Servisi podrške porodicama i sveobuhvatan sistem prevencije, uz uključivanje stručnjaka iz tih oblasti, mogli bi uticati na smanjenje slučajeva nasilja među djecom. U tome su saglasne predstavnice UNICEF-a, udruženja Roditelji i Društva defektologa Crne Gore koje su gostovale danas u Jutarnjem programu RTCG.
Nada Đurović Martinović iz UNICEF-a podsjetila je da je prošle godine Savjet za prava djeteta usvojio Akcioni plan za prevenciju vršnjačkog nasilja, koji sadrži niz mjera svih relevantnih sektora, prije svega obrazovanja, socijalne i dječije zaštite, ali i zdravlja, unutrašnjih poslova…
„Cilj je unapređenje sistema za prevenciju i zaštitu djece od nasilja. Ono što jeste evidentno, a što taj plan predviđa, je da u Crnoj Gori veoma nedostaju usluge prevencije i stručnjaci koji se time bave, a isto tako i one usluge koje se bave ranom identifikacijom rizika i njihovim preveniranjem, kao i specijalizovane usluge koje daju podršku djeci i porodici koje su bile izložene nasilju“, rekla je Đurović Martinović.
Podsjetila je na to da u školama nema dovoljno psihologa, da su centri za socijalni rad takođe pred velikim izazovom zbog nedostatka kadra, a kada i postoje ove usluge koje se primjenjuju one nijesu održive.
Prema riječima Lepe Žunjić iz udruženja Roditelji, mnogo toga postoji na papiru, ali nema primjene. „Zaista je važno da se sada, kad smo sve rekli, kao odrasli ljudi svi pozovemo na odgovornost, koliko god to bilo teško. Nije lako u današnjem vremenu biti ni roditelj ni nastavnik i zaista je mnogo izazova pred svima nama, ali kao odrasli ljudi i kao profesionalci zaista se moramo pozvati na odgovornost da učinimo ovaj sistem boljim za našu djecu. Trenutno nije dobro“, istakla je Žunjić.
Komentarišući informacije koje je u javnosti saopštio državni sekretar Dragan Bojović da u Ministarstvu prosvjete razmišljaju o izmjenama vaspitnih mjera i da bi jedna od njih mogla biti da se djeca sa problemima u ponašanju upute na vanredno ili online školovanje, ona je kazala da vjeruje da se to neće desiti.
„Mi na neki način u svim ovim slučajevima konstantno kažnjavamo djecu. Djeca nijesu nasilnici, djeca nijesu kriva. Odgovornost je na nama. Treba im pomoći, moraju ispraviti ponašanje i nije u redu da čine nasilje. Moramo im reći da to nije u redu, ali moramo im dati i mehanizme kako treba da se ponašaju, kako da postupaju kada dođu u kritičnu situaciju. To možemo uraditi samo ako postoje servisi podrške ali za cijelu porodicu. Dijete je takvo zato što je raslo u određenim sistemima koji su u nekom trenutku slali poruke koje možda nisu bile adekvatne. Često čujemo rečenicu: Ne možemo ništa sa djetetom. To dijete je dio sistema – porodičnog, školskog, sistema zdravstvene i socijalne zaštite, sistema države. Djeca su u stvari odlika i ogledalo našeg sistema. I onda kada se desi određeni problem kažemo da ćemo premjestiti dijete u drugu školu ili ćemo odraditi to da završi školu vandredno. Na taj način mi ga kažnjavamo jer smo kao sistem nemoćni. Kakvu poruku šaljemo djeci? Da im ne možemo pomoći i zato moraju da idu u drugu školu… Kakav smo model,“ pita se Žunjić.
Specijalna pedagoškinja Valentina Smolović iz Društva defektologa Crne Gore saglasna je da su nedopustive izjave da djecu treba izbacivati iz škola.
„To je poraz države i društva. Juče sam bila u Kazneno popravnom domu, gdje se nalaze dječaci koji su izvršili krivična djela. I oni imaju priliku da se školuju, vode ih u školu, prate…. A čujemo poruke da djeca treba da napuštaju škole. Gdje smo mi u toj situaciji? Nema nas“, smatra Smolović.
Ona je ukazala na to da je struka specijalnih pedagoga, odnosno defektologa, nepravedno zapostavljena.
„Defektolozi u Crnoj Gori postoje već godinama, ali uprkos tome naše poslove danas radi svako. Zapostavljeni smo jer nismo profitabilni. Mi se bavimo najranjivijom kategorijom društva – osobama sa tjelesnim i psihičkim oštećenjima, kao i sa poremećajima u ponašanju. Ja sam doktor nauka, doktorirala sam na maloljetničkoj delinkvenciji. Jeste li me možda negdje vidjeli? Ne… Zato što mi svoj posao radimo savjesno. Našom strukom se sada bavi svako. Svi smo mi stekli zvanje specijalnog pedagoga na državnom Defektološkom fakultetu u Beogradu. Veliki broj mojih kolega je i magistrirao, ali nas nema. Nemamo veze, nemamo pozicije niti ikoga u politici, a znamo kako danas sve funkcioniše“, navela je Smolović.
Osvrnula se i na najave da bi u rješavanje problema nasilja u školama trebalo da budu uključeni i asistenti za borbu protiv nasilja i vandalizma u obrazovnim ustanovama.
„Frapirana sam tom činjenicom. Kursadžije koje odu tri sata u Policijsku akademiju treba da sprečavaju djecu u nasilju, gdje smo tu mi“, istakla je Smolović.
Prema njenim riječima, ni specijalni pedagozi nemaju čarobni štapić za rješavanje ovog problema, ali mogu da pomognu, jer su tokom obrazovanja prošli sve oblasti koje su veoma važne.
„Ipak, nema nas ni u jednoj radnoj grupi. Dovodimo sa strane stručnjake, iako imamo kadar u Crnoj Gori“, rekla je Smolović, dodajući da niko od dosadašnjih ministara prosvjete nije imao vremena da primi predstavnike Društva defektologa.
Žunjić je istakla da je važna saradnja sa porodicama, za koje se moraju obezbijediti servisi podrške. Takođe, kako ističe, niko ne treba da bježi od odgovornosti i da je prebacuje, jer na taj način izmiču rješenja i ispaštaju opet djeca.
„Kada dođe do određenog problema često se dešava da kažemo da su krivi roditelji. Oni sa druge starne kažu da je kriv sistem. Svi smo nekako na različitim stranama, a u stvari postoji samo jedna strana. Kada govorimo o odgovornosti nikada ne isključujemo porodicu i roditelje, ali im je potrebna podrška, pomoć i saradnja sa svim ostalim sistemima kako bi se pomoglo djeci. Svima nama je potrebno da se sistem mijenja“, istakla je Žunjić.
Izvor: RTCG
