A A A

Please consider Registruj seing
guest

sp_LogInOut Loguj se sp_Registration Registruj se

Registruj se | Lost Lozinka?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

No permission to create posts
sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Vaspitavanje djece
Topic Rating: 1 Topic Rating: 1 Topic Rating: 1 Topic Rating: 1 Topic Rating: 1 Topic Rating: 1 (1 votes) 
18/04/2012
9:59 pm
NemAna
Guest
Guests

Majke/očevi,

kako vaspitavate djecu? Jeste li strogi roditelji ili sve dopuštate malenim vragolanima? Koji je vaš način vaspitavanja djece? Kada mislite da treba početi sa “pravim” vaspitavanjem?

18/04/2012
10:09 pm
Kristina M
Guest
Guests

Ovo mi nije “omiljena” tema jer sam svaki dan ubjedjenija da ne radim puno stvari kako treba. Ne znam, sad sam u posebnoj fazi, ustvari svi smo sa najstarijim sinom koji, ne znam u kojem je fazonu. Niko ne umije da prokljuvi sto se desava i kako da mu pridjemo. Ovako kako radimo ne valja, stalno se svadjamo, on se stalno sa nama inati, kao da se trudi da vecinu stvari pogresno radi i da privlaci paznju cudnim ponasanjem.

Ostalo dvoje su prilicno zivahni, ali se nekako sa njima naglavimo. On nam je inace “najkopleksniji” i oboje se bas ne snalazimo najbolje odnosno ne onako kako bismo htjeli. Strogi smo prema njemu, moram priznati,ili barem stroziji nego prema ovo drugo dvoje, ali ni to ne pali.

Sa mladjima smo od njihove dvije, dvije i po godine, poceli za ispade ludila, bijesa, histerije i ne znam cega jos poceli da primjenjujemo iskljucenja i odlaske u sobu, i pale  koliko toliko

18/04/2012
10:33 pm
dzuli
Guest
Guests

Kako god da postupimo cini nam se da gresimo, ne valja ni prestrogo jer ih sputavamo, onemogucavamo im razvoj samostalnosti i individue, a ni popustljivo jer nam posle pred ocima rade sta hoce. Stvarno je tesko, ali mora se naci zlatna sredina u svemu. Kod nase cerkice je efikasna time-out metoda kaznjavanja i nagradjivanje zavisno od postignutog cilja (od pohvale,neznosti pa do nekog eurica :-)). Ali, cini mi se da sve to ne bi bilo uspesno kada se muz i ja ne bismo slagali u svemu tome, cim jedan roditelj grdi a drugi brani, to je minsko polje, deca to vesto iskorisscavaju i manipulisu sa roditeljima

18/04/2012
10:33 pm
NemAna
Guest
Guests

To je veliki izazov. Ja već sad vidim da moj mali mangup, kada radi nešto što ne smije(npr. mlati nečim po televizoru), mi kažemo”ne”,  njemu je to simpatično, gleda nas i nastavlja sav srećan. A nekad, sasvim suprotno, posluša. Uglavnom, ne govorimo “ne” prečesto, balansiramo.

19/04/2012
8:44 am
dzuli
Guest
Guests

Mi smo kod takvih stvari bili malo stroziji i dosledniji, npr. kad mlati po televizoru, danas je to plisana igracka,sutra ce biti pepeljara, kad dira utikace i prekidace od struje, kad pokusava da rovari po fioci sa kasikama,viljuskama i nozevima, u sustini u opasnijim situacijama,a ovo ostalo,ma neka diraju sve,neka rastu deca slobodno :-), kako ce drugacije upoznati svet ako ne budu istrazivali

19/04/2012
9:07 am
Ana P
Forumaš(ica) ipo
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 543
Member Since:
16/10/2010
sp_UserOfflineSmall Offline

Mene i ja moja okolina vidimo kao strogog roditelja 🙂

I jesam, ali se trudim da disciplinu sprovodim na ozbiljan, ali miran nacin, mada mi se, naravno, desi da izludim.

Pomogla mi je Montessori pedagogija sanjihovim postulatom da uvek prvo razmislis da li je to sto dete radi bezbedno i fino. Ako se krsi sa jedim od ovih principa, roditelj je tu da reaguje, po mogucstvu na pozitivan nacin, sto znaci da se detetu ukazuje na pogresnost onoga sto radi, a ne da je on pogresio. (Zvuci glupo, ali ima razlike izmedju ovo dvoje).

