Loguj se
Registruj se
Home
Topic RSS
(1 votes) 10:20 am
Drage mame, koliko vam je trebalo vremena da se priviknete na novu ulogu u životu nakon rođenja prvog djeteta i kada ste počele da uživati u njoj. Jeste li se za dolazak novog člana porodice “pripremale” i bile potpuno spremne, ili je sve bilo spontano:) šta vam je bio najveći izazov?
11:50 am
Members
17/08/2013
Offline
Danas punimo tri mjeseca i jos se privikamo 
Ja sam u porodilistu “pala” u depresiju zbog izolacije pa sam prvih dana kuci bila malo nervozna ali brzo je proslo. Tokom trudnoce sam se trudila sto vise o svemu i dosta toga kasnije primjenjivala. Jedino sto nismo uspjeli je da dojimo…
9:26 pm
Members
29/08/2013
Offline
Ja sam tek uzivala sa drugim djetetom
4:58 pm
Members
14/11/2013
Offline
Ja sam se spremala samo za porodjaj, jer sam mislila da ce poslije biti lako i da ce sve ici spontano. Porodjajne muke prosle za par sati, a ja potpuno nespremna uplovila u materinstvo.
Kazu da ne treba imati nikakva ocekivanja ni od bebe ni od mame, a ja sam uvijek bila kontrol frik i kada nesto nije po pravilima, po zvanicnim prosjecima uhvati me panika.
I meni je izolacija od 7 dana u porodilistu tesko pala.
Prosipanje kolostruma u lavabo jer mi nisu dovodili dijete (prvo zbog smjestaja na drugom odjeljenju radi guzve u porodiljskom, a onda zbog zutice) tako mi je tesko palo da sam sa svakom izmuzenom i prosutom kapi lila kisu suza i srce mi se i sad cijepa zbog toga.
Zatim pri izlasku malo mlijeka, mali jos zut i pospan, a ja ne umijem da dojim. Uzalud sam pitala nekoliko sestara dok sam bila na odjeljenju sta da radim, ili sam bila ignorisana, ili su mi slegale ramenima ili su mi samo odbrusile – izmlazaj se.
Naravno, na otpusnoj listi pise da je mali tamo svo vrijeme dojen (a nije ni jednom 
).
Izasla sam iz porodilista placuci jer nisam kupila bocice mislivsi da necu imati problem sa dojenjem.
Pa panika prvi dan i suze dok nije dosla patronazna.
Pa hormoni divljaju, pa neispavanost jer sam citave noci strecala i gledala ga da li dise, a danju da li se dobro ponasa, sto je jos zut, da li cudno mrda glavom, ocima,….
Onda prva kontrola na kojoj su me rasplakali i izvikali kroz salu kao kakva sam ja to majka kad mi dijete ne dobija dobro na tezini, a ja insistiram na dojenju od 24h (to je bila moja ideja da mi krene mlijeko, a niko mi ni tehniku nije pokazao). Pa kad je sestra vidjela da je vrag odnio salu i da su mi oci pune suza, dobih savjet od nje i doktorice da se izmuzem kuci, vidim koliko imam mlijeka i da dodam vjestacke hrane (za koju su mi uredno podijelile letke) do odgovarajucih 90ml.
Tako, sad imamo kontrolu opet i nadam se da ce dobiti na tezini jer sam dala sve od sebe da dojim (jos nisam dobro savladala tehniku, pa se mucim sa ragadama i konstantnim bolom u bradavicama, ali sad ga barem cujem da guta).
Onda kad neutjesno place posustanem i dam mu adaptirano mlijeko koje popije,a li mu tesko padne, pa mi krivo, pa se vracam na dojenje i tako u krug danima (a tek nam je 20 dana).
Iskreno, uopste ne uzivam u majcinstvu od pretjerane zabrinutosti, straha, nenaspavanosti, umora, stresa, hormona, gostiju koji su poslije dva dana navalili da dolaze, ulaze u sobu obuveni i dodiruju dijete, trpaju pare u krevetac, bude ga kad ga konacno uspavam,… Stalno sam na ivici nerava i osjecam se krivom sto ne uzivam u njemu, a tako je divan, malen i bespomocan…
Nadam se da ce na kontroli biti sve ok i da ce me ova panika i neurednost oko hranjenja napustiti i da cu poceti bez straha da uzivam u svojoj najvecoj sreci.
