Mozda ni sada ne bih nista napisala,al mislim da je 5 mjeseci jako dug period a da me o tom slucaju niko jos nije kontaktirao i dao bilo kakav odgovor,izvinjenje ili makar nadu da se ovakve stvari nece vise desavati. U saznanju sam da je sestra iz boksa,koju sam uredno prijavila i direktorici Zorici i dalje na poslu,opet se desava da nestaje novac,koleginice su se potpisivale da je sklone sa posla,cak je i na djelu uhacena kako prebira zeni po novcaniku i ona i dalje brine o nasim bebama,pritom moram i ja da kazem da sam se bojala da je prijavim bas zbog toga sto ne znam sta je u stanju bebi da uradi,alBogu hvala izasla sam sa zdravom bebom i gorcinom ko sve ostaje da radi,a znas koliko postenih zena ceka na posao.

Ineresuje.me da li ke neka od vas imala iskustvo da je pokradena u porodilistu,meni se sve desilo u porodjajnoj sali!

Moja babica se zvala Senada, i samo imam rijeci hvale za nju. strasno ljubazna zena, njezna, prijatna. Opusti i najnervozniju porodilju. 🙂

Posle porodjaja porodilja ostaje dva sata u sali sa bebom, nakod toga ide na odjeljenje. 

Sto se tice akuserskog odjeljenja, sasvim zadovoljavajuce. Dva kupatila, rekla bih da su skoro renovirana, duseci i jastuci nisu najnoviji ali nisu ni losi. Moze se izdrzati. 🙂

Hrana je dobra. Za dorucak smo dobijali nekad kajmak, sir, maslac, dzem, pitu sa sirom. Rucak obicno neko kuvano jelo. Uzina puding, sutlijas, pita... Vecera opet kuvano, pita ili slicno. Sasvim dobro. 

Moja zamjerka je jedino na osoblje. Bilo je dosta ljubaznih sestara, ali vecinom su bile neljubazne i neraspolozene. Meni, kao prvorotki, bilo je bitno da postoji neko ko ce mi pomoci oko dojenja, ali nisu bile previse raspolozene za pomoc. Cast izuzecima!

Sve u svemu, moje iskustvo je pozitivno! Vjerovatno je napravljen veliki pomak u odnosu na ranije. Nadam se da ce biti jos bolje!

Cak sam i.kotlarnicu zvala i.kazu da oni griju vodu od 6 do 20h i da se ista ne uspije ohladiti ni do 23h. Obavijestila sam sestre,pa dako bude buducim pacijentkinjama koristilo ista. Meni nije. Porodjena se hladnom vodom kupam sto je uzas. 

Toliko o odjeljenju. Sestre su izuzetno ljubazne i svaka im cast. Za mene su bile u svakom trenutku dostupne i jako ljubazne.

Dr Colakovic profesionalac,zmaj zena i takvu mi energiju daje uprkos losem iskustvu.

Akušersko odjeljenje je već druga priča..renovirana su kupatila i to je to..I dalje tople vode nema uvjek...i dalje nema čaršava i posteljine dovoljno,jastuci i dušeci su blagi užas..a vidjela sam da su npr u nekim sobama novi,zašto nisu u svima ne znam ..Vizita i standardno čišćenje i sklanjanje stvari..valjda da se stekne neki utisak urednosti  ili ne znam čega..Ono što mi nije jasno je zašto u viziti sa onom gomilom ljekara i osoblja ne ide i pedijatar,da informiše majku o bebi...Nešto češće donose bebe i duže ih ostavljaju,ja za tri dana nisam uspjela da pohvatam raspored..Sestre pitaju treba li pomoć oko dojenja,a opet i to zavisi od smjene do smjene,neke su ok,neke nisu previše zainteresovane..Prilikom izlaska majke savjetuju da isključivo doje,konkretno je nama bila sestra Marijana i dr Šofranac koje su baš strpljivo objašnjavale i pričale koji su to najčešći problemi koji se javljaju prilikom dojenja,kako ih riješiti itd itd..

Sve u svemu moji utisci su pozitivni..vidi se napredak značajniji...Mnogo je bolje nego prije 3 god.

