga o sebi, problemi sa spavanjem, nedostatak snage da se obavljaju svakodnevne aktivnosti.

Ukoliko izostane tretman ili ne dođe do poboljšanja, depresija i ostala stanja utiču i komplikuju vezu koja se formira između majke i djeteta, kod djeteta se mogu pojaviti problemi sa spavanjem, hranjenjem, intenzivni temper tantrumi, povećava se rizik za sljedeću depresivnu epizodu, kao i za major depresiju i sl.

Kada se ove informacije imaju u vidu, postaje još razumljivije zašto je važno da se pruži podrška i otvori prostor da se može potražiti pomoć, a da to neće biti pogrešno protumačeno. Kulturološka očekivanja i tradicija u velikoj mjeri utiču kako i na koji način će se ophoditi prema osobi koja prolazi kroz teškoće u ovom periodu i u kojoj mjeri neko osjeća da je potrebno tražiti pomoć.

Kada je riječ o tretmanu, postoje razne mogućnosti i danas su se razvili specijalizovani pristupi koji ciljano i efikasno pomažu u prevazilaženju problema. Različiti oblici psihoterapije imaju razrađene strategije koje pomažu u boljem reagovanju na životne izazove i promjene. U nekim slučajevima je potrebna i dodatna pomoć medikamenata, a ono što se ne preporučuje je uzimanje ljekova na svoju ruku.

U nekim situacijama, kada je stanje veoma teško, potrebna je hospitalizacija, gdje su intenzivnija pomoć i podrška prisutna. Ukoliko su u sredini prisutne, grupe samopomoći su korisne, jer se tu mogu naučiti različiti načini kako izaći na kraj sa simptomima kod kuće. Sa druge strane, grupe podrške koje čine pojedinci koji imaju slične probleme djeluju ljekovito, omogućavaju dijeljenje iskustva i podržavaju jedni druge naročito tokom lošijih dana. One često promovišu i daju jedan pozitivan pogled na mogućnost boljeg snalaženja sa teškoćama, daju savjete kako pobošljati i osnažiti odnose sa djetetom i partnerom.

Kada se uoče promjene u ponašanju i teškoće koje prate ovo stanje, čini se da je ponekada teško potražiti pomoć, a diskriminacija koja se može pojaviti u ovakvim okolnostima ne pomaže. Važno je znati, kao što je prethodno istaknuto, da se danas ova stanja veoma efikasno rješavaju u većini slučajeva. Iako se nekada čini roditeljima da nemaju vremena ili navode druge razloge koje ih sprečavaju da potraže pomoć, ističe se da je zbog dobrobiti djeteta i cjelokupne porodice pomoć potrebna.

Šta možete da uradite da pomognete sebi:

  • Potražite i raspitajte se o mogućnostima podrške kod ljekara koji vas prati.
  • Učinite vaše dane jednostavnijim i svakodnevnim obavezama gledajte da ne dodajete nepotrebne zadatke ili da stvarate dodatni pritisak.
  • Povežite se sa drugima koji su imali slično iskustvo.
  • Razgovarajte sa prijateljima, ljudima od povjerenja i drugim roditeljima o vašim iskustvima, razmijenite savjete o tome šta možete da uradite da bi se osjećali bolje u roditeljskoj ulozi.
  • Nekada je važno da vas neko samo čuje.
  • Od samog početka raditi na uključenosti oba roditelja u brizi i njezi oko djeteta.
  • Pronaći dogovor o podjeli kućnih obaveza i odgovornosti.
  • Naročito tokom prvih nedjelja, u razumnoj mjeri, prihvatiti raspoloživu pomoć.
  • Izbjegavajte ljude koji su kritični prema vama u ulozi majke.
  • Pokušajte da izađete barem jednom dnevno iz kuće. Kreirajte „kutak za sebe“ i odredite vrijeme tokom dana kada ćete raditi nešto što volite i bar na kratko se malo opustiti, duboko disati i relaksirati se.

Savjeti za očeve

S obzirom da je uloga očeva vitalna u dobrobiti porodice, važno je da vodite računa o sebi i registrujete svoje potrebe tokom trudnoće partnerke i prvih dana roditeljstva. Takođe se preporučuje povezivanje i razgovor sa drugim očevima u vašem okruženju. Preporučuje se voditi računa o svom zdravlju, raditi na tome da se pronađe vrijeme za redovne obroke i spavanje, a ukoliko imate više dilema vezanih za nove uloge, možete se takođe raspitati za dodatnu podršku u svom okruženju.

Šta možete da uradite da pomognete svom partneru?      

  • Ukoliko osjećate da vaš partner pokazuje neke od znakova poremećaja raspoloženja, može biti od koristi da se zabrinutost podijeli sa partnerom.
    Ako je moguće, korisno je da na kontrole i preglede idete zajedno, kao i da ostale obaveze dijelite.
  • Imajte razumijevanja i strpljenja ukoliko je drugom roditelju potrebno više vremena da se prilagodi u novoj ulozi i ukoliko radi neke stvari drugačije da to ne mora biti i pogrešno.
  • Povećanje komunikacije sa partnerom pomaže stvaranju bolje veze sa djetetom.
  • Podržite partnera da govori o tome šta osjeća i razgovarajte o tome bez osude.
  • Ukoliko partner ima poremećaj raspoloženja, može imati snažan osjećaj krivice o tome. Važno je podržati ga, ukazati da ste tu da zajedno to prevaziđete i da nije njihova krivica što se tako osjećaju.
  • U teškim situacijama je važno ne distancirati se i ukoliko je potrebno napraviti pauzu i razgovor nastaviti kada se osjećanja „ohlade“.

Izvor: Centar za savjetovanje Narativ

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Sto manje nervoze i pijte svaku noc caj od kamilice 🙂 Neka vas ne brine prica svekrve ,komsinice ili drugih ljudi ….Majcin instikt nikad ne grijesi.Uostalom imate sve dostupne tehnike da se informisete oko svega ,tako i porodjaja i bebe .Nema mjesta panici.Ona je glavni uzrocnik depresije ,po meni. Sto vise setajte,bebu u kolica.Druzite se.Placite kad vam se place ,u zagrljaju voljene osobe,ljubite malo stvorenje i prolazi brzo sve sto vas muci.U cijeloj prici nemojte sebe da izgubite,djetetu ste na prvom mjestu vi.I nikad ne pomislite da ste losa majka!!!!!!!!!!!!!!

Leave a Reply