Ma disciplina je teskaaa, ali zato smo tu, zar ne?

19/04/2012
9:14 am
viktorialena
Guest
Guests

Vrlo je tesko vaspitati djecu, posebno u danasnje vrijeme….I mi roditelji vjerovatno u nekim situacijama, uvidjamo da su nase vrline, danas mane. Moji roditelji su mene ucili da npr. budem skromna. Ako si danas skroman, gotov si!!!!Confused, tako da ja za moju djecu trazim neku novu formulu stvaranja kvalitetne licnosti i to radim od njihovog rodjenja.

 

Prvenstveno smatram, da je najbitnije da roditelji postupaju skladno, i da imaju isti stav oko vaspitanja i reagovanja u pojedinim situacijama. Cak i kad MM odreaguje, po mom misljenju, pogresno, ja ga ”prekorim” kad djeca ne slusaju, nikad pred njima.

 

Ne treba biti strog roditelj, treba djeci pruziti slobodu, jer se na taj nacin razvijaju, ali to nikako ne smije biti apsolutna sloboda….E ja se tu gubim, jer ne znam dje da odredim granicu…Embarassed

 

Onda ima djece koju je lako usmjerit, dok su pojedina, kao moja, takva da svaki dan ocekujes nesto novo od njih, bilo pozitivno ili negativno, a posebno je tesko se snaci kad  u istim situacijama reaguju na razlicite nacine, te se nikad sa njima ne zna.Laugh

 

Ja volim sto su takve, jer sam onda ja na testovima svaki dan, pa mnogo moram uciti i preispitivati svoje i MM postupke.

 

Sto se tice kaznjavanja, ni tu mnogo toga ne pali u mojoj kuci….Obicno moraju da miruju nekih pola h, ili nema crtaca, ili necemo ici u posjetu, setnju…….

 

Nagradjujemo ih i ohrabrujemo svakog dana….taj dio najvise volimo…

 

Mislim da cemo se sloziti da se svi stalno pitamo da li ih pravilno vaspitavamo, i dobro je sto se pitamo, jer sigurno smo onda na pravom putu…tesko jeste, ali plodovi su nase zadovoljstvo.

 

p.s. Moram navesti primjer jedne porodice – dvije djevojcice od svoje majke ne 

      smiju da taknu niti jednu igracku u svojoj kuci bez njene dozvole, a mislim

      da ne znaju sta je to oprljati ruke u pijesku prilikom igre u nekom od nasih 

      parkica, jer im je majka postavila sterilne uslove zivota. Zar to nije zalosno?

19/04/2012
10:01 am
ana
Guest
Guests
Ja sam bas bila ponosna na sebe dok sam imala samo sina. On sad ima skoro 4. godine, i taj dio je sa njim bas tekao lagano. Vrlo rano je progovorio, nekako uvijek bio razuman i bas mnogo stvari sam sa njim mogla da postignem dogovorom. Ima on naravno svojih bubica i zutih minuta, ali resavamo, posaljemo ga u sobu dok se ne smiri jer histerisanje nikako ne tolerisem, ili za vece prestupe ukidanje neke privilegije mada to bude dosta rijetko. U vrticu ga bas hvale, sve uciteljice govore da je divan, poslusan, vaspitan, da ucestvuje u svim aktivnostima, da se lijepo druzi… Za svo vrijeme nisam imala nikakvu prituzbu na njega. Izuzetno je osjetljiv, pa zna da se rasplace za bukvalno sitnicu, pa ja pokusavam da malo vise pricam sa njim o tome, ali dobro, sve se nadam i to ce proci, mali je, vjerovatno i malo ljubomoran i tako…
E onda sam dobila moju zverku, uskoro puni dvije godine i sa njom nista ne pali. Sve metode koje sam imala sa sinom, kod nje ne pale. Ona je tako svojeglava i uzasno uporna, pravi mali borac, vrlo lako se naljuti i bukvalno nece da prica sa nama kad je ljuta. A s druge strane, jedna tako sicusna i mazna djevojcica da covjek ne moze da povjeruje kad krene sa svojim performansima.
Mislim da nisam suvise stroga, udovoljavam im do maksimuma, ali ipak postoje granice koje moraju da se postuju.
19/04/2012
10:39 am
macence
Guest
Guests