Ali,opet ponavljam-dušeci,jastuci,posteljina...nije mi jasno da se ne može to obezbijediti u dovoljnim količinama..Nigdje nijednog flajera o dojenju...laktarijum koji nije u funkciji...Konkretno što se tiče dojenja,mislim da bi morali da se još malo edukuju,da ne bi majkama dijelili oprečne savjete...moja cimerka je od smjene do smjene drugačije savjetovana..

Kristina, postoji li kakva sansa da se odstampaju neki pamfleti ili knjizice koje ce se dijeliti porodiljama u porodilistu a ticu se dojenja? Sve nedoumice oko dojenja bi se tu nasle...od toga kako postaviti pravilno bebu na dojku...kako izbjeci mastitis...koji su znaci da je beba gladna...da li je zelena stolica uvijek stolica gladi ili ne....zutica i dojenje itd itd

Akušerstvo, blago rečeno užas, čak gore nego prošle gdine. Prvu noć sam bila u zabludi da mi krevet ima novi dušek hahahahha. Kad se to zadiglo za vizitu, bolje da se zadizalo nije. Toaleti i kupaonice i dalje prezapušteni, bez obzira što su ih čistili svako malo.... Mada dok sam ja bila tamo dolazili su neki ljudi da gledaju to, mislim da se planira neko renoviranje.

Laknulo mi je nakon prvog dana provedenog kuci kad sam vidjela da bebica fino jede i da su joj sve pelene mokre i kaka zlatno žute boje, ali nije mi bilo svejedno jer su me mučila pitanja sto ako dobije zuticu ( bila je blago žuta prije izlaska) i sto ako ne budem mogla da je probudim ( bila je uzasnonpospana nakon sto se najela poslije hipoglikemije) sto ako budemo morali nazad na neonatologiju odn.u tom slucaju vjerovatno ja ne bih mogla da se vratim sa njom...

Prvi put sam se porodila prije skoro 4 godine i uprkos laganom prirodnom porodjaju jos uvijek imam noćne more u vezi sa boravkom u porodilištu.

Drugi porodjaj takodje prirodan i lagan je prije 20 dana uveliko zapoceo vec na hodniku porodilišta pa sam ostala uskraćena za iskustvo pripreme pred porodjaj jer sam se porodila u onome u cemu sam dosla bez mjerenja težine, pritiska, klistira i stavljanja na CTG.

Prvi utisci sjajni, porodjajne sale nove sredjene bez dijeljenja sa ostalim porodiljama iako sam ja zapravo pred sam porodjaj boravila tamo svega 5 min, pa mi i nije bilo toliko vazno. Pravo oduševljenje je doslo kada su mi moju djevojcicu koja je rodjena 15tak dana prije termina onako bijelu prekrivenu verniksom stavili na stomak prije presijecanja pupcane vrpce.

Zatim su je uzeli, pregledali i umotali i stavili je u krevetic pored mene narednih sat vremena.

Mene su poslije nekog vremena odvezli na hodnik da se ispričam sa mužem i kada sam mislila da je to to i da me vode u sobu oni su me vratili u porodjajnu salu i nakon sto je sestra iz boksa pregledala bebu, babica me pitala donjim li je i stavila mi je na grudi.
Ne mogu da vam opišem te suze radosnice i taj osjećaj posebno nakon traume koju sam imala sa prvim djetetom a koje nisam smjela ni da vidim puna 3 dana bez ikakvog valjanog i razumnog razloga iz pukog straha i neznanja, ali necu sad o tome...
Moja je djevojcica odmah po stavljanju na dojku pocela snazno da vuce i u tom momentu sam pomislila kako priroda sama sve udesi samo mi ljudi ponekad sve iskomplikujemo.

Moram da priznam da sam šokirana ljubaznošću onog istog osoblja koje se prije samo nepune 4 godine tako uzasno ophodilo prema meni.

Hrana je naravno ostala ista sto i nije toliko strasno za porodilje koje tamo borave 2-3 dana ali je strasno da se ta ista hrana nudi trudnicama na patologiji trudnoće od kojih su neke tu i zbog gestacijskog dijabetesa.

Nove porodjane sale su napravljene na uštrb soba sa akuserstva pa se zbog manjka prostora trudnice smijestaju prvo na patologiju tudnoce i onda se sele na akusersko odeljenje. Desava se zbog manjka kreveta da porodilje citav svoj boravak provedu na patologiji.

Negativna strana je da se na patologiji bebe ne dovode na svaka 3 sata vec ukupno 2 puta dnevno ( sto se naravno niko nije udostojio da objasni vec sam saznala po prelasku na akusersko odeljenje). Ja sam srecom smjestena na patologiju u 1:30h, bebu sam dobila na podoj ujutru oko 9:30 h, a oko 14h sjutradan sam prešla na akusersko nakon cega su mi bebu redovno dovodili na podoj.

Postignuti su i znacajni pomaci po pitanju dojenja ali nazalost ima jos puno prostora za poboljšanja.

Za pocetak savjetnica za dojenje sestra Milica Dukic ima obavezu da obidje svaku porodilju i ohrabri je i podstakne da doji svoju bebu.

Veliki pomak je takodje i da se bebe puno rijedje i manje dohranjuju i cesce dolaze gladne na podoj.

Moja beba je kao i vecina pocela da gubi na težini i kako smo ostali u porodilištu nakon 3. dana ( shvatila sam nakon prvog porodjaja da ili izadjete u redovnom terminu 3. dan ili vas nakon toga izmaltretiraju neonatolozi) pocele su komplikacije.

Meni je mlijeko doslo tek treceg dana popodne , prije toga sam bebu redovno stavljala na dojku i ona je snazno vukla ali ja sam u dojkama imala samo po kap kolostruma i nista vise. Znam da cete reci da je bebi u prvim danima i kap kolostruma dovoljna ali ja znam da je drugog dana moja beba bila gladna i ja sam ih molila da je dohrane, cak sam je i tu vece ja odnijela u boks nakon pola sata na jednoj i drugoj dojci i trazila da je nahrane. Sjutradan ujutru im je bila sumnjiva pa su joj provjerili šećer u krvi i ona je bila u hipoglikemiji. Nakon sto su joj ponudili bocu ona je sve pojela za 5 min, i ponovljeni nalaz je bio u redu.

Meni je tog dana doslo mlijeko pa sam molila da je ne dogradnju i poslušali su me. Tog dana sam pričala sa neonatologom i uspjela da vidim bebin karton i vidjela da gubi na težini ali u okviru onih dozvoljenih 10%.

Četvrtog dana ujutru nema moje bebe na podoj nakon vizite i ja odmah kod neonatologa, a ona meni kaze " Znate vasa beba gubi na tezini i necemo vam je dovoditi na podoj vec cemo je mi dohranjivati". Šok, nevjerica i bijes. Istrčala sam iz kancelarije neonatologa i posla u wc da se pošteno isplacem. Nakon toga sam se umila pogledala u ogledalo i rekla sebi, ovo je tvoje drugo dijete i stisni petlju da odlucis onako kako ti misliš da je nabolje. Nakon toga sam se vratila u ordinaciju i rekla doktorki da pripremi otpusnu listu i da cu se potpisati da izlazimo na svoju ruku. Nisam mogla da podnesem da se ja borim sa grudima i da mi je nakon nalivanja tečnošću prethodna 2 dana mlijeko naviralo u kolicinama da sam mogla 3 bebe da hranim a da oni moju dohranjuju. Imam i ja kuci kutiju aptamila pa joj mogu dati i to bolje i cesce nego oni ali necu.

Sto da vam kazem to je moja druga beba i za razliku od prve nije lijena i vrlo je aktivna i lijepo sisa jos od prvog puta kad sam je stavila na dojku.

Doktorica mi je svasta rekla! Savjetnica za dojenje koja je sve to cula mi je na hodniku sapnula: " Nemojte da brinete vasa beba nije nista strasno izgubila, dobro ste ucinili i ja bih isto tako postupila" Hvala joj do neba na tome jer mi je u tom momentu kada sam bila sama sa svojom odlukom svaka rijec podrske puno značila.
Moja bebica je vec 10tog dana nadoknadila porodjajnu tezinu a do 20tog je dobila gotovo 1kg od izlaska iz porodilišta.

Mnogo je lakse slušati svoj instikt sa drugim djetetom sa prvim sam na zalost bila previse uplašena i u grču i na zalost nisam imala petlju da učinim isto.

Nego što je najvažnije: Sa srećom i sve naljepše tebi i tvoj bebici, i poseban poljubac zbog dojenja!