Kod nas u Igalu, koje je daleko najmnogobrojnija mjesna zajednica u hercegnovskoj opstini (i koja opstini donosi najvise prihoda), vise od 30 godina nema osnovne skole. Jos ja sam svojevremeno ”gostovala” u skoli na Toploj, gdje je poslednjih 20tak godina tolika guzva da za nasu djecu iz Igala, koji idu u I, II i III razred, koriste par prostorija u bivsem djecijem odjeljenju Instituta Igalo. Institutu na tome hvala, ali zaista je sramota da ”negdje” postoji ”neki” plan za izgradnju osnovne skole u Igalu, ali da ta tema nije na dnevnom redu ni u predizbornim kampanjama.

Kad smo se raspitivali kada ce neko poceti ozbiljnije da razmislja o ovoj temi, receno je ”kad roditelji pokrenu ozbiljniju inicijativu”. I zaista, kad institucije ne zele da ista urade, roditelji su prepusteni sami sebi. Na zalost vecina roditelja, trudeci se svakodnevno da djeci obezbijede najosnovnije, nemaju vremena, ali ni znanja kako organizovati i pokrenuti takvu inicijativu. I tako vrijeme prolazi, javi se poneka grupica s idejom da se nesto pokrene, ali njihov optimizam brzo splasne kada krenu da kod istih nezainteresovanih institucija traze detaljnije informacije kojim bi stvorili realnu bazu za pokretanje inicijative. I na kraju i ovi roditelji pomisle da je mozda ipak lakse pretrpiti nego se boriti s institucionalnim vjetrenjacama.

A meni licno se place jer sam sigurna da kod medjunarodnih investiciono-razvojnih organizacija, fondacija, EU fondova, postoje raspoloziva sredstva koje bi jedna pametna lokalna vlast lako dobila i iskoristila ih u ovu, vise nego drustveno opravdanu  svrhu.

Igalo i njegovi najmladji, ali i roditielji, sigurno nisu jedina velika mjesna zajednica s ovakvim problemom.