Kako ste vi podnijele prve dane? Niko ne pise svoja iskustva pa se nekako osjecam kao jedina koja je pod stresom
7:05 pm
Members
21/08/2013
Offline
klikklik, sad cu ti ja opisati moje stanje, (ako me ne prekinu) poslije 4- og djeteta, pa ce ti biti lakse
Slusaj, NIKAD NE ODUSTAJ OD DOJENJA! Sve mi mozemo da dojimo samo treba upornosti, strpljenja i opet upornosti…Ja sam rodila u novrmbru, 24-og. Porodjaj je prosao super, dovodili su mi ga redovno, malo je sisao malo nije, ali sam ja stalno govorila, kuci cemo mi sve srediti kad izadjemo. I izadjosmo, a tek onda krenuse nevolje…
Samo da naglasim, troje djece sam dojila, nije uvijek bilo lako, ali se ne sjecam da je bilo tako tesko ( trece djete sam rodila prije skoro 13 god)
. Sa njim je sve krenulo sa teskocama, nije dobro hvatao bradavice pa mi napravio ragade. Naguta se vazduha, pa neprestano place od grceva, ( a i od gladi, jer ne moze da dohvati bradavicu). Prva kontrola, sok, napredovao svega 40 gr. Ja ne vjerujem svojim ocima – kazem ,,vama nije dobra vaga”. Ona opet mjeri i isto, naravno… Onda preporuka- bebelak. Ja sve suze lijem
kao da mi je rekla ne znam sta. A ja kazem – ,,ja cu da dojim”. Vidi ona nema sa mnom price, pa kaze, ,,dobro ali samo po malo, nocu”. Ok pristanem ja. Ja sam se onda sva posvetila dojenju, ali isto s mukom – po sat vremena na jednu dojku, pa mozes mislit. Za 2 dana kontrola a on dobio 100 gr. Za 7 dana 400gr, Potrosili smo svega 1 kutiju bebelaka i drugu naceli. Koristili smo ih samo u kriticnim situacijama i moj muz mu je davao, ja nisam mogla 
.Sad imamo skoro 8 mjeseci, sve ovo ja za nama, nije bilo lako ali nisam odustala od dojenja. Sa 6 mjeseci smo poceli nemlijecnu ishranu, ali oboje najvise volimo kad sisa
– tada se najvise mazimo.
Moram da ti naglasim da sam ja bila u postporodjajnoj depresiji. Ne kazem da je to tebi, ali isprati simptome: nisam mogla da jedem, da spavam, da pijem. Strah me je bilo za bebu i od bebe, nisam imala onaj osjecaj radosti, samo straha i nelagodnosti, hormoni – ludi. Ovo ne mora da znaci bas depresiju, ali bebi bluz (to obicno osjecaju mame poslije porodjaja) moguce. Samo prati da ne potraje. Ako zelis da popricamo o tome zovi me slobodno 067-483-983
A gosti, to je posebna prica. To bi trebalo zabraniti bar 3 mjeseca od porodjaja.
Nemoj da te grize savjest da nisi dobra majka, vjeruj mi da se mnoge poslije porodjaja osjecaju tako,prava osjecanja dolaze kad se hormoni smire. Samo hrabro, i sve ce biti super!
10:18 am
Manje vise isto kao ti, a drugi put kako mi je bilo ne bih ti opisivala jer bih smorila i tebe i ostale zene koje su trudne a citaju ovo. Lijepo bismo se druzile ja i ti, jer istih problema u glavi imamo:) Ovih sa kontrolom.
To sta su ti pricali oko dojenja i kako su te savjetovali ne bih da komentarisem jer je to sramota i bruka, koju treba svuda javno pricati jer to kakvih gluposti zenama pricaju i kako savjetuju to nema nidje na svijet. Ako ti nje problem posalji mi na PP koji je dom zdravlja i koje konkretno mlijeko je preporuceno jer oni to ne smiju da rade. Ali to je druga prica, da te sad ne smaram.
Za dojenje smo ti uvijek na raspolaganju nas nekoliko zena iz udruzenja, i da pomognemo i posavjetujemo i dodjemo ako treba. Jasno nam je da se svi “oslanjaju” na savjete ljekara i njihove preporuke kojih ili nema ili bolje da ih nema u veicini slucajeva (kad je dojenje u pitanju) ali dojenje nije filofozija niti za to treba skola, treba iskustvo i necija zelja da t podrzi, a toga najvise fali u prvim danima.
