5 savjeta za dobar početak dojenja

Kada dobijete bebu i dođete kući iz porodilišta svi imaju višak savjeta za vas i to za svaki segment vaše nove životne uloge. Kada je dojenje u pitanju, nažalost, često imaju više pogrešnih savjeta koje vam prenose čak i kada ih ne pitate, zbog čega je posebno važno da se na vrijeme pripremite. Da bi dojenje bilo uspješno uspostavljeno važno je da čujete prave savjete, a pet ključnih za mame posebno u prvim danim sa bebom, napisala je Ana Knežević, majka dva dječaka i savjetnica za dojenje u edukaciji u udruženju Roditelji.

U prvim danima i nedjeljama bebe žele često da sisaju, što je dobro i poželjno. Beba treba da sisa NAJMANJE na 3 sata, a poželjno i češće.
Dojenje na zahtjev znači da bebi date da sisa kad god beba želi, makar to bilo 10 minuta nakon prethodnog podoja i makar se vama činilo da u dojkama nema ništa.

Dok beba sisa aktivno i često, na odličnom ste putu da uspostavite uspješno dojenje.

Još u porodilištu imate pravo da zahtijevate pomoć da namjestite bebu na dojku.

Zatražite ukućanima i najbližima da preuzmu kućne poslove i obaveze oko starije djece da biste se Vi posvetili bebi.

U slučaju bilo kakvog problema sa dojenjem obratite se medicinskom radniku koji podržava dojenje ili vršnjačkim Savjetnicama za dojenje kako bi se problem riješio što prije.

Nakon dolaska kući, roditelji često očekuju da će novorođenče spavati i sisati svaka tri sata. To vrlo često nije ni približno tako, jer bebe osim hrane, žele kontakt, utjehu i sigurnost.

Neke bebe ne dozvoljavaju da se spuste u krevet već žele da su u naručju, druge imaju periode tokom dana kada bi neprestano bile na dojci. To su normalna i poželjna ponašanja novorođenčeta.

Budite spremni na takve scenarije, a vrijeme koje beba provede non stop sisajući iskoristite za epizodu serije, par stranica knjige, razgovor sa dragom osobom. Nemojte se izolovati sa bebom i nervirati jer vaša beba “nije kao komšinicina koja samo spava i sisa”

Ovo je period privikavanja porodice na bebu i obratno. Zato je potrebno da date i sebi i bebi i ukućanima vremena da se prilagodite na novu stvarnost.

Ako je bebe suva i sita, a traži da se nosi ne znači da je beba razmažena.

Krenimo od toga da je plač sredstvo komunikacije. Beba plačući saopštava fiziološke potrebe – da je gladna, mokra, pospana, da je nešto boli, međutim, bebe, baš kao i odrasli imaju emocionalne potrebe – potrebu za bliskošću i sigurnošću.

Nošenje bebe, dojenje na zahtjev, uspavljivanje na dojci, noćni podoji i spavanje sa djetetom u krevetu su načini na koje odgovaramo na bebine potrebe. Naše brze reakcije na odojčetov plač stvoriće zdravu osnovu za emocionalno zdravlje buduće odrasle osobe.

U periodu nespavanja i brige oko djeteta ove situacije mogu djelovati frustrirajuće i iscrpljujuće na roditelje, međutim dugoročno gledano uticaćete na samostalnost djeteta jer će ono biti sigurno da ste vi uvjek tu za njega.

Takođe, imajte na umu da postoje dva tipa djece – manje i visoko senzitivna. Ova druga grupa je “glasnija” i treba im više tješenja, nošenja i hranjenja jer emotivna sigurnost zavisi od odgovora roditelja na bebine potrebe.

Kada plače, beba priča sa vama. Nije neophodno da smirite svoju bebu da ona prestane da plače, važno je da budete tu za nju.

Uvijek imajte na umu da dojenje jeste prirodan proces ali i vještina koja se uči.

Čest je slučaj da su trudnice, naročito prvorotke, zabrinute kako će proteći dolazak bebe na svijet, dok računaju da će se u dojenju već nekako snaći. Problem je u tome što postoji mnogo mitova o dojenju.

Zato je važno razumjeti princip dojenja: potražnja=proizvodnja. Pravilan položaj bebe na dojci i dojenje na zahtjev ključ su uspješnog dojenja.

Sa pravim i pravovremenim informacijama, dojilji je dovoljna podrška da istraje kada se suoči sa nekim problemom.

U dojenju, kao i u roditeljstvu, sa iskustvom ćete imati manje nedoumica, a više samopouzdanja.

Leave a Reply