Nije zamrla, barem ne kod mene. Ljetos sam sila: posteljinu, tj. donji carsav i jastucnicu sa Pepa prase dezenom, sasila malenoj pantalone od mojih novih nikad obucenih pantalona, sasila joj 2 majice od mojih majica koje su mi postale uske, prepravila joj nekoliko pantalonica koje su joj bile dobre ali kratke, pa su nastale bermude, prepravila/pokrpila mami i sestrama haljine, suknje, pantalone, trenerke, pidzame… Bilo je bas dosta posla. Pored toga, isheklala sam malenoj kapu i isplela sal, djetetu od drugarice sal i kapu, a sad sam pocela jos 2 kape i sala. Treba da joj zavrsim zimski dzemper, ali je velik i tezak, pa mi se nije dovrsavao ljetos. A imam jos da joj sijem za NG komplet posteljinu sa zimskim motivima (Snesko, Iglo, skijanje, sankanje, sve na rozoj podlozi) kako bih joj to dala kao poklon za NG, i da popravljam novu gomilu stvari. Mnogo zamisli a malo vremena

Maitai lijepi su ti radovi. Baš volim kad vidim da se žena bavi ručnim radom. Ovo što je Mamika poslala me oduševilo, minijature koje sve imaju.

Trenutno se mučim sa jednom kapom za malenu: sporo ide, takav je bod da ne može “žmurke” da se radi. Ispada debela, sto mi je i bio cilj zato sam i uzela takav bod, ali, ide i mnogo vunice. Vunicu sam kupila u Gintasu, ima 49% vune i 200m u 100 gr. Svejedno, vise od tih 100 gr će mi poći u kapu, valjda će mi biti od pola drugog klupka za rukavice. Prošle godine na -18 sam joj stavljala po 2 kape kad smo izlazili na snijeg i opet joj je bilo hladno. Planiramo sredinom mjeseca produženi vikend na Zlatibor, valjda ću stići da joj završim sve što sam planirala: ovu kapu i rukavice, a htjedoh još jednu kapu i sal uz drugu jaknu. Uf, a povrijedila sam palac pa mi tesko i oko suda raditi, a ne heklati…