Ako treba poslacu ti moj broj telefona, mozemo i mailom ili ovdje na forumu i temi posvecenoj dojenju, biraj kako zelis da ti pomognemo, ili da dodjemo do tebe.
Sto se tice osjecanja, potrajace to tako jos neko vrijeme i prihvati to tako da je normalno, nije nista cudno ni neobicno sto si stalno nervoznam pod stresom… Samo se tome ne prepustaj, izadji, prosteja, iskuliraj, radu onako kako ti osjecas i mislis da treba, sve ostale podravi uz lijepo pojasnjenje da ti je sad potrebno tvoje vrijeme sa sobom i tvojom porodicom i bebom. odmaraj koliko mozes, i disi duboko:) Gledaj bebu i znaces je li sve ok, a ne nikakve vage, forumule, pupice i tome slicno. Tu smo i nemoj da se ustrucavas…:)
10:42 am
23/04/2014
Offline
Joooj, sto me ubiste u pojam. Ja sam i sad u 6. mjesecu preplasena skroz i od porodjaja i od toga sto dolazi posle. Jos sad i ovo procitah… Svo vrijeme sebe bodrim kako cu ja sve to moci i znati, a onda uvece sanjam ludacke snove – kako sam izgubila bebu, ne mogu da je nadjem, pa nece da sisa, pa hoce da sisa kod neke druge zene, pa ne umijem da je presvucem… Milion nekih stari koje se vjerovatno zbog preopterecenja i razmisljanja na kraju jave u snovima.
I drugarice su me pripremile da nece biti sve tako slatko kao na filmovima ( rodis i sve je ok), ali ja se sve nadam da cu imati srece i da ce sve ili bar vecina stvari ici glatko
11:06 am
Iskreno ti moram reci da mislim da je mnogo bolje znati i racunati da nakon porodjaja ide malo tezi period privikavanja i da praktcno nema majke koja ne prodje kroz neki malo stresniji period, jer kad ne mislis o tome odnosno vjerujes E samo porodjaj da prodje, i sve ce biti super poslije… to moze biti problem.
Prvi put mi je bilo najteze zaista, jer nijesam mislila o tome sta poslije, i racunala sam to ce sve da bude lijepo i poslozice se kako treba. A nije bilo ni blizu. Nijedan mi ludaca nije bila ravna. Kako je mene moja uza porodica tada istrpjela ja jos ne zna:) Kao u filmovima – sad placem, sad se smijem, a zasto, zato jer npr nemam sto da obucem prvu noc od izlaska iz bolnice jer ja moram da idem da setam tu prvu noc, krug pa krug. A zasto, zato jer ja mislim da se nista nije desilo i da se vracam na staro i da je sve lako i prelako. I ne odustajem ni zbog cudnog hoda zbog epiziotomije, i stalnog bola, ni zbog cinjenice da mi je stomak malo manji nego prije porodjaja, ni zbog cega, jer ja HOCU da izadjem da prosetam. Kazem ti, ludaca
Svaki sljedeci put mi je bio stresan, drugi jos gori, sto puta gori jer sam imala problema sa dojenjem uzasnih a niko mi nije znao pokazati, i morala sam sve sama, i nijesam se dala, pa me nije mogla sprijeciti nijedna vaga, nijedna flasica, nijedna prokleta formula… i kad su svi prestali da me podrzavaju u toj namjeri i mislili samo o tome koliko je grama dobila danas i je li gladna moja beba, e tad sam dotakla ludilo od stresa. Ali tada sam znala da je to takav period i da nije nista strasno ni nenormalno, da ce proci i da mi sad izgleda kao planina velik, a da ustvari nije. I sve je bilo ok i mnogo lakse za podnijet
A prvi put nije bilo tako, nijesam znala, a stalno sam tezila savrsenstvu, pa moje predstave kako treba da izgleda i ono sto se moglo u odredjenom trenutku su se zaista razlikovali, opisati ne mogu koliko. I tako je dosla PPD, a da nijesam ni znala:) zato treba racunati da ce biti tesko, ali da nije svima isto, i da je to OK:)
11:24 am
Members
04/10/2012
Offline
Mislim da niko, ali baš niko, bez obzira na teorijske premise u praksi ne bude spreman na roditeljstvo. Sve nam kod drugih izgleda lako i svima vidimo mane u ponašanju sa djecom i vaspitanju. Bar sto puta sam izgovorila – Ja neću ovako… Kad ja budem imala dijete ja ću… Neće meni moći ovo… A onda dobiješ dijete.
Godinu i pet mjeseci sam mama, a svaki dan je novo navikavanje. Cio meni poznati život, sve navike, hobiji, socijalne interakcije, sve se iz korijena izmijenilo. I mijenja se svaki dan. Kad podizanje djeteta prihvatiš tako, onda ti dani budu ispunjeni i lijepi, uz neosporan umor. A kad pokušavaš, kao ja u početku, da, ipak, imaš svoj pređašnji život, budeš iscrpljen i isfrustriran.
Naučila sam nekolike bitne stvari – ne smijemo robovati kući, nered, prašina, peglanje, prije il’ kasnije to ćemo srediti, glupo je trošiti nerve i energiju na misao o tome. Bar pola sata dnevno posvetite sebi – pročitajte nešto, Facebook-ujte, popijte kafu, nalakirajte nokte – šta god da vam prija i drži vas u mentalnoj kondiciji. I najbitnije – šetajte, šetajte sa bebom i suprugom, dok vas noge ne zabole – tako se ispraznite, tako vježbate, tako uspijevate komunicirati sa suprugom bez nervoze.
11:54 am
Members
17/08/2013
Offline
Vjerovatno necu dodati nista novo ali zelim napisati jos po nesto. Tokom trudnoce nisam radila i bas sam se posvetila trudnoci i pokusala sto vise da se edukujem o svemu vezanom za porodjaj a kasnije i za bebu. Trudnoca je bila idealna, pravo uzivanje do pred sam kraj kad i svim zenama dosadi. Mislila sam da sam sve u teoriji savladala, naucila i znala i sve ce biti super tralalalala….
A onda…
Prvo tezak i duuug porodjaj (30 sati) koji je morao da se zavrsi carskim i ako sam placuci otisla jer ga nisam zeljela. Onda ona mrzna izolacija, ocajni uslovi, svakakve price. Zivjela sam za momenat kad mi donesu Savu da se mazim sa njim. A onda opet sok. Donesu mu ga sa braunilom u glavu bez ikakvog objasnjena dan nakon porodjaja. Nidje neonatologa da pitam sta mu je. Samo drzim dijete u narucju, ljuljam ga i placem. Prodje i tih 6 dana i idemo kuci.
E onda krece ludilo u pravom smislu. Svi nesto savjetuju, svi se znaju a meni svako sem bebe i muza smeta. I dzaba ti pricas. Zeljela sam da sisa i sve je bilo super do prve kontrole. A onda, kao sto vec rekoste, sok. Za 15 dana 50 grama. Doktorica odmah za to da se uvede dohrana, meni odzvanja DIJETE TI JE GLADNO, ocu da vristim, da iskocim iz svoje koze… I samo sam odustala. I evo punih 9 mjeseci se kajem zbog toga. Mislim, nije on ni prvo ni prvo ni poslednje dijete podignuto na formulu. Ljuta sam na samu sebe jer sam sve “gutala” umjesto da sam razgovarala o tome kako se osjecam i ljuta sam jer nisam bila uporna da moja beba sisa. I to je samo moja krivica.
Kad smo presli na formulu, onda sam od istih ljudi koji su davali savjete da tako hranim bebu, cula “pa dobro, mozda nisu iste vage u porodilistu i u DZ pa se to nije poklopilo”. A takve price bi me dokrajcile.
Roditeljsrvo je predivna i preteska stvar, JA sam jos osoba koja voli sve da kontrolise i sve sama radim oko bebe, uz pomoc supruga. Jer niko nista ne umije kao ja Bebac i ja se jos nismo razdvojili vise od 2 sata a i tada zovem da pitam sta radi. To je, jednostavno, jace od mene.
Mislim da svaka mama prolazi kroz taj period nakon porodjaja, Neko lakse neko teze. Uostalom, ni u trudnoci nismo svaka ista samo sto se tada svako ludilo pravda drugim stanjem.
Moj savjet za mame je da slusaju sebe, svoj instikt i da prate bebe. Ni jedno iskustvo nije jace od majcinog osjecaja.
Treba pomoci oko dojenja, jer to je tehnika a ne naucna fantasktika. Mame, budite uporne jer onaj pogled koji vam beba uputi dok sisa je nevjerovatan i neopisiv.
Al’ se raspisah :))))
1:02 pm
23/04/2014
Offline
Super mi je sto mogu da procitam sta me realno moze ocekivati posle porodjaja. Svi kojima se nesto pozalim sad i sa kojima hocu da podijelim svoje strahove, uglavnom mi kazu da suvise brinem, da nisam ni prva, ni posljednja koja se poradja i ima djecu i da cu se snaci. Naravno, da ne ocekujem da ce mi sve ici glatko. Jos kad cujem za ovo mijesanje sa strane, od kojeg inace ludim jer volim sve sama da radim, prosto ne znam sta da mislim 🙂
1:03 pm
23/04/2014
Offline
E da – VELIKO VAM HVALA!
2:05 pm
Miješanje sa strane je neminovnost. Treba se naoružati strpljenjem i ignorisati u najvećem broju slučajeva, pogotovu kad vidite ko sve sebi daje za pravo da vam dijeli savjete. Ali, ne treba ni zaboraviti, koliko god većina tih savjeta veze s mozgom nemaju, da će vam ih većina ljudi dijeliti iz najboljih namjera i zbog toga što vas vole, pa im ne treba ni zamijerati previše.:-)
2:10 pm
Members
21/08/2013
Offline
- nonice, nema mjesta strahu! Strah nas samo ometa i pogorsava situaciju. Najbitniji je pozitivan stav
vjeruj mi. Kada ti dodje losa misao, pokusaj je zamijeniti dobrom. Sve mi smo u trudnoci imale strahove, samo im se ne treba prepustati. Ti to MOZES, koliko god da bude tesko, proci ce i onda bude mnogo lakse. Iako je prvi porodjaj, ako budes dobro pripremljena moze proci super i brzo – meni jeste. Poslije, ako ti treba pomoc u vezi bilo cega, ne ustrucavaj se da zatrazis, okruzi se ljudima koji ti pruzaju podrsku i nema greske. Dobro je neke stvari znati, a neke vjeruj mi, bolje ne. Ne raspituj se kako su drugima prosli porodjaji, ili bolje receno, ne vezi se za tudja iskustva. Svaki porodjaj je novo iskustvo cak i jednoj osobi. Nikad nije isti, ja ti to znam iz iskustva. Sve najbolje
10:38 am
Members
14/11/2013
Offline
Moram da vam se zahvalim na riječima podrške i ponuđenoj pomoći, zaista ste divne. Nisam mogla da se domognem računara nikako do sad
Imam problema sa dojenjem pa ću otvoriti novu temu na odgovarajućem podforumu, pa ako neka ima savjet, mnogo bi mi značilo.
Što se tiče prilagođavanja, krenulo je na bolje kad je na kontroli mališa izmjeren i kad se vidjelo da je za 10 dana dobio skoro pola kila (a hranjen kako sam vjerovala mojim neuspješnim dojenjem, uz samo povremenu Humanu).
Inače, bilo je krize, kad nisam htjela da ga uzmem u ruke ili kad sam odmah poslije podoja tražila mužu da ga odnese u drugu sobu i on uspava, ali sve je to posljedica ogromnog umora i stresa.
Zamrzjela sam sobu gdje ga dojim jer sam imala utisak da samo to radim, a bilo je strašno bolno i naporno.
Međutim poslije kontrole poćeli smo da izlazimo s njim u šetnju i pomoglo je da vidim da ima mnogo beba napolju i da ni tim roditeljima nije lako, ali su eto preživjeli i bebice su porasle…Izolacija od svijeta je loša po mentalno zdravlje, zaista.
Pomoglo je i spavanje, jer su dani kad sam neispavana bili najgori i zaista sam se u jednom trenutku uplašila depresije jer su nekih dana, tjeskoba, osjećanje krivice, totalna bezvoljnost i apatija bili nepodnošljivi. I otvoreni razgovori sa taticom koji je zaista imao mnogo razumijevanja…
11:23 am
03/07/2014
Offline
cao draga svima nama je u pocetku tesko nespavanje plac bebe itd al to su mala bica kojima je potrebna nasa pomoc i nasa ljubav jer ako smo mi nervozni na neki nacin i bebe to osjecaju zato koliko god da je naporno al mislim da za svoje dijete nista ne moze biti tesko treba iskoristiti svaki trenutak sa bebom maziti je ljubiti je jer sve to brzo prodje i oni odrastu a tad ne zele da se maze kao kad su bebironi zato uzmi svoju bebicu setajte misli pozitivno i sve ce biti ok jedan njihov osmjeh mijenja sve
1:54 pm
Members
14/11/2013
Offline
Svakako
meni je samo ljubav prema njemu u početku isplivala u pretjeranu zabrinutost i strah za njega,
ali sa tim se valjda svaka majka bori čitavog života
Bojim se da ću podjednako strepiti nad njegovim prvim koracima, prvim samostalnim odlaskom do prodavnice, prvim prelaženjem ulice,…
Ali učimo oboje, i ja i on Svakim danom sve bolje funkcionišemo i samim tim meni raste i samopouzdanje kao majci, a i staloženost i mir
Ja sam pogriješila što sam mislila da ću sve moći sama… i oko čišćenja, spremanja, peglanja,…, što sam mislila da ništa neće boljeti (a ima šavova, hemoroida, bolnih bradavica, bolnih leđa,…), što sam se previše vodila nekim savjetima i pravilima o ponašanju beba pa paničila kad nije po ”propisima” (kad ne jede na svaka 2 sata, ne spava tačno po 16 sati, više kaki nego što piški, ne jede tačno 10 minuta (čak sam uključivala i štopericu),…i gomile ostalih gluposti), slušala savjete ljekara da nemam dovoljno mlijeka pa ga zbunjivala adaptiranim,…
Ali sad sam se dozvala pameti i slušam samo njega A sa drugim djetetom (Bože zdravlja) sigurno neću tako pogriješiti.
Budućim majkama savjetujem da se prije porođaja dogovore sa roditeljima, sestrama, prijateljicama, mužem ili da se plati za pomoć u kući i oko spremanja ručka, jer je neophodna posebno u prvim danima. Da prije porođaja odgledaju dokumentarac o dojenju ”Mliječna Staza” na Yotube (ja sam ga kasno odgledala i proplakala svako dojenje jer nisam znala skoro ništa). Da batale običaj o neizlasku od 40 dana i da šetaju ili same (ako neko pazi bebu) ili sa bebom, da razgovaraju sa drugim porodiljama (a upoznaće ih dosta u bolnici), sa partnerom, sa majkama,…Da se ne izoluju potpuno od ljudi i da se pomire sa tim da ne mogu one da diktiraju bebi ritam niti da je uobročavaju i uvijek u isto vrijeme uspavljuju, kupaju, presvlače, da ne navikavaju na nošenje…iako mnogi takve stvari savjetuju, pa čak i ljekari. Ritam diktira beba i treba sa njima ploviti i sve će doći na svoje mjesto…Saslušati sve savjete, ali ih ne uzimati zdravo za gotovo, već osluškivati samo svoju bebu.
2:37 pm
Manje više svaka od nas je ovo prošla, samo što ponekada i ne znamo da je to to, posebno ako se nijesmo informisale. Slične stvari su se i meni dešavale, a to što ih nijesam vidjela i nijesam shvatala sto je dovelo do izuzetno jake anksioznosti koja je trajala, a onda je uslijedila i deperesija. TAko da sve sto si napisala stoji i uz sve to imas druge majke ovdje, i oko dojenja i oko svega, posebno oko dojenja, nas nekoliko na raspolaganju 24 sata dnevno. I ako treba da se dodje. Kad sam ja imala problema, nijesam ovdje imala nikog od majki da se jadamo jeda drugojm nego su mi pomagale mama iz Hrvatske sa foruma Roda. Zato je i pokrenut portal, izmedju ostalog
Organizujemo i jednom mjesecno okupljnja,sa i bez bebaca, pa je i to nacin da se izdusi a naravno da su prijatelji i druge teme dobrodosli:)
Most Users Ever Online: 146
Currently Online:
18 Guest(s)
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)
Top Posters:
mamika m: 1304
Ana P: 543
lara92: 415
Budimka G: 386
svetlana22: 335
Cekalica N: 333
Member Stats:
Guest Posters: 232
Members: 3374
Moderators: 0
Admins: 0
Forum Stats:
Groups: 7
Forums: 33
Topics: 1045
Posts: 23482
Newest Members:
jelenabozovic, Dusko Mihailovic, testuser, _270, _269, _268Administrators:
