A A A

Please consider Registruj seing
guest

sp_LogInOut Loguj se sp_Registration Registruj se

Registruj se | Lost Lozinka?
Advanced Search

— Forum Scope —




— Match —





— Forum Options —





Minimum search word length is 3 characters - maximum search word length is 84 characters

sp_Feed Topic RSS sp_TopicIcon
Price sa porodjaja
01/03/2012
9:48 am
anki
Guest
Guests

Moj prvi poraodjaj je bio užasan, nijesu vodili računa, poslije su se stvari zakomplikovale, jer mi se stvorio hematom, pa su radili reviziju, a to je gore nego porodjaj, a sa drugim me poradjao Jovović, spasio me je, za cijelih 50 minuta me porodio, mada je nijesam imala prirodne bolove ni prvi ni drugi put, idukcijom oba puta. Kaže jedna babica ti nemas matericu za prirodne bolove, čak je na CT-u pokazivalo da imam bolove, ali ja ih nijesam imala… I meni je smetalo ono vezanje, prosto mislim da nam daju malo izbora, bilo bi lakse…

A, o uslovima, i obraćanju pažne poslije porodjaja, ne želim ni da pričam. Mislim kad bi mogle same vjerovatno bi to i završile, ali eto moramo tamo i “osuđene” smo na njih.

01/03/2012
9:58 am
mamika m
Member
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 1304
Member Since:
23/10/2010
sp_UserOfflineSmall Offline

A kako li je babica samo donijela tu dijagnozu?  koliko li samo sebi daju na vaznosti sa takvim izjavama, i sad treba zena da se odluci na sljedecu trudnocu znajuci da njena materica nije “sposobna”, stvarno bih trazila napismeno to da mi da , da imam crno na bijelo…ma bjezi, da poludi covjek od te samovolje…

14.4.99/12.6.10/10.6.12 ja presretna :)

01/03/2012
10:15 am
anki
Guest
Guests

e nema pojma, ali ja stvarno nijesam imala bolove, prvu put sam preskocila termin 6 dana, puko mi vodenjak, i odmah su mi ukljucili indukciju… i napravili haos, namucili me…

a drugi put, ranije 15 dana, otvorena kazu dovoljno,nemam pojma koliko bjese, i opet nema bolova, promijenila tri smjene hodala cijelu noc, nema ko me nije ispipao, i ujutro dodje Jovovic, i spasio me indukijom za 50 min, tada mi je babica rekla da nemam matericu za prirodne bolove.

poslije prvog porodjaja nije mi padalo na pamet da ponovo rodim, i slucajno eto opet, a sada poslije drugog rado bih opet…Smile eto sto znaci iskustvo iz porodilista…

03/03/2012
4:56 pm
Pipi
Guest
Guests

Evo i moje priče… Ja sam u toku cijele trudnoće bila entuzijasta kakav se ne srijeće. Uopšte nisam vjerovala u priče o nesnosnim bolovima, kao ni o užasu zvanom porodiljsko odjeljenje KBC.

Kategorično sam odbija odlaske kod privatnog ljekara, trudnoću mi je vodila divna doktorica Stevović, u Domu zdravlja Blok V. Njoj i glavnoj sestri Milanki sam neizmjerno zahvalna jer su mi trudnoću učinile divnom. Nekad je bilo i da se čeka na pregled koji sat, ali full uslugu sam imala sve vrijeme. Iz dva razloga nisam htjela ići kod privatnika: prvo nisam htjela da ostavljam novac u njihove ordinacije, kad već regularno plaćam zdravstveno osiguranje, a drugo nisam htjela kao druge zene da idem da se poradjam u smjenu doktora koji mi vodi trudnocu, da mi ukljucuju indukciju i sl. Htjela sam da okusim prirodu.

Dan pred termin, nakon pregleda u Domu zdravlja doktorica mi govori da mi je poprilicno nepovoljan nalaz za prirodan porodjaj, jer se nisam otvorila ni prst. Tu noc ja odlucujem da odsetam par kilometara i u 5 sati izjutra, posto sam se po stoti put cini mi se piskila tu noc, kad sam legla u krevet osjetim kao da mi je malo vode procurilo. Ali posto to meni u trudnoci nije bilo nista strano, pomislih da mi je bebac opet pritisnuo besiku. Nastavim spavanje… kad je muz krenuo na posao odem u wc i ispadne mi sluzavi cep. Medjutim, ja i to izignorisem dok oko 10 sati dok sam bila kafu se nije stvorila lokvica uspod mene na fotelji. Ali nikakvih bolova nemam. U 12 sati su me primili u KBC. Prvo sam bila frapirana cinjenicom koliko su Romkinje diskriminisane u bolnici. Bila je jedna mučenica sto je dosla prije mene, vidno u bolovima. Kad je dosao red na nju medicinska sestra zakoluta ocima i dade mi znak da ja prva udjem, sto nisam uradila. E da znate kakav mi je pogled uputila, kao da sam najveci idiot kojeg je srela… 

Uslijedila je procedura standardna, klistir mi dali i onda sam setala sa rolnom toalet papira iz kuce, posto ga oni ni za ne daj boze nemaju… Polako su bolovi pocinjali, jos zanemarljivi, te se ja ohrabrih. Reko caskom cu ja ovo. Posto jos nisam bila spremna za porodjaj legose me u neku sporednu sobu, i zaboravise do 17h. U medjuvremenu sam se naslusala drugih porodjaja, i totalno se demoralisala. Vec je pocela panika da me hvata, a niko ni da me obidje, ni da mi kaze sto se desava. Nidje nikod na vidiku, ni u porodjajnoj sali, zena se dere, cupa kosu sa glave, doziva pomoc, druga tesko dise… onaj ctg se cuje, uh nocne sam more od njega imala. Pricinjavao mi se taj zvuk danima. Konacno dodje red na mene, sjetise se da sam tu, stavise me na porodjajni i prikljucise nesto, valjda indukciju. Ne znam jer mi se niko ne obraca, vec pricaju o meni u trecem licu. Pokusavam nesto da iskomuniciram sa njima, medjutim vec su se pokupili. Sestre gledaju seriju na TV-u, a meni pocinju najstrasniji bolovi, koji se nevjerovatnom brzinom priblizavaju, boli o boze kako boli. Kako ko prodje pored mene gurne mi ruku i sve glavom odmahuju “uh nece ova do sjutra”. Pregledalo me njih 10 cini mi se, svako po nekoliko puta. Pitam babicu sta ce biti sa mnom, a ona mi tako osiono kaze: prvorotka, sto bi ti, ja sam se sa mojim prvim dva dana poradjala i ode… Tako sam usamljena, jadna, ponizena, niko da mi kaze rijec utjehe, da me ohrabri. Plasim se do smrti. Druge zene vriste, dere im se osoblje. Mene toliko boli da samo zelim da se sve zavrsi, tolika je bol da ni ne razmisljam o onom lijepom sto stize, samo zelim da prestane… osjecam da cu da puknem, imam pritisak dolje, kontrakcije na minut, a ni dva prsta otvorena. U neko zlo doba neko je donio odluku da se ne mogu prirodno poroditi i vode me u operacionu salu. Kao u magli se sjecam toga, jer sam toliko iscrpljena bila. Neka divna cura mazila me po glavi u operacionoj sali i to je prva i jedina njeznost na tom mjestu. Ako ovo ikad procita i prepozna se, nek zna da sam joj zahvalna do kraja zivota na toj maloj paznji. 

Budna sam, u sobi, ali sve mi je mutno, pored mene stoji neka zena sa djetetom. U cudu je gledam, je li to moje pitam? Ada jes, oli ga uzet?! Malo sam sokirana, nisam imala kad da razmislim o svemu ni da prihvatim cinjenicu da sam rodila jednu malu ljubav. Drzim moj zivot u rukama i preplavljuje me taj jedinstveni osjecaj, ne zelim da ga pustim nikad, samo nas dvoje postojimo. Dok me ne prekide sestra, jesi li zavrsila ajde, nemam cijelu noc kaze i nervozno cupka.

Prvi podoj, svima donose bebe, meni mog djeteta nemam. Ne mogu da ustanem iz kreveta. Placem pitam sto je, dje je? Niko nista da mi kaze. Bih posla da potrazim pomoc, ali ne mogu na noge. Svi me ignorisu. E tad sam pocela da histerisem. Na sljedeci podoj je vec bio tu 🙂 Malo mi je lakse. 

Uslovi kao u paklu. Mijenjaju nam samo porecni srednji carsav. Svi carsavi su krvavi, od moje i tudje krvi, stari nikakvi. Kad dolazi vizita to je ko da predsjednik nailazi. Sta kome znaci ocu li drzat sok na nahtkasnu ili keks? Sve mora da se sakrije, pa ga ti poslije dohvati i nadji sa ranom na stomaku… TI ODVRATNI DOKTORI. Ni da pozele dobardan, ni da se predstave. Udje svita od njih desetoro i svi smrtno ozbiljni. Medicinsko osoblje sam i gledala dok sam bila nepokretna, cim sam stala na noge nidje niko na vidiku…kakav uzas… niko ne umije da da informaciju ni o cemu… otekle mi grudi, ima jedna muzilica koju svi koriste. Idem do boxa da trazim pomoc oko grudi, svi me gledaju kao idiota, samo placem, ranjiva sam, nidje pomoci, nidje saosjecanja, samo praznina.

Uh, kad sam izasla odatle kao da sam se ponovo rodila. 

03/03/2012
7:57 pm
mamika m
Member
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 1304
Member Since:
23/10/2010
sp_UserOfflineSmall Offline

Pretopao ljetnji dan, 11.6.2010, termin I telefoni zvone cijeli dan… ja se divno osjecam, sigurna da su doktori promasili jer ja sam zatrudnila 16.9.  (IVF) i nema sanse da se porodim ranije- zacrtala sam 16. A bilo bi idealno i 18.6. na godisnjicu braka. Sve sam ja to fino zacrtala. Wink

Sve je bilo spremno za dolazak bebice, mama nam dosla iz daleka, kuca sredjena, robica slozena, ja izdepilirana, manikir, pedikir, ma sve…samo mi jos jedna terasa ostalaa nesredjena, treba da se opere, I sredi. Mm to odlaze iz dana u dan, I skoro se posvadjamo zbog toga , a ja ,control freak, ne mogu da se porodim dok se ne sredi terasa . Laugh

Prevruce je taj dan, cijelo popodne odmaram , spavam- a nikad ne spavam preko dana, i kad je zahladilo ,puna elana  sredjuem terasu,  sto i stolice, cvijece itd , sve je zavrseno oko 22h I konacno opusteno sjedimo, odmaramo,pijemo kaficu itd…

Oko ponoci smo posli na spavanje, mm, cerka i moja mama, a ja pod tus i na spavanje.  Osjecam neke grceve, ali posto sam bila u pokretu, i umorila se cisteci, mislim da ce sve biti ok cim legnem i odmorim.

Medjutim, ne popustaju grcevi, i ja idem opet pod tus. Ako su lazni prestati ce. Nisu prestali, vec se pojacavali, ali nista strasno. Mm u krevetu pored mene mirno spava. Ja se vise ne mogu smiriti, moram da se namjestam , okrecem i oko 2h shvatam da je to to i budim muza.  Kazem mu da je pocelo, a on me pita je li me boli, I nastavi da spava.  Ubijam ga pogledom , ali on to u mraku ne vidi. Budi se poslije minut , i kao mahnit pocinje da mi masira krsta.  Zahvalna sam mu na tome. Bolovi nisu jaki kako bih ocekivala, ne moram da jaucem, vristim itd kao na filmovima, ali recimo da mi prija da ponekad radim mmmmmm. Svo vrijeme sam u polozaju cetvoronoske, i sam kad mi naidje jak bol , tih minut,dva se malo uspravim, i tad mi ne prija masaza… Tako je bilo naredna 2 sata. Oko 4 h sam vec pocela u wc, svaki cas, pa lezi, ustani, hodaj, pali svijecu sa lavandom, mantraj , gasi svijecu …a najgore mi je bilo sto je u susjednoj sobi mama, mogla bi nas cuti, ili cerka kojoj je vec 12 godina, ne zelim da panice itd…muz me nesto pita, ide mi na zivce, negdje mi zvoni da je to moment kad se treba ici u bolnicu ,kazem mm da uzima torbu i da idemo…on se sprema, ispred ogledala popravlja frizuru ,u 4:20 ujutru, o Boze dragi!!!  Adrenalin cuda radi…na putu do bolnice, koji traje 5 minuta, stajemo da kupimo vodu, i zvake, on se vraca do auta da pita koje cu…ja mu kazem da ga ne mogu vise slusati, i da samo vozi, on je izgubljen, volim ga. U autu odradjujem jos par trudova, ali nekako je sve pod kontrolom.

Necu liftom, idemo stepenicama 2 sprata, bolje je, sve u cilju otvaranja, samo strahujem da mi ne kazu 3,4 cm…

Budimo sestru u 4:30, prima nas (tata ostaje na hodniku), pregleda me, i kaze:”Svaka cast, potpuno otvorena”…a ja sam presretna, i pomalo uplasena. Nema klistiranja, ali ima prokidanja vodenjaka, sto je meni nekako i prijalo…dok malo cekamo na izgon, ona uzima podatke, i na moj odgovor da imam starije dijete od skoro 12 godina ,ona pita sta ste cekali toliko. Kazem da nije islo glatko, da sam imala i jedan spontani, da je beba iz IVF, a ona onda meni da mora jos nekoga zvati- i zamislite scenu, ja se poradjam i govorim sestri :” E ,nemojte mi sad paniciti!!! “  Ja nju smirujem, jer ja moju trudnocu gledam kao svaku drugu, urednu, zdravu, i tako sam od pocetka, nisam htjela ni CR, ni ista drugo na sto su me nagovarali jer se dugo cekalo na trudnocu.

Ispostavilo se da je  dr koji mi je pratio trudnocu bio bas tu noc dezurni, pa je ona insistirala da njega zove-kao bice mu drago, a ja sam htjela da se sve sto prije zavrsi kad vec sve tako fino ide.

Stigla je jos jedna babica, i dr koji je mogao samo konstatovati da je sve kako treba i da ce biti gotovo za 5 minuta.  U 4:45 poceo je izgon, jedna babica je bila ispred, dr i druga sa strane, daju mi moju vodu, govore kad treba da guram, kad da stanem- i tad sam osjetila zar i peckanje (cuveni “ring of fire”), I znala sam da je to kraj, zaustavila sam tiskanje, disala duboko i samo osjetila kad se moj djecak sam provukao, kakav osjecaj!  Gledam na sat 5:00, u samu zoru! Iza mene otvoren prozor, topli ljetnji zrak, nikad ljepsi nisam udahnula …

Ziv je i zdrav, place, ja se dizem malo i vidim ga ispred sebe, ljubicica moja, sav je rumen, buckast, crne kosice, ma divan! Zahvaljujem Bogu na svemu!

Daju mi ga, ja mu govorim:” Duso mamina, Duso…” ne rezu odmah vrpcu, zamolila sam ih, stvarno su dobri, ljubazni, hvala im na tome! Uzimaju ga na mjerenje, 4150/55, veliki mamin djecak, presretna sam!

Izlazi posteljica ubrzo, i ja pitam dr sta sad treba da radim (da li ostajem tu da lezim ,ili idem u sobu? ) i on mi govori sad samo treba da se pravis vazna . Sve je proslo divno, bez indukcije, epiziotomije, savova (kao i moj prvi porodjaj), bez panike ,sa suzama radosnicama ,onako kako i treba da bude rodjenje djeteta kad je trudnoca uredna i bez komplikacija.

Idemo u sobu, na hodniku se kratko vidimo sa tatom koji  je izgubljen od srece, topi se dok nas gleda.

Kad sam stigla u porodiliste bila je noc, a pola sata kasnije ulazim u nasu sobu blistavu od sunca…moj beban je samnom u sobi, lezi na mom krevetu , gledamo se u tisini, i poslije par minuta prvi podoj, cista sreca…

 

da ne bi bilo da se imena spominju samo kad su kritike, na porodjaju su mi bili dr Puletic, i babice Zorica i Sonja 

Smile

14.4.99/12.6.10/10.6.12 ja presretna :)

03/03/2012
11:04 pm
bubica
Guest
Guests

mamika bravo,divna prica!

03/03/2012
11:43 pm
mirjana
Guest
Guests

Mamika, preplavilo me strasno uzbudjenje dok sam ovo citala, podsjetilo me na moja dva porodjaja*prvi i nije bio tako divan…. Neke zene imaju srece, ali ipak,poslije bude mozda gore, u sali je nekako drugacije…

04/03/2012
12:17 am
mamika m
Member
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 1304
Member Since:
23/10/2010
sp_UserOfflineSmall Offline

hvala bubiceSmile  napisala sam je odavno, a tek sad stavila, i sad kad citam suze mi same krenu…

mirjana, nisam bas shvatila drugu recenicu?Embarassed

14.4.99/12.6.10/10.6.12 ja presretna :)

04/03/2012
12:34 am
mirjana
Guest
Guests

Mislila sam , konkretno, na neuslove na odjeljenju… meni je to najvise smetalo i nikad ( za tri puta ) nisam ostala duže od tri dana, srećom…

04/03/2012
12:38 am
mamika m
Member
Guests

Members

NVO Clanstvo
Forum Posts: 1304
Member Since:
23/10/2010
sp_UserOfflineSmall Offline

aaa, shavtam sta si htjela reci, a pisala sam na temi “ostala porodilista” kako je ovdje. (nisam u pg)

14.4.99/12.6.10/10.6.12 ja presretna :)

04/03/2012
12:39 am
vanjamik
Guest
Guests

i tri dana su mnogo…

04/03/2012
12:48 am
lena
Guest
Guests

vanjamik said:

i tri dana su mnogo…

Mnogo i premnogo, a sta tek reci za boravak od nedjelju dana ,koliko praktikuju da zadrze nakon carskog reza….ja sam mislila da cu da poludim vec nakon treceg dana,ali srecom imala sam veliku pomoc od prijateljica koje rade u bolnici(porodila sam se U KBC),inace ne znam kako bh izdrzala…jer mislim da uslovi kakvi su tamo i odnos vecine osoblja nijesu dostojni covjeka….

03/04/2012
11:23 am
Nikolina
Guest
Guests

Pozdrav samo da se kratko javim,izasla sam  juce iz bolnice.Porodila sam se na carski rez….javljam se cim budem imala vremena

03/04/2012
11:29 am
vanjamik
Guest
Guests

Nek je ziv i zdrav bebac, a i mama! Kiss

03/04/2012
11:47 am
Tajchi
Guest
Guests

Sretno! Nek je ziv i zdrav bebac. Odmorite se pa se javi!

03/04/2012
12:32 pm
bubica
Guest
Guests

bravo,bravo za mamu i bebca!Kiss

03/04/2012
1:18 pm
Kristina M
Guest
Guests

A ja se cudim sto te nema:))))))  veliki poljubac za oboje.

03/04/2012
1:25 pm
macence
Guest
Guests

Nikolina, bravo, cestitamo!

Jedva cekam da vidim kakva nam ti iskustva donosis iz porodilista posto si najsvjezija… da li se ista tamo promijenilo???

03/04/2012
3:46 pm
caye
Guest
Guests

Nikolina cestitam!!!!!!

03/04/2012
4:09 pm
Cekalica
Guest
Guests

Cestitke!Smile

Forum Timezone: Europe/Podgorica

Most Users Ever Online: 146

Currently Online:
11 Guest(s)

Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)

Top Posters:

mamika m: 1304

Ana P: 543

lara92: 415

Budimka G: 386

svetlana22: 335

Cekalica N: 333

Member Stats:

Guest Posters: 232

Members: 3374

Moderators: 0

Admins: 0

Forum Stats:

Groups: 7

Forums: 33

Topics: 1044

Posts: 23481

Newest Members:

_271, Dusko Mihailovic, testuser, _270, _269, _268

Administrators:

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…