Je li to neki trend kod djece, mada bih prije rekla kod nas roditelja da su sva djeca “jako nestasna” i rade upravo svi one iste nestasluke… sve sto procitam imam i kod kuce. Desava li se vama da vam stariji kazu “nasa djeca su znala red, nisu smjela da se tako ponasaju i da rade takve stvari”? To je tacno, sjetite se da smo mi uglavnom kao mali imali mnogo vise straha i postovanja (strahopostovanja) prema starijima ili prema cak i nekim stvarima. Mislim da je danas povecana uloga oceva u zivotima djece, majke su malo i opustenije zbog toga i generalno smo svi u nekoj slobodnijoj varijanti vaspitavanja. Dodatno zivimo u veoma kriznim vremenima, a dostupnost svakakvih informacija je mnogo veca. Sve su to razlozi da su nam djeca nestasnija (a nisu) i da mi djelujemo kao strogi (a nismo).

MM je mnogo blazi od mene prema djetetu, ali kad razmislim, sve su to trenuci kojih cemo se sa radoscu sjecati. Nekad (dosta cesto nazalost) poludim, pa se kajem, ali nastojim da napravim jedno racionalno i razumno stvorenje od svoga djeteta koje nece pokleknuti pred prvim izazovima i folirazama oko njega…

19/04/2012
10:50 am
viktorialena
Guest
Guests
10sp_Permalink sp_Print
0

ana said

Ja sam bas bila ponosna na sebe dok sam imala samo sina.
 
 
 
I ja isto!!!!!! Imale smo svo vrijeme ovoga svijeta samo za jedno dijete, i onda je sve funkcionisalo extra. A sa dvoje, i vise…mogu zamisliti koliko treba zivaca, snage, ljubavi, volje,….prrrrrrr!
19/04/2012
11:16 am
NemAna
Guest
Guests
11sp_Permalink sp_Print
0

I ja sam da se djetetu pruži sloboda da istražuje…mi ne dopuštamo sve ono što njega može povrijediti ili je opasno za njega, a i nešto što se kasnije teško ispravlja.

Mislim da djecu treba usmjeravati, polako, smireno. Prvenstveno, roditelji treba da imaju viziju kako žele da vaspitavaju dijete. A onda u kombinaciji sa djetetovim karakterom, gradi se njegova ličnost. 

viktorialena, to jeste žalosno. Meni nije jasno kako neko može da NAREDJUJE mrvicama takvim. Ja to gledam ovako – cijelog života će im se postavljati granice:  ovo smiješ, ono ne smiješ…  Ja želim da mom djetetu dam ljubav, nježnost i slobode da zajedno uživamo. Da nam vidiš ručice kad kopamo po pijesku. Ma nama ne trebaju lopatice i grabuljice 🙂 A tek kako ja izgledam nakon igranja sa njimEmbarassed 

19/04/2012
11:54 am
Kristina M
Guest
Guests
12sp_Permalink sp_Print
0

OT samo da obavijestim da sam iznmjestila ovu temu iz rubrike ZDRAVLJE, i otvorila novu rubriku u okvoru RODITELJSTVA koja se zove stilovi roditeljstva, pa je u okvoru nje ubacila

19/04/2012
12:10 pm
draganica
Guest
Guests

Pa sigurno ima razlike kad je samo jedno dijete i kad ih je više, jer onda pokušavaju da pridobiju pažnju i vrijeme za sebe svim mogućim metodama, a mi reagujemo tek kad nam se smrkne, impulsivno.

Ja imam samo jednog bebca, 2 godine, ali je li rođenjem dobio taj karakter, ili smo i mi uticali, pojma nemam – sa njim nema problema.

Od početka nismo dopuštali stvari koje nisu dozvoljene ni sad, niti će biti prihvatljive kasnije. Nismo htjeli da stekne pogrešne navike pa da pati i pita se što je pogriješio u vrijeme kad počnu zabrane i kad nama ti “nestašluci” više ne budu tako simpatični.

Primjer – bacanje voća i stvari sa stola, udaranje po televizoru. Pokušavao je to par puta čim je prohodao i mogao da dohvati stvari sa stola – i nije mu bilo dopušteno već od prvog pokušaja. Prvo riječima ne, onda uzimanjem stvari njemu iz ruke, a kad treći put proba uzimanje stvari i moje nošenje njega na drugu stranu sobe uz prijetnju “mama će da bije” (to “bije” je “šljap” po guzi preko pelene), a onda ako treba i to “šljap”. Nisam nikad prekršila obećanje, ali sam ga i dala i ispunila svega nekoliko puta. Pri tom ne vičemo, ja sam alergična na vrisku (osim ako baš nisam “u momentu”, onda me i vi čujete garant :)), ali ne čekam da me izludi pa da reagujem.

Međutim, u početku nisam imala neku podršku – bilo je rođaka koji su ga, kad dođemo u goste kod njih, bukvalno učili da baca i da razbija stvari sa stola, davali mu staklene figurice da baca, u isto vrijeme kad ja njemu kažem ne. I onda dijete zbunjeno gleda, naravno da mu ništa nije jasno. Tada ga ja pustim da baca po njihovoj kući ako nije opasno za njega, a rođaki lijepo mirno kažem – dobro, vi ga učite da baca i razbija slobodno, samo da znate da će ako to nastavi kući, dobiti batine svaki put. Brzo su prestali 🙂

Sa druge strane, poprilično je spretan i gledam da ga fizički aktiviram od početka, jer mislim da djeca koja su uglavnom zatvorena i nemaju drugi izbor osim da divljaju po kući. Radimo razne lagane vježbice, već mjesecima idemo sami uz stepenice, sad i niz stepenice (inače i nemamo lift a na 5. smo spratu), kad idemo u šetnju istražuje, hoda po ivičnjaku (profesor Rajković preporučuje za razvoj sinapsi :)), hvatamo bubice, pređemo 50 metara za pola sata, al nema veze… Svakog dana nešto novo usvojimo, a gledam da sve što može sam i radi sam, da mu pratim interesovanja i ne silim ga na vid zabave koji je meni interesantan, a njemu možda i nije. 

Za vaspitanje sam ja ipak čvršća od tate,. Meni on u šali nekad kaže da odgajam Spartanca, al se ja ne slažem sa tim. Samo što insistiram da se obećanja daju rijetko, ali kad se daju da se poštuju (npr. obećanja tj prijetnje za batine, obećanja poklona, nagrada, bilo čega…) Nadam se samo da odgajam buduću samostalnu osobu i dobrog čovjeka.

19/04/2012
3:34 pm
viktorialena
Guest
Guests
14sp_Permalink sp_Print
0

NemAna said  
viktorialena, to jeste žalosno. Meni nije jasno kako neko može da NAREDJUJE mrvicama takvim. Ja to gledam ovako – cijelog života će im se postavljati granice:  ovo smiješ, ono ne smiješ…  Ja želim da mom djetetu dam ljubav, nježnost i slobode da zajedno uživamo. Da nam vidiš ručice kad kopamo po pijesku. Ma nama ne trebaju lopatice i grabuljice 🙂 A tek kako ja izgledam nakon igranja sa njimEmbarassed 

 IMA LI STO SLADJE……________??????//Kiss

20/04/2012
11:07 am
alba
Guest
Guests
15sp_Permalink sp_Print
0

ana said

Ja sam bas bila ponosna na sebe dok sam imala samo sina. On sad ima skoro 4. godine, i taj dio je sa njim bas tekao lagano. Vrlo rano je progovorio, nekako uvijek bio razuman i bas mnogo stvari sam sa njim mogla da postignem dogovorom. Ima on naravno svojih bubica i zutih minuta, ali resavamo, posaljemo ga u sobu dok se ne smiri jer histerisanje nikako ne tolerisem, ili za vece prestupe ukidanje neke privilegije mada to bude dosta rijetko.
 
 
Ovo kao da je moj mali. Od pocetka je slusao, odmah je shvatio sto znaci ne, ponekad bi nas testirao ali je uvijek na kraju poslusao. Rijetko sam kad morala da intervenisem da ga odbijem, najcesce, od kablova. Toliko je bio poslusan da sam ja nerijetko govorila muzu da se plasim da cemo napraviti robota. On mi se, ispostavilo se s pravom, smijao. Sad vise ne mislim da imamo robota:)- u posljednje je vrijeme pomalo podivljao. Ali ni to nije strasno. U poredjenju s ostalom djecom iz okoline on je zaista dobro dijete.
 
Za prestupe su glavne kazne sjedjenje na kaucu bez igre, oduzimanje spornog predmeta, zabrana gledanja crtanih i sl. Za dobre postupke tu su i nagrade. Mada je u posljednjih nekoliko mjeseci dva, tri puta dobio i po cusku po guzi. Juce, recimo- upalio je ringlu na sporetu! Sto je najgore, on mi je to i rekao ali ja radeci oko malecke nijesam razumjela i shvatila sam sto mi je rekao tek kad sam osjetila miris. Inace zaista ne volim batine i mislim da nijesu posebno efikasna vaspitna metoda, barem mi se ne cini po primjerima iz okoline. Ali juce sam stvarno bila van sebe. Nazalost, u posljednje vrijeme mi se cesce desava da budem ‘van sebe’ pa znam da dreknem i to mi se nimalo ne svidja. Dijete tada ni ne razumije sto se dogadja.On posebno, jer do prije pola godine nije ni znao sto znaci povisen ton…
 
Inace, trudimo se da mu damo sto vise slobode. Muz posebno potencira samostalnost (nesto slicno onom sto je draganica pisala- vec s godinu i po smo odlozili kolica, svuda se ide pjesice, ne nosimo ga, trudimo se da se sam hrani koliko moze i sl.). Mada vidim da nije posebno uporan, lako odustaje. Poslije 3,4 neuspjesna pokusaja, govori ‘ajde ti, ja ne mogu’. Kada je ocigledno da sustinski moze nesto da odradi, pokusavamo da ga natjeramo da istraje ali meni to rijetko kad uspije, muzu cesce.
 
Inace, mislim da nijesam stroga. Niti je muz. Doduse, on je generalno autoritativniji od mene i mnogo stalozeniji. Kada se ne slazemo oko procjene onog drugog, nikad to ne govorimo pred djecom.
 
na kraju, ne svodi se sve na to hoce li nas poslusati ili ne. Nekako vjerujem da najvise i najbolje uce spontano, gledajuci i slusajuci roditelje, pa se nadam da ce usvojiti dovoljno toga korisnog i dobrog da prevlada ili makar parira uticaju koji ce kasnije imati drustvo. Zadovoljna sam jer vidim da smo mu vec usadili ljubav prema knjizi, da uziva u muzici, da je druzeljubiv i otvoren, nije sebican. Doduse, dijelom su to i urodjene osobine, ali se trudimo da ih podsticemo. Voljela bih da oboje odrastu u ljude koje ce odlikovati cojstvo, siroko obrazovanje, samosvijest i dobri maniri. I da reprodukuju sto manje maminih i tatinih mana:)))) a ako ih bas i usvoje,da ih barem budu svjesni Wink
 
20/04/2012
11:30 am
NemAna
Guest
Guests
16sp_Permalink sp_Print
0

Ima li ko problema da ga dijete čupa? Moj sin obožava kosu, tj od malena je znao, da dok sisa, vrti ručicom pramen moje kose. I sad obožava da petlja ručicama po mojoj kosi. Skoro smo bili u gostima, i iščupa djevojčicuConfusedEmbarassed. Njemu je to zezanje. Čak i svekrvino kuče zna da čupa baš, ostane mu guka dlaka u ručici.

20/04/2012
11:35 am
Kristina M
Guest
Guests
17sp_Permalink sp_Print
0

E ne cupa ovaj moj nikoga bez mene. kako me vidi tako se odmah hvata za moju kosu, dok sisa prst. Ujutru se prebaci kod mene u krevet pa vrti ne prestaje, kad se pogledma u ogledalo prepadnem se. Izludjuje me sa tim:)

20/04/2012
11:41 am
Tamara 2
Guest
Guests
18sp_Permalink sp_Print
0

Upravo se posvadjasmo oko cupanjaSmilekad se upetlja u ovaj moj zbun na glavi em sto brate boli em sto se ne mogu ocesljati,a ona crce od smijeha,i kad joj se ko primakne pravac za kosu 

20/04/2012
11:42 am
NemAna
Guest
Guests
19sp_Permalink sp_Print
0

Znači, nijesmo jednini Cool Čak je i žvaćeConfused Ja mu uzmem kosu iz ruku, iz usta, govorim – ne, ma ne pomaže. Užas, ja nikad nemam frizuruFrown 

20/04/2012
11:54 am
Tamara 2
Guest
Guests
20sp_Permalink sp_Print
0

Ako tio je lakse,a ne vjerujem,ni jaLaugh 

No permission to create posts
Forum Timezone: Europe/Podgorica

Most Users Ever Online: 146

Currently Online:
17 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

mamika m: 1304

Ana P: 543

lara92: 415

Budimka G: 386

svetlana22: 335

Cekalica N: 333

Member Stats:

Guest Posters: 232

Members: 3374

Moderators: 0

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 7

Forums: 33

Topics: 1045

Posts: 23482

Newest Members:

jelenabozovic, Dusko Mihailovic, testuser, _270, _269, _268

Administrators:

SOS linija baner

SOS